Parkur…džije novog nivoa

Sa parkurdžijama iliti parkuratorima, da ne kažem parkurcima, družili smo se više puta. Ali, do sada nismo videli ovako nešto: parkur-dramaturgiju novog nivoa. Razvuci u HD preko celog ekrana (na raspolaganju je čak i 4k verzija) i gledaj pažljivo:

Nastavite sa čitanjem… “Parkur…džije novog nivoa”

Utovar nedeljom, 11. januar

Delovanje iz pozadine je za neke jedini glas razuma.

Puno se frke podiglo oko ubistva francuskih novinara satiričnog lista. Raznih je reakcija bilo i biće. I agresivnih i miroljubivih. Domaći političari su odradili kurtoazni deo i nastavili zimski (polu)san, pa negde u tom (polu)snu sklepali pisani dogovor sa advokatskom komorom, ne bi li se okončao štrajk. Naravno, i advokati su ljudi od krvi i mesa živa bića, pa se zbog praznog džepa i još praznijeg stomaka zaboravilo na početne zahteve i uslove da bi se štrajk okončao. Neiskusnim posmatračima, nama i ljudima oko nas je možda i promaklo to da će se, kao posledica dogovora, usvajanje Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći odložiti za “Uzroci su gori od posljedica”neka bolja vremena.

Naravno, domaći mediji se utrkuju da analiziraju prethodnu kalendarsku godinu tako što će citirati picoustog dok ovaj izlaže svoju objektivnu, je l’?, analzu. Novinarski izveštaji “preskaču” informacije koje objavljuje Zavod za statistiku i Ministarstvo finansija (treba znati čitati Excel-fajl), novu BusPlus cenovnu zavrzlamu hvale i levo i desno, iako će stara lica bez dana staža (odnosno sa penzijom od 0 dinara) plaćati skuplju kartu od onih koji imaju makar neku penziju (do 25.000 dinara), zaobići bilo kakvo nezgodno pitanje oko (ne)očekivanog “komešanja kursa”, a prećutati javno pitanje da li je svima unesrećenima iz poplavljenih krajeva izgrađena kuća do početka zime, kako je i obećano.

Važno je da se što više citira onaj koji “ima muda”, kada pokrivanje gubitaka železare zarad lakše prodaje(?) objašnjava poredeći se sa Svetim Petrom. A da ne biste slučajno razmišljali koliko je za državu jevtinije da se svim zaposlenim u železari da otpremnina, nego da se pokrivaju gubici, mikrofon ćemo dati Patrijarhu; on baš ima nešto lepo da nam kaže za Božić, iako smo Novu godinu već proslavili.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 11. januar”

Trenutni lek

Ja sam tvoj trenutni lek za trenutnu lošu situaciju
Trenutni spas trenutna doza protiv straha dosade i sna

Blago tebi, prijatelju, to ti je dovoljno. Meni ne. Ne želim biti progutan povremeno, u precizno izmerenoj dozi da ne poremetim ostale funkcije organizma, s malo vode da lakše skliznem. Višak će biti izlučen. O kontraindikacijama i merama opreza posavetovati se sama sa sobom.

Pojačati prilikom slušanja, naročito onaj središnji deo gde čujem sirene iz svoje glave.

Da malo provetrimo…

I am not frightened of dying. Any time will do…

Ne, pobogu, nema ovde nikog sa suicidalnim razmišljanjima (osim ponekad, kad Šef podvikne zahtevajući da se požuri sa nekim pisanjem, ali to je tek onako, figurativno). Ideja je u tome da od života možemo, smemo i umemo da zatražimo i malo više. To podrazumeva nameru da pohađamo i neka druga mesta, nimalo virtuelna, već sasvim konkretna. Poželeli smo da usput skinemo sa sebe teret obaveze, jer obaveza je teška čak i kad se odnosi na nešto što volimo da radimo.

Elem, pauza: počev od ovog časa, pa tamo negde do iza pravoslavnog Božića, Suština pasijansa ulazi u režim pauze, a Sedam samuraja Skoja će se pojavljivati ovde možda, bez osobitog plana, što bi rekli – tek ako imamo šta da kažemo.

Srećna vam Nova, sve najbolje, dobar dan, laku noć, kako ste, dobro došli, živeli, odmah se vraćam, sredina napred, ft1p, gledaj šta ćeš, ko poklopa popu bob, na vr’ brda vrba mrda, ćao, sajonara, doviđenja i hvala na pažnji.

Utovar nedeljom, 28. decembar

Tužna vest: ovo je poslednji utovar.

Ove godine, to jest.

Iskreno se nadamo da vam se nisu baš sve želje ispunile u 2014. godini. I da neće naredna tri dana koliko joj dajemo fore. Čovek kojem su ispunjene sve želje ubrzo postaje čovek bez ideja. A šta je čovek bez ideja? I ko je čovek bez ideja? Pa čak i naši političari imaju (još) Super Mario (sa gomilom braća)neku ideju. Neki od njih imaju toliko ideja da ne uspevaju ni da ih prećute.

Evo na primer ideja o rebalansu rebalansa, kako bi se pored ostalog ozakonila ideja o otimanju od jednih i davanju drugima uz dodatnu ideju da ti drugi budu deca sa retkim i teškim bolestima; pa čik nek neko dobije ideju da se pobuni protiv ideje da se leče deca.

Ili pak ideja da je Vlada radila odgovorno, koju je na sumiranju tekuće godine izjavio njen (Vladin) predsednik. Taj tek što ima ideja! Počev od one da je samo osam prethodnih meseci na vlasti. A kako nam stvari stoje, tek nam slede njegove ideje kako da realizuje svoje ideje. Gore od onog vica sa Kardeljom…

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 28. decembar”

Zen novinarstva

TV reporter mora da bude stamena ličnost, neko ko zna posao, kadar stići i uteći i na strašnom mesti poSTAJATI.

Šta da se radi. Njega su u školi dugo uvežbavali da izdrži do 8 tona droge na lomači, a tu je bilo 8,5 tona. Rečju, skenjalo ga 500 kila droge na lomači. Prema tome, nije smešno. Smile with tongue out

Nešto kao ruski rulet

Svet je tako veliki, a ljudi su tako usamljeni… I kad nije uspela da nađe nikog na svetu, našla ga je nad svetom. Ali zamalo.

I koliko god da pokušavaš, na kraju te opet čeka samoća. A to je zato što su ljudi zaboravili na umetnost gledanja jedni drugima u oči. Zato ne verujte kad kažu da medij nije važan.