Fotografija Dane

Gledajuć’ u proteklih godinu dana kako gazda Grba redovno kači svoju “fotografiju dana” na blogu, rešio sam da i ja malo doprinesem celoj akciji.

Što se tematike tiče, tu nisam imao mnogo dileme: rešio sam da se držim zadatog. Bilo mi je samo nejasno zašto Grba insistira da Danu stalno pominje u nominativu, umesto pravilno u genitivu, i zašto joj ime piše malim početnim slovom iako je svima jasno da je reč o ličnoj imenici. No, ne mogu ja čoveka učit’ pod stare dane pismenošću.

U svakom slučaju, evo ga moj prilog za fotografiju Dane…

Dana u akciji

…a koga interesuje, u nastavku je detaljna metodologija kojom se došlo do pomenutog priloga.

Nastavite sa čitanjem… “Fotografija Dane”

Najjači smo, najjači… al’ zamalo

Nole srušio Fejs… ti sunac krasni.

Nema medija koji nije preneo da je Nole jači i od Fejsbuka. Slušam jutros na radiju, spremajući se za posao, da su “čak morali da probude i Cukerberga” (izem vas u transkripciju, čovek se zove Zakerberg) da interveniše, tolika kriza je bila u sedištu najveće društvene mreže.

Sad mu nije ništa, ubio si ga ko zecaNavodno, juče je na Novakovu fan stranicu postavljena aplikacija koja omogućava posetiocima da se “slikaju” zajedno sa njim, ekvivalent onim vašarskim zabavama gde imate veliki oslikani karton s rupama za glave. Domaći mediji prenose da je aplikacija dosegla toliku popularnost da se preuzimala brzinom od 416 skidanja u sekundi, i kako serveri Facebooka nisu to mogli da izdrže.

Gospodo novinari, aplikacije koje postavljaju korisnici ne nalaze se na FB-u, već se vuku sa servera onoga ko ju je i postavio. Stoga naslov ove fascinantne vesti ne bi trebalo da glasi “Nole srušio Fejs”, već “Kreator Noletove aplikacije se nije dovoljno otvorio za pristojne servere”. Nije baš stvar kojom bi trebalo da se ponosimo, ha?

P.S. Dobro je da se ovo nije desilo pre par dana, ispalo bi na kraju da su probudili Obamu koji je potom rekao: “Dajte im, for God’s sake, već jednom tu kandidaturu inače nam Srbi dođoše glave”.

Pulsari

Godišnjica koju mi, zaluđenici za astronomiju, zbog prirode datuma retko slavimo – na današnji dan, 1968. godine, objavljeno je otkriće pulsara.

Prvi pulsar, sada poznat pod nazivom CP 1919, otkriven je tokom jula prethodne godine na Pulsarkembridžkom univerzitetu od strane Jocelyn Bell Burnell. Jocelyn je radio teleskopom proučavala kvazare, koji su takođe bili nedavno otkriveni, i primetila nebesko telo koje šalje jake radio impulse svake 1,33 sekunde. U prvi mah se mislilo da su pomenuti signali veštačkog porekla te dokaz vanzemaljske inteligencije, tako da je prvi pulsar nazvan LGM-1 (od “little green man”, tj. mali zeleni ljudi).

Otkriće je podelila sa svojim supervizorom, Antonyjem Hewishom, i time dolazimo do jedne od najvećih naučnih nepravdi dvadesetog veka – Hewish je zajedno sa Martinom Ryleom primio Nobelovu nagradu za fiziku 1974. godine, iako je kompletnoj naučnoj javnosti bilo jasno da zasluge za otkriće pulsara pripadaju Burnellovoj.

Nastavite sa čitanjem… “Pulsari”

Na uštrb ozeblog…

Primih danas mail u kome se u jednom delu pominje “čekam k’o ozeblo sunce”. Hm, kako Sunce može biti “ozeblo”? Možda se misli na ono što narod zove “zubatim Suncem”?

