Utovar nedeljom, 26. februar

Dok vi ovo budete čitali, nadam se, ja ću biti u Mokrinu na borbi guskova.

A ako se zateknem, biće i neki izveštaj, sve sa fotkama, kako dolikuje. Kako god bilo, moraću da vam ispričam o predrasudama koje urbani zaštitnici životinja imaju o tim borbama. Reći ću vam samo ovoliko: jedine povrede na tim borbama su povrede ponosa poraženog guska, jer pobednik preuzima jato, a poraženi ide na začelje u novoj funkciji čuvara.

– * –

#onokad pratiš samo petnaest osoba na Ćijukalici, a i među njima nađeš ludake koji prosipaju ideologiju “ja tebe serdare, ti mene vojvodo”. Najgore od svega: misle da su značajni i uticajni.

Dokle više ovi mudroseri!... Momci: Internet ne postoji da bi se na njemu trenirao SEO. Postoje i druge namene sadržaja.

Značajni nisu. Problem je u tome što uticajni jesu.

– * –

U se i u svoje kljuse, dragi moji.

A šta biste vi hteli od svoje okoline? Da čeka na vas? To se neće desiti. Prilagodite se ili crknite gladni.

Pesimista se žali na vetar.
Optimist očekuje da se vetar promeni.
Realist podesi jedra.
William A. Ward

– * –

Dick Turpin (1705 - 1739): pisanje pisma ga je koštalo glavePriča ide ovako: Engleska, tridesete godine osamnaestog veka. Jedan što je bio zatvoren u Jorku zato što je upucao petla lokalnog vlastlina, pa posle nije hteo da plati štetu, piše pismo svom zetu. Ovaj odbija da plati poštarinu za pismo (u ta doba, primaoci su plaćali poštarinu) jer je tvrdio da ne poznaje nikog iz Jorka. Pismo završava u pošti, a službenik pošte, koji je ranije bio učitelj, prepoznaje rukopis svog učenika koji se kasnije odmetnuo i postao najtraženije lice Engleske.

I zbilja, ispadne da je zatvorenik bio Dick Turpin, drumski razbojnik i okoreli konjokradica. To pismo ga je stajalo života: završio je na vešalima.

I ko sad da kaže da pismenost nije opasna stvar?

– * –

Ga Je Primio.U četvrtak uveče, stari drugar upozorava javnost komentarom na fejZbuku:

Fenomenalan komentar na B92 povodom Gvidove iznenadne posete Srbiji – kratko i jasno 😉
“Prvo ga je primio Vuk a onda i Tadić.
(Gvido ime ponosito, 23. februar 2012 21:37)”

Opa, bato!

– * –

Kako to obično biva, upozorenje uvek stiže u poslednji čas.

Mirko! Koliko puta ću da ti govorim! Pomeri se u stranu! Metak ide ka tebi, budalo! Pazi!!!

Malo sam razmislio o tome, pa sam došao do zaključka da to tako mora biti – mislim, poslednji čas, ergo upozorenje. Da nije poslednji čas, ne bi to bilo upozorenje, nego obaveštenje.

– * –

Pa dobro, znam da je mršavije nego inače. Zakrpiću za tri dana, vanrednim utovarom.

Pre sledećeg redovnog susreta 4. marta, imaćemo i jedno vanredno viđenje.

Prijatan ručak želim.

ACTA epopeja: đubrad podvila repove

Potrebno je da budete upoznati sa kriminalnim saopštenjem Ministarstva prosvete i nauke Republike Srbije. Ovo je STRAŠNO! Zašto se u Srbiji Ministarstvo prosvete i nauke bavi trgovinskim sporazumom o sprečavanju falsifikata?

Piraterija, delatnost za koju Ministarstvo obrazovanja i nauke veli da se ne bavi. A ministarstvo energetike se verovatno neće baviti dobijanjem novih hibrida krompira. A Ministarstvo zdravlja se neće baviti.. Dobro, oni se i tako ne bave ničim.

Znate koliko je kratka pamet prosečnog konzumenta informacija? Toliko da pri kraju pasusa neće pamtiti šta je pisalo na početku pasusa. Prosečni konzument informacija ne čita da bi saznao ili razmislio o nekoj stvari, nego da bi prekratio vreme. To je savršena podloga za uterivanje reda po kanonu korporacija, a uz upotrebu monopola sile kojim država raspolaže (to jest, kojim bi trebalo da raspolaže u svojstvu monopola).

Sledeći tekst je u celosti preuzet sa drugog sajta, što je po sporazumu ACTA zločinačko delo i ja sam sad lopov i kriminalac i licimur i demon. Istina, ima razlika – promenio sam dve reči koje su bile napisane neispravno (“спроразум”, “Еевропске”). Ali svejedno, jasno je ko je kakav. Ja sam kao ovaj sa slike, jer sam ukrao tekst od Vlade Srbije i ona sad više nema taj tekst jer sam ga ja ukrao i tako to.

– * –

Споразум ACTA није био ни предмет разматрања Министарства просвете и науке Републике Србије

Поводом нетачних информација које су се појавиле у медијима о приступању Србије ACTA споразуму, Министарство просвете и науке, саопштава следеће:
ACTA споразум није био ни предмет разматрања Министарства просвете и науке Републике Србије, нити га је Министарство предложило Влади Републике Србије на усвајање.
При законодавном регулисању појединих области живота и рада, Влада Републике Србије ће као и до сада своје законске предлоге хармонизовати у складу са законодавством Европске уније и примерима најбоље светске праксе.
При томе, Србија није измислила интернет, па ни правила његовог коришћења.

– * –

A sad da razlučimo šta ovde piše, jer poneko bi mogao i da nasedne na slatke reči.

Nastavite sa čitanjem… “ACTA epopeja: đubrad podvila repove”

Šta je to ACTA i zašto je to loša stvar

Suština pasijansa se pridružuje protestu protiv stvaranja globalne internet inkvizicije.

Anti-Counterfeiting Trade Agreement (ACTA) naoko predstavlja samo još jedan multinacionalni dogovor nalik svim onim silnim trgovinskim sporazumima. Štite se prava, robne marke, sprečavaju se falsifikati i poštuju autori.

Sve je to lepo i krasno, ali to nije tako. To je priča za vjeverice.

Nema šta mnogo da se priča. Ključne stvari ćete saznati gledajući ovaj, sada prevedeni, video materijal.

Suštinski momenat je onaj na 4:30 gde se kaže:

Od celog sporazuma korist ima samo mali deo industrije, takozvana “medijska mafija”, kompanije koje se bave medijskim izdavaštvom kao što su RIAA i MPAA, koje već duže vreme pokušavaju da reše “problem interneta” koji preti njihovom zastarelom poslovnom modelu.

Nastavite sa čitanjem… “Šta je to ACTA i zašto je to loša stvar”

Utovar nedeljom, 19. februar

Političari se zaleću. Biće ovo proleće sa smradom laži u vazduhu.

Koji položaj planirate da zauzmete kada počnu da bacaju na nas predizborne splačine? Antievropejci zahtevaju da im se naguzimo. Evropejci kažu "bend over and spread your cheeks". Razlika je jasna. Pa sad vi izvol'te izabrati.Ama, briga mene za njihove kampanje. Svako dobija 30 sekundi osim vadikala i radikala: oni zaslužuju po petnaest. Ako me za to vreme uvere u bilo šta što govore, tačnije ako me uvere da je tačno to što pričaju, postoji mršava šansa da dobiju moj glas. Ako pre toga ne napravim onaj origami od svog glasačkog listića.

– * –

Znanje: to je ono kad znate da je paradajz voće.

Mudrost: to je ono kad ne stavljate paradajz u voćnu salatu.

– * –

I onda se čude i ljute kad krenu da im pale zastave po svetu.Majmunologija preko bare ulazi u novu fazu. Paketić po paketić, stvaraju nove socijalne norme i uče svet njima. Najnoviji plan, kaže jedna vest: stidljivost, tuga i usamljenost će biti proglašene za mentalne bolesti. Pretpostavljam da je za nekoliko godina odložen plan da se heteroseksualnost i oblačenje po kanonu s polovine dvadesetog veka proglase bolestima.

Takođe, gramzivost, nezajažljivost, taština, dvoličnost i licemerje neće se smatrati bolestima, a ni manama. Osim ako živite negde drugde. U Americi, to su vrline.

– * –

Najluđi komentar koji sam čuo o hajpu zbog smrti Whitney Houston:

…Samo se nadam da ću umreti pre Justina Biebera.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 19. februar”

Google čestita Dan državnosti Srbije

Gugao se trudi da čini sve što rade i druge velike kompanije: da se dodvori lokalnom tržištu. Evo nama lokalne škrabotine.

Recept najuspešnijeg poslovanja danas uobičajeno glasi “posluj globalno, deluj lokalno”. Taj koncept je toliko važan da kompanije samo na lokalizaciju online sadržaja daju enormne sume. Rekao bih vam koliko Google troši samo na lokalizaciju Monetization servisa (AdWords, AdSense, Analytics i prateći programi) na grupu jezika u kojoj je srpski. Ali nemam tačnu potvrdu iznosa, a pride imam interes u toj priči, pa ne smem da komentarišem osim što ću vam reći da je to čestit sedmocifreni iznos svakog meseca.

E, sad na red dolazi novi nivo lokalizacije, a to je lokalno delovanje. To je nešto što prodavci magle i sumaglice nazivaju “politika prisustva”. U tom trendu delovanja, Google je danas lansirao doodle povodom Dana državnosti Srbije.

Sretenjski gugao!

I kao što reče PoZZdravljač, koji mi je prvi i skrenuo pažnju na ovo, malo previše liči na one kvazinovčanice iz perioda hiperinflacije; dodajem tome: liči na one papiriće koji služe kao novčanice za monopol. Kakve veze ove monohromatske šare imaju sa Danom državnosti, meni baš i nije sasvim jasno. Deluje nejasno, otaljano i bez ikakve druge asocijacije osim pomenutih, a to sa Danom državnosti nema veze.

Na stranu što je kompanija Google još na početku procesa lokalizacije odlučila da ne lokalizuje ime svog brenda, tako da je ovaj nastup ispao čist promašaj.

Pošteno, ovo je prvi Google doodle koji mi se uopšte nije dopao.

Google obeležava trgovački praznik

Danas je Sveti Valentin, zaštitnik zaljubljenih u katoličkoj ikonografiji. Google je u to ime napravio prikladan crtać koji služi kao doodle.

Sveti Valentin je bio mučenik ranog hrišćanstva iz trećeg veka. Različita su tumačenja zašto se baš 14. februar povezuje sa time da taj dan bude Dan zaljubljenih, a meni se dopala ona veza sa paganskim bogom plodnosti Luperkusom, koji je obeležavan 15. februara. Inače, dan Svetog Valentina je izbrisan iz kalendara 1969. godine kao “crveni” u nameri da se zamagli važnost onih za koje ne postoji valjan skup istorijski utemeljenih veza (baš da ne kažem “postojećih činjenica”).

Klasični kič sa ambalaže čokoladnih bombona prve polovine 20. vekaNo, ne mari: preuzeli su trgovci, jer se taj dan perfektno smestio između Božića i Uskrsa, a gde ćeš bolji hajp za prodaju raznih gluposti nego da gađaš direktno u religiozna osećanja. Vremenom se i ta religiozna nota izgubila, pa su trgovci upotrebili instrumente globalizacije da prodaju muda za bubrege i u nekatoličkom svetu. I tako, mic po mic, i u Srbiji se obeležavaju Dan Zaljubljenih, Dan Veštica i slični za nas irelevantni datumi – kao predmet povećanja prometa u prodavnicama, kafićima, restoranima i turističkim agencijama.

Google je napravio animaciju koju je preko youtube servisa okačio kao doodle za Dan zaljubljenih, time se eksplicitno pridružujući metodologiji potrošačkog društva. Vrlo dobro natempirano, pesmicu peva Tony Bennett, posledni preživeli veliki crooner, koji potkraj svog života beleži vrh popularnosti (sinoć je dobio nagradu Grammy za duet sa danas pokojnom Amy).

Pričica u crtaću je neverovatno zanimljiva. Najpre on nju voli, a ona njega ignoriše.

Nastavite sa čitanjem… “Google obeležava trgovački praznik”

Ko kosi, a ko vodu nosi

Ne mogu da izdržim. Moram da ispravim jednu nepravdu.

Postoje stvaraoci i postoje interpretatori. Opredelite se.Znam, tužno je i patetično sad to potezati. O mrtvima sve najlepše i ostale gizdave parole koje nisu ništa drugo nego kliše.

Znam i to da svetom hodaju lenