Varvarstvo počinje kod kuće

Znam da je u srpskom zakoniku starosna granica za apsolutnu zabranu dobrovoljne obljube Nadia posle operacije(ono što se nekada zvalo “zavođenje maloletnica”) 14 godina. Isto tako mi je jasno da je svet pun napaljenih adolescenata kojima je (donekle opravdano, shodno njihovom uzrastu) devojčica koja ima toliko godina seksualno privlačna (kao i baba od 60 godina, bitno im je samo da ima sve anatomske predispozicije da se kvalifikuje kao žensko). Pun je i pedofila. I jasno mi je da i jedni i drugi koriste Internet kako bi lečili svoje frustracije (prvi što ne mogu da kresnu, a drugi što ne mogu da kresnu a da posle ne kresnu njih u zatvoru).

Od svega mi samo nije jasno kako najpopularniji portal za vesti u Srbiji podržava to.

Nastavite sa čitanjem… “Varvarstvo počinje kod kuće”

Naši i njihovi

Negde polovinom devedesetih sedimo moj (na žalost sada pokojni) drug Čupa i ja na Ovo su "oni", to je barem jasnonjegovoj gajbi, i utom zvoni telefon. Sa druge strane je naš poznanik Adil, crna… pardon, Afroafrikanac iz Sudana, nesvrstani student i statista za bubnjevima iz spota “Bonito” od Madam Piano:

– Ćupa, većeras je žurka na Dedinju, da dođeš!

– Pa dobro, ko je pravi, jel’ naši?

– Naši, naši!

Čupa spušta slušalicu, pali lagano cigaretu, zagleda se u mene i reče: “E izem ga, šta li njemu znači ‘naši’?”.

To pitanje sam i ja sebi postavio sinoć, kada me je legitimisala patrola narodne milicije negde na rubu beogradskog atara.

Nastavite sa čitanjem… “Naši i njihovi”

Rokenrol nije mrtav…

…mrtvi su njegovi slušaoci.

Ili barem umrtvljeni. Dan posle koncerta New Ordera na ovogodišnjem Exitu, pokušavajući da uporedim utiske, naleteo sam na Blicu na tekst posvećen drugoj festivalskoj večeri, gde je izvesna “lara” ostavila sledeći komentar:

Ja obozavam New Order ali Za razliku od Lare, bakuta je još uvek rokerkaimam 42 godine i dvoje male dece i svakako nisam neko ko bi isao na takav festival. Kada organizatori prave ovakve dogadjaje treba da procene ko im je ciljna grupa i ko slusa to sto im se nudi. I new order pa i duran duran su grupe moje generacije i ne znam mnogo mladih ljudi koji ceprkaju toliko duboko u proslost muzike. A moja generacija nije bas u fazonu da se uputi na festival mi smo vise za obicne koncerte. Isto je i sa cenama. Zna se kolika je platezna moc nasih klinaca! Koji ce roditelj nekom 20-ogodisnjem studentu da da 3, 4 ili 5 hiljada za kartu?! Suvise stvari je u igri a organizatori zaslepljeni zeljom da im dodje sto vise engleza nisu uopste razmisljali o nasim ljudima!!! Steta! Mirise mi na skori, neslavan kraj Exita!

Jbg tetka. Razumem te…

Nastavite sa čitanjem… “Rokenrol nije mrtav…”

Muzika mrtvih predsednika

Dobra muzika u ne tako dobrom filmu.

Na “Dead Presidents” sam naletao nekoliko puta tokom poslednje decenije, i nikako mi se Dead Presidents soundtracknije dalo da ga pogledam. Intrigirali su me komentari da je reč o žestoko potcenjenom filmu, ali me je nešto u samom opisu konstantno demotivisalo da zasednem i posvetim mu se – da li je reč o radnji ili činjenici da nisam mogao zamisliti Chrisa Tuckera u ozbiljnoj ulozi, ko će ga znati.