Ma jok. Izreka bi trebalo da glasi “čekam k’o ozebao (ili ozebli) Sunce”, u smislu da se nešto Pishi kao shto govorish...čeka kao što onaj ko se nahvatao hladnoće jedva čeka da ga Sunce ugreje. No, to se nekako permutovalo u govoru tokom vremena, i začuđujuće je (ili ne?) da osmoro od deset ispitanika (sproveo brzu anketu u svom radnom okruženju) misli za nepravilnu varijantu da je ona ispravna.

To me je podsetilo na još jednu čestu permutaciju – reč je o izreci “s mene pa na uštap” koja se najčešće koristi u nepravilnom obliku “s mene pa na uštrb”. “Uštap” je izraz za pun Mesec, tako da se ova izreka upotrebljava kada treba slikovito predstaviti nešto što se dešava poprilično neredovno, sporadično (s jedne Mesečeve mene na drugu).

Šta dalje? Da li ćemo i ubuduće, kao papagaji, ponavljati i prenositi izreke metodom gluvih telefona, bez ulaska u njihovo značenje? Da li će naši potomci govoriti “Kom’ drug Omer, ja mu kopam, sâmu nju padaj”?

Kada belo više nije belo

Ne, ovo nije reklama za deterdžent…

…već kratki savet za zimske dane. Sigurno ste, bilo da se intenzivno bavite fotografijom, ili da ste samo slikali svoju decu kako se igraju na snegu, ovih dana ispucali barem nekoliko tuceta fotki. Prebacili ste ih na komp, i ustanovili da je sneg na sve do jedne plavkast.

Hm, zašto se to javlja? U senci, kada sneg nije osvetljen sunčevom svetlošću, on reflektuje boju neba (primetićete da se ista stvar dešava na fotkama sa letovanja, u delu slike gde imate pesak u ‘ladovini). Ima li leka? Ima, naravno, evo slike s pomenutim problemom, pre i posle njegovog rešavanja.

Pre i posle

Po onoj narodnoj “bolje sprečiti nego lečiti”, treba podesiti balans bele boje pre white balance iconokidanja – trebalo je da i ja to uradim, ali je sunce brzo zalazilo i plašio sam se da ću da izgubim ovu divnu refleksiju, te sam samo uperio i okinuo. Ukoliko niste u pomenutoj frci, u ovom slučaju podesite balans na “senku” (shade), što je na vašem aparatu najčešće predstavljeno ikonicom koju možete videti ovde s desne strane…

…a ukoliko ste na ovaj post naleteli sa zakašnjenjem, nadam se da kao i svako prosečno srpsko domaćinstvo imate Photoshop kod kuće. Jednostavno, otvorite fotku, idite na Image-Adjustments-Hue/Saturation (ili iskoristite prečicu Ctrl-U), prebacite se u padajućem meniju sa “Master” na “Blues”, i igrajte se malo više smanjivanjem vrednosti “Saturation” i malo manje povećanjem vrednosti “Lightness”, dok ne dobijete rezultat koji godi vašem oku. Naravno, morate paziti ukoliko je vaše dete nosilo plavi skafander, ali u ostalim slučajevima rezultati su više nego zadovoljavajući.

uTRONjaše ga

I tako, odgledah još jedan nastavak…

Već neko vreme mi HBO GO na svojoj naslovnoj stranici nudi da pogledam “Tron: Legacy”. Odolevao sam, brat bratu više od mesec dana, i konačno se nakanio sinoć. No, da bi utisak I'm going to have to put you on the game grid.bio objektivniji, veče pre sam odgledao original, izdanje povodom dvadesetogodišnjice – ispeglano ne u smislu u kom to rade Lucas i Spielberg, gde se četkicom iz scena uklanjaju oružje i cigarete, već samo s pročišćenim zvukom i slikom prilagođenim malo boljim uređajima od VHS-a i televizora s katodnom cevi.

Utisci… Eh. Dugo sam se razmišljao da li da ih skockam u vidu posta ovde. Pokušao sam da se izmaknem sa strane i pogledam na sebe i svoj način razmišljanja. Možda sam omatorio, te ne umem objektivno da sagledam bilo šta novo, već sam uleteo u modus operandi penzionera sa Kališa i sve što znam je da sedim na klupi, trolujem na novitete i kukam kako je u moje vreme bilo bolje.

No, onda ugledah Grbin post o eventualnom nastavku “Blade Runnera” i shvatih da nisam usamljen na svojoj klupici…

Nastavite sa čitanjem… “uTRONjaše ga”

Do kraja sveta

Ne znam da li je ikada pre ili posle skupljena jača ekipa za neki soundtrack…

Wima Wendersa sam, kao i većina njih van nemačkog govornog područja, primetio kada je izbacio “Paris, Texas“. Mogu sad da se pravdam kako me je privukla muzika koju je radio Ry Cooder, ali za to sam morao da sačekam još dve godine i sasvim drugi film, “Crossroads“. Kao Omottrinaestogodišnjak, išao sam da gledam PT prvenstveno zbog Nasstasje Kinski… Oooovaj, zbog njenog glumačkog umeća, naravno.

Iako je Wim snimio još četiri filma u međuvremenu, sledeće što sam pogledao bio je “Until the End of the World” iz 1991. Koji me je potpuno oduvao. Svet pred apokalipsom, cura koja se izgubila na putu i sreće tipa koji snima svet oko sebe čudnim uređajem, kojeg pokušavaju da se domognu sve moguće obaveštajne službe. Malo SF, malo road movie, odličan William Hurt i pored njega Sam Neill i Max von Sydow koji su, a šta drugo nego odlični kao i uvek. No, ovo nije priča o filmu – da vam ne kvarim eventualni doživljaj spoilerima, uzmite pa gledajte. Ovo je priča o vanserijskoj muzici…

Nastavite sa čitanjem… “Do kraja sveta”

Evolucija malog ekrana

Pre tačno 86 godina, otvorena je Pandorina TV kutija.

John Logie Baird, škotski pronalazač, demonstrirao je svoj patent članovima Kraljevske institucije i reporteru časopisa The Times u svojoj laboratoriji u Sohou. I tada je sve počelo…

Fotografija prvog TV prenosaBaird do tada nije imao mnogo sreće sa pronalascima. U svojim dvadesetim godinama pokušavao je da napravi dijamant grejući grafit, što je jednom dovelo do gadnog kratkog spoja i nestanka struje u celom Glazgovu. Bio je tu i pokušaj plasiranja brijača od stakla, koji je, doduše, bio otporan na rđu, ali se prečesto lomio da bi mogao da dosegne komercijalni uspeh. Izgledalo je da će se ista stvar desiti i sa televizijom kada je pre pomenute demonstracije pokušao da dobije malo publiciteta – urednik vesti Daily Expressa je rekao jednom svom službeniku: “Zaboga, siđi na prijemno odeljenje i otarasi se ludaka koji je tamo. Tvrdi da ima mašinu koja omogućava bežično gledanje na daljinu! Pripazi se, moguće je da ima nož sa sobom!”.

Slika koju je Baird demonstrirao bila je daleko od prihvatljive za današnje pojmove – 30 vertikalnih linija, sa 12,5 sličica u sekundi. No, čovečanstvo do tada nije videlo ništa slično…

Nastavite sa čitanjem… “Evolucija malog ekrana”

Kradljivci svih zemalja, ujedinite se

Ovih dana navršava se 25 godina kako je izašao singl Smithsa “Shoplifters of the World Unite”.

Morrissey je više puta tokom godina pomenuo da mu je ovo omiljena pesma benda. U nekim delovima podseća na pesmu T.Rexa “Children of the Revolution”, u drugima na “The Boys Are Back In Town” od Thin Lizzy – nije začuđujuće jer i Morrissey i Johnny Marr obožavaju rad Marca Bolana i Phila Lynotta. Možda jeste tako, možda nije… uostalom, utvrdite sami:

Pa dobro, neki kažu i da njihov “Money Changes Everything” liči na Ferryjev “The Right Stuff”… možda zato što je matori Brian veoma cenio Marrovo kompozitorsko umeće, pa ga je zamolio da mu, uz sitnu nadoknadu s par ništica, Johnny prepusti muzičicu za njegov budući veliki hit. To je bio i jedan od razloga raspada Smithsa, no to je već druga priča.

Nastavite sa čitanjem… “Kradljivci svih zemalja, ujedinite se”