Utovar nedeljom, 19. jul

Ko poklopa popu bob?

Ili je, može biti, neko ili nešto popu poklopalo pamet? Uglavnom, otme nam se tu i tamo poneki pogled u vesti, pa nakon što savladamo prvi talas gađenja, a zatim izdržimo onaj drugi talas u kojem dominira jeza samokritičkog posipanja pepelom, ostanemo zatečeni kao da nam je prvi put, a nije, bujicama gluposti na svim nivoima svesti i nesvesti.

EvoUglavnom, tamo neki prota koji je zadužen za upravljanje Sabornom crkvom u Beogradu, onom koja je predmet najvećeg interesovanja ne baš malog broja stranih turista koji dolaze u Beograd leti, odlučio je da svima onima koji nisu vernici u aktivnoj nameri ulaska u crkvu zarad obraćanja Svevišnjem naplaćuje ulaz u crkvu u iznosu od jednog evra. Na negodovanje nekih koji su stupili u kontakt sa njim u nameri utvrđivanja istinitosti te sramotne vesti, krele je naglasio kako je to uobičajena praksa u svetu, vešto stavljajući sebi stopalo u usta tom izjavom. Usput je brže-bolje izmrsomudio nešto o tome da se naplaćuje samo organizovanim grupama (i time aftamacki zabio još jedan autogol) i nizom verbalnih manevara u nastavku potvrdio da smo mi kao narod, sami sebi najveća kazna.

Nama je, pak, bilo naročito uvredljivo to što među nama ima i onih koji su za svog putničkog staža posetili već desetinu-dve država i pritom zavirivali u razne crkve i bogomolje. I nikad niko, ama ni jedan jedini put, čak ni u građevinama sakralne prirode kroz koja dnevno prođe po više hiljada ljudi, nije naplaćivao ulaz. Otkad je sveta i veka, u bogomoljama postoje kutije u koje posetilac ubaci dobrovoljni prilog u iznosu koji sam nađe za shodno da odredi – ili ne učini to ako ne želi. E sad, uvredljivi deo je u tome što nama više nije jasno da li smo mi to šugavi, gubavi ili je nešto drugo posredi, pa niko nije hteo da nam priđe i udari rampu na ulazu. Čudna vremena, baš čudna.

Buda

O onima koji su ovu budalaštinu pokušali da izmanevrišu svakodnevnom jadikovkom o neplaćanju PDV, strogo pazeći da tom prilikom slučajno ne pomene i neke rezidente Kneževine Monako, drugi put ćemo raspravljati.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 19. jul”

Volite li kolače sa višnjama?

Volite, naravno.

A volite li koštice u kolačima sa višnjama?

De, lepo: ne psujte. Naravno da ih ne volite. I naravno da znamo kako vam je bilo kad ste onomad iz sve snage zagrizli košticu od višnje, pa slomili zub. Muka.

A vi ne pitate koliko je teško osloboditi se tih koštica, a pritom sačuvati teksturu višnje? To vas ne zanima? Nije vam, nekim volšebnim slučajem, palo na pamet da bi vam baka, majka ili supruga bila zahvalna kada biste joj pomogli u pripremi kolača koji toliko volite?

Na posao.

Nastavite sa čitanjem… “Volite li kolače sa višnjama?”

Zamena točka. Bez predrasuda.

Šta da radi usamljena devojka koju je na otvorenom putu snašao ne samo peh, već i baksuz? Nema druge, nego da sačeka pomoć u nadi da će se pojaviti neki džentlmen.

Europljani nalažu upozorenje: ako ste mlađi od 17 godina, veli napomena, sledećih 245 sekundi ima da žmurite. Ščuli?

Nastavite sa čitanjem… “Zamena točka. Bez predrasuda.”

Mož’ da bidne, al’ ne mora da znači

Things that you’re liable
To read in that Bible
It ain’t necessarily so

David bejaše majušan, no Golijata on zveknuše, a ovaj u proštac, upokojivši se. Jona u kitu življaše, u stomaku ribe te on dom sebi vaspostavi. Mojsija u vodi nađoše, faraonova ćerka ga upecaše. Mož’ da bidne, al’ ne mora da znači.

Nastavite sa čitanjem… “Mož’ da bidne, al’ ne mora da znači”

Where no man has gone before

Misija: istraživanje svih granica ljudskog roda

Vizija: otkrivanje limita izdržljivosti ljudske vrste u procesu spoznaje

Metoda: operativna primena svih raspoloživih sredstava nauke i tehnologije

Filozofija: požrtvovano stupanje u nepoznato i suočavanje sa svakom opasnošću

Rezultat: jebi ga…

Džonu, dođi domu svomu

What is wrong in my life
That I must get drunk every night

Beg u veliki grad ne ispuni uvek naša očekivanja. Iskušenja na svakom koraku, teško im je ne podleći, a uspeh i slava, ma koliko izgledali na domak ruke, večito izmiču prstima. Niko ne zna, i nikoga ne interesuju tvoji problemi.

Napolju je hladno, kinte nema, gde zanoćiti večeras?

Utovar nedeljom, 12. jul

Jeb’o ćar vajdu. Rodila se šteta!

Nemoj nikad biti gore! Jer gore je bolje, a dole je gore.

A ako ikada pronađeš ikakav motiv da se prema ljudima ophodiš gore, bolje je da dole bude gore, ako ikako možeš da razumeš o čemu mi to ovde govorimo.

Materija

Idi gore, ali ne budi gore. A budi bolje dok god nisi dole, osim ko ti je gore da budeš gore, jer onda ti nema pomoći.

Objasnili bismo vam ovo detaljnije, tako da sigurno razumete, ali imamo problem sa prirodnim refleksom na temu “šta je gore, a šta bolje/dole”. I zato, ako ikako možete, ipak se registrujte kao poljoprivredno domaćinstvo, pa gajite prirodni paradajz…

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 12. jul”