Tek kada sam pre nekog vremena poželeo da čujem jednu pesmu i potražio je na YT-u, shvatio sam iz spota i opisa otpremaoca da se ta stvar nalazi u filmu, te sam ozbiljno pročešljao listu numera i oduševio se. Red je da sa vama podelim uživanje u dobrom zvuku, a o filmu ćemo na kraju, baš da ne kvarimo atmosferu na početku…

Nastavite sa čitanjem… “Muzika mrtvih predsednika”

Alternativna istorija

Sinhronicitet je česta pojava na Suštini pasijansa, više puta pominjana. Meni su se juče slučajno uskladili nacisti i ugledni naučnici jednog dokumentarca.

Rano nedeljno kišovito popodne idealno je vreme za lutanje po TV kanalima, čak i kada je izbor fizički sveden na 4 komada, kao što je slučaj u mom habitatu. Prekjučerašnji pobednik bio je National Geographic Channel, iz prostog razloga što se na preostala 3 u tom momentu emitovao neki reality show – o pecarošima ekstremistima (Discovery), veselim drvosečama (History Channel) ili debelguzima koji pokušavaju da istope salo na način primeren viktorijanskom ili edvardijanskom dobu (Viasat History). Dileme nije bilo: multiverzumi su mi daleko zanimljivija tema.

O čemu se zapravo radi? Teorija multiverzuma (termin je, inače, ušao u širu upotrebu tek posle serije SF knjiga o Elriku od Melnibonea) kaže da ne postoji samo jedan, već više univerzuma koji imaju svoj zaseban prostor, vreme, materiju, energiju i prirodne zakone koji u njemu vladaju. Štaviše, svaki put kada donesemo neku odluku navodno se kreira novi univerzum u kojem se događaji odvijaju dalje shodno odluci koju smo odbacili. Šteta je da vam ja sada prepričavam svoja shvatanja i/ili pravim se mudar prevodeći odlomke iz mnogobrojnih online resursa – odvojite 45 minuta i pogledajte kako to car Michio Kaku objašnjava. Samo da napomenem da nije reč o istom dokumentarcu koji sam imao prilike juče da vidim, ali ovaj je možda čak i ilustrativniji:

Zaboga, kakve veze nacisti imaju sa svime ovime?

Nastavite sa čitanjem… “Alternativna istorija”

May the 4th be with you

Danas je “Star Wars day”. Izgovorite na glas gornji naslov i biće vam jasno…

Moj prvi kontakt sa SW univerzumom nije bio film “Nova nada” (zvuči li vam čudno – niko koga poznajem nije ga zvao tako, već prosto “Ratovi zvezda”), niti “Imperija uzvraća udarac”, već strip napravljem po ovom drugom filmu. Izašao je u “Politikinom Zabavniku”, tradicionalno u sredini, crno-bela štampa.

'ladno napraviše strip...

Odmah iza je usledila distribucija po bioskopima – prošlo je više od 30 godina od tada, ali sećam se da je gužva bila tolika da drugari i ja nismo uspeli da dobijemo vezane karte, već smo sedeli na različitim krajevima sale. VHS u to vreme još uvek nije bio u ekspanziji te je trebalo da sačekam nekoliko godina da bih odgledao prvi film iz originalne trilogije – mislim da sam čak pogledao i “Povratak Džedaja” pre njega. Ne znam tačan razlog zašto sam inicijalno propustio da pogledam prvi deo u bioskopu, ali ako je premijera u ovim krajevima bila ne mnogo posle one svetske, verovatno je uzrok ležao u činjenici da sam tad imao 6 godina.

A onda su došle devedesete, i Lukas je počeo da divlja.

Nastavite sa čitanjem… “May the 4th be with you”

iJU

Može li neko da mi objasni zašto su naši prevodici nepismeni?

Ne mislim na DivX ekipu, ne trošim njihove prevode, a od njih se i ne očekuje da budu lučonoše pismenosti. Čak ni na prevodioce TV programa, od njih sam odavno digao ruke, a i nisam prosečan konzument – od četiri kanala koja imam memorisana, jedino me ponekad iznervira “History Channel” gde uporno reku Labu prevode kao Elba (original je Elbe, na nemačkom ili Labe, na češkom).

Više me ne može uznemiriti ni dnevna štampa, koja nikada nije savladala pravilno rastavljanje reči na slogove niti izostavljanje predloga kada je reč o sredstvu kod imenice u instrumentalu. Što se prevodilačkog posla tiče, kod njih je najviše nadrljao mučeni Zakerberg koga redovno transkribuju kao Cukenberg.

OK, ko me je onda iznervirao ovaj put? Nastavite sa čitanjem… “iJU”

Kako vam drago

Pa ceo svet je glumište
gde ljudi svi i žene glume;
Svak se pojavi tu i ode;
i odglumi u svom životu mnoge uloge
kroz sedam činova.

Da li ste znali da sveukupna Šekspirova dela sadrže 138.198 zareza, 26.794 dvotački i Svet kao pozornica15.785 znakova pitanja; da se uši u njegovim dramama spominju 401 put, ljubav 2.259, a mržnja 183 puta; da nam je đuture ostavio 884.647 reči, u ukupno 31.959 govora dramskih likova, u 118.406 stihova?

Niko od autoriteta za Šekspira ne može staviti ruku u vatru za to kako se tačno piše njegovo prezime, možda ponajviše zbog činjenice da ni on sam nije bio siguran u to – od pet sačuvanih potpisa (Shaksp, Shakespe, Shakspe, Shakspere, Shakspeare) ni jedan nije onaj koji danas upotrebljavamo (Shakespeare).

Ne znamo ni kada je rođen, no jedna od samo nekoliko stvari koje zasigurno znamo o njemu je da je kršten 26. aprila, tako da se današnji dan i obeležava kao jedna od njegovih godišnjica (mada je i to diskutabilno, jer je reč o datumu zabeleženom po julijanskom kalendaru, čime je primenjena logika koja je potpuno suprotna u odnosu na naše pravoslavne kalendarske fetiše).

P.S. Ako vas interesuje još zanimljivih činjenica o starom bardu, onda knjigu iz gornje ilustracije u šake. Brajson je svojevrsni ludak, dobro ćete se zabaviti.

Robert s onoga svijeta

…iliti kako sam prevaren od strane jednog duha.

Toliko puta sam se zarekao da ću napraviti listu za pakovanje. Znate ono, stavke sa crticama šta bi trebalo da ubacim u kofer kada putujem negde. Dobro, formula ROUNDUP(čist_donji_veš&čarape * dana boravka * 1,25), gde je ovih 25% viška čisto backupa radi, se podrazumeva i to nikada ne zaboravljam, ali redovno se tek u hotelskoj sobi opsetim da nisam poneo neku sitnicu najčešće dentalne prirode (konac za zube ili punjač plavog zuba).

OK, bez nekih stvari se može par dana, a neke je moguće kupiti na licu mesta. No, ovoga puta sam zaboravio da ponesem knjigu. Nesrećna okolnost je ta što sam išao za Bukurešt, te se nisam mogao nadati da ću tako lako naći nešto za čitanje na jeziku koji razumem. Sreća u nesreći je da sam propust primetio na aerodromu (prevrćući spakovano u mislima), te sam uleteo u tamošnji kiosk i krenuo da prebiram po naslovima. Kaluđeri koji su na neki način sjebali Ferarri, najnovije logoreje domaćih medijskih babadevojaka… Naaaaah… OK, stvar koja mi se učinila dovoljno zanimljivo je “Bornova izdaja“. Ladlam mi je delovao kao prihvatljiv izbor – nisam bio razočaran “Ostermanovim vikendom” niti “Matareškim krugom“, te iako nisam do tada pratio njegovu literarnu seriju o Džejsonu Bornu zahvatio sam ponešto od filmova.Original falsifikata

Tu počinje moja agonija.

Nastavite sa čitanjem… “Robert s onoga svijeta”