Pomerite svoje časovnike sat vremena unazad pre spavanja i uživajte u dužem snu.
Upamtite: sve je relativno.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
El Rey je bio luchador, a onda je odlučio da se penzioniše iz ringa i sredi svoj život u duhu modernog življenja. To nije počelo dobro. A izgledalo je i tako kao da se neće dobro završiti.
Bob Sacha je filmadžija koji radi za razne klijente, a usput gleda da oplemeni ovaj svet ponekim pogledom ka unutra. A kao što znamo, pogled unutra je onaj najteži.
Prolećno prolepšavanje vremena nas ponekad nagoni u prirodu, što je dobra stvar. Neki od nas požele da se okušaju u snimanju prirode, što je takođe dobra stvar. A onda dođemo kući, pa vidimo da naši snimci nastali prošlog popodneva nisu ni za crnog đavola, što nije dobra stvar.
Zaboravljamo da je najbolje video snimke u prirodi potrebno mnogo više od dobre volje.
Nemaš kud nego napred, nadajući se da će se nekako stvari složiti kako treba, a da ćeš pritom ostati čestit čovek kome ne treba maska na očima.
Kada sam odlučio da budem glumac, nije to bilo zato što sam hteo da budem slavan, već zato što sam hteo da dam svoj doprinos.
Nedelja prepodne je dobro vreme da se opustite, možda uz neki ugodan i inspirativan razgovor. Ako niste pronašli pametnog sagovornika, predložićemo vam da barem kao slušalac učestvujete u razgovoru dvojice pametnih i zanimljivih ljudi.
Artst Tlk je polučasovni TV/video predložak u kojem Pharrell Williams, dečko koga verovatno znate samo po pevanju zaraznog letnjeg pesmičuljka, pokazuje da njegova glava nije prazna tikva, već mašinica za postavljanje pametnih pitanja zanimljivim ljudima.
A, pa dešava se. Znate kako je: jedan misli da će drugi, drugi misli da će onaj prvi, treći misli da ona dvojica misle… Sve u svemu, samurajska vikend-papazjanija… ![]()
U znak izvinjenja ovisnicima o muzici za popodne, evo jednog filma za vas: saznajte i zapamtite zašto je važno biti Morrissey. ![]()
E, tako. Pogledajte ovo, pa idite na spavanje. Bolje to nego da noćas čovite ispred televizora u pokušaju da prvi saznatge ko je dobio Oskara za šta. Kao da je to bitno. Niko od njih nije Morrissey.
(engr. hipster-horor parkurdžije)
Dakle, trend među parkurdžijama: dodaje se dramaturški sloj, montaža ide na visok nivo, a new age je više zastupljen od postmodernizma. Evo primera.
Ni blizu kao ona bajkerska bežanija od medveda, ali da uračunamo da je montaža zaista na visokom nivou. Što se montaže zvuka tiče, ona je štogod petparačka, ali takav je i scenario, pa nemamo na šta da se žalimo.
Sa parkurdžijama iliti parkuratorima, da ne kažem parkurcima, družili smo se više puta. Ali, do sada nismo videli ovako nešto: parkur-dramaturgiju novog nivoa. Razvuci u HD preko celog ekrana (na raspolaganju je čak i 4k verzija) i gledaj pažljivo:
I am not frightened of dying. Any time will do…
Ne, pobogu, nema ovde nikog sa suicidalnim razmišljanjima (osim ponekad, kad Šef podvikne zahtevajući da se požuri sa nekim pisanjem, ali to je tek onako, figurativno). Ideja je u tome da od života možemo, smemo i umemo da zatražimo i malo više. To podrazumeva nameru da pohađamo i neka druga mesta, nimalo virtuelna, već sasvim konkretna. Poželeli smo da usput skinemo sa sebe teret obaveze, jer obaveza je teška čak i kad se odnosi na nešto što volimo da radimo.
Elem, pauza: počev od ovog časa, pa tamo negde do iza pravoslavnog Božića, Suština pasijansa ulazi u režim pauze, a Sedam samuraja Skoja će se pojavljivati ovde možda, bez osobitog plana, što bi rekli – tek ako imamo šta da kažemo.
Srećna vam Nova, sve najbolje, dobar dan, laku noć, kako ste, dobro došli, živeli, odmah se vraćam, sredina napred, ft1p, gledaj šta ćeš, ko poklopa popu bob, na vr’ brda vrba mrda, ćao, sajonara, doviđenja i hvala na pažnji.