Neprevodivo

Saudade je termin iz portugalskog i galicijskog za koji ne postoji direktan prevod na bilo koji drugi jezik.

Postoje čitave studije koje pokušavaju da objasne ovu reč. Po jednima ona opisuje emocionalno stanje nostalgične i ili melanholične sete za voljenom osobom. Po drugima, ne mora nužno biti reč o tuzi već je reč o kombinaciji emocija, iskustava, mesta ili događaja koji su nam u nekom momentu pričinili radost i koji u momentu “okidaju” osećanja čineći nas ponovo živim. Po nama… kada osetite saudade, znaćete.

Nastavite sa čitanjem… “Neprevodivo”

Utovar nedeljom, 19. april

Sve je u životu prolazno, samo komšijin fića stoji parkiran na ulici 10 godina.

Ako leti, leti. Ako ne leti, jebiga.Da l’ ćemo da ‘apsimo il’ ćemo da ‘ladimo? Ako je za verovati onom koji onomad nije čuo dobro, biće hapšenja. Al’ kao i obično (ne)stručna javnost odavno nije upoznata s onim što je se tiče. Što je možda i dobro, jer bi se neko dosetio da blokira magistralne puteve ili ulice glavnog grada. Briselski sporazum je većim delom ostao tajna po širu javnost.

Ako je neko mislio da blokira puteve, razloga za blokadu nema. Jer evo exPPV je najavio da ćemo do kraja godine živeti bolje. A da bi to postigao odlučio je da smanji troškove održavanja i nabavke prevoza za državnike. Ako leti, leti. Ako ne leti, jebiga. Unatoč tome, silne pare skrivene od javnosti daćemo građanima Srbije na odštete za sudske sporove koje su ovi pokrenuli na sudu u Strazburu.

Bitno je da imamo spontana okupljanja građana koji bezrezervno daju podršku Vladinim odlukama. Neka se javi još neka država na svetu u kojoj građani ne izlaze na ulice da ruše Vladu, nego da joj daju podršku! Ha, samo kod nas ima plakata i transparenata “Uzmite mom dedi još 10% od penzije!”.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 19. april”

Hej, curice

There once was a time
I should have known better then
Although you may try
It won’t come your way again

Beše jednom jedno vreme kada se muzika slušala. Nije nas bila interesovala ikonografija, broj pregleda spota na Cevki, nismo pretili samoubistvom kada je Sting izlazio iz The Police nasuprot hordi adolescentkinja povodom skorašnjeg Zaynovog odlaska iz 1D.

Nastavite sa čitanjem… “Hej, curice”

Kako vreme prolazi

It’s still the same old story
A fight for love and glory
A case of do or die.
The world will always welcome lovers
As time goes by.

Veliki je problem izabrati prikladnu pesmu za godišnjicu. Sve su poprilično ljigave i u njima se podrazumeva da je srećan početak imao i srećan kraj, na kalup Stojnićevih stihova “večeras na dan našeg venčanja”. Majka mu stara, zar se ne možemo prisetiti događaja koji je bio divan sam po sebi, bez obzira kako se završio i bez podrazumevane patetike? Eto zadatka za nove naraštaje muzičara a, do tada, hvala starim majstorima…

Utovar nedeljom, 12. april

Dok Šef i dalje jede neoverenu zaher tortu u jugozapadnom prikrajku Mariahilfer Straße, a vi se pitate šta ste Bogu zgrešili da morate svakog Uskrsa da doručkujete tvrrrrrdo kuvana jaja, sa svih strana od jutros stižu usklici radosti onih koji su Veliki post proveli u ubeđenju da je njegova suština u uzdržavanju od masne hrane…

da nije izvrnuto, bilo bi uvrnuto; a ti posle šalji dete u vojsku...Radujete li se Uskrsu. Radujete li se tucanju? Jeste li spremili jaja za danas i naredne dane? Radujete li se prenosu iz Skupštine i prenosu Blagodatnog ognja iz Tel Aviva? Uzgred, valjalo bi pitati bajne srpske novinare da li se piše veliko slovo B u reči “blagodetni”?

Što ‘no reče neko – Da nije smešno, bilo bi komično. Opet se pare poreskih obveznika troše nenamenski. I nebitno je da li je tako planirano u zakonskim aktima kojima je definisan državni budžet za ovu godinu, bitno je da se pare namenjene vojsci troše za religijski crkveni običaj. A crkva kô da je prijavila mesto prebivališta u nekom poreskom raju, pa u ovom (kao i svim drugim slučajevima) ka budžetskoj kase se obraća rečju daj, a nikad rečju na.

I nije to samo pitanje troškova angažovanja Vojske Srbije, jer trošak za vojnike koji će stajati ispred Skadra na Bojani Hrama Svetog Save postoji postrojavali se oni tamo ili ne. Pitanje je i troškova transporta iz Izraela do Srbije, a onda i duž Srbije (sa Kosovom), pa onda širom brdovitog Balkana, kao i svih onih koji će uzimati praznične dnevnice šetkajući se i pokazujući svoje iskeženo lice. Očigledno se ima para za dokazivanje nedokazivog, a nema se para za lečenje bolesne dece.

Možda bogougodnjaci misle da se deca leče molitvama, dok se oni sami za sopstvene potrebe i ne prijavljuju u red na magnetnu rezonancu. Za njih taj red ne postoji.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 12. april”

Zašto su glupavi komentari stariji od Interneta?

Sećate se, zar ne? Uzmete knjigu iz biblioteke, počnete da čitate, kad na margini stranice osam nažvrljano plavom hemijskom stoji “Okreni stranicu 392”. To i učinite, kad tamo nacrtana ona stvar, kompletirana dlakavim cojones.

Bivalo je tako. To su, kako se kaže, drugačija vremena bila – knjige deblje od 200 stranica ljudi su zaista ponekad i čitali. Poluljudi nisu – i o tome se ovde radi.

(Kad već govorimo bezobraštine, uključite titlove da biste saznali koju državu automatizovani Jućubetov  prevodilac koristi umesto nedostajuće ili “nedostajuće” reči vagina).

Šta ja znam. Najlakše je optužiti ljudski rod za sistematski nedostatak inteligencije, čak i kreteni vremenom postaju razočarani svojom okruženošću idiotima. Ja imam alternativnu, premda veoma tanku teoriju: svi su ti loši komentari slični pećinskim crtežima. A kao što je poznato, pećinski crteži su produkt supstanci za modifikaciju svesnosti.

Nije, dakle problem pamet, nego droga. I da, sedenje na ladan beton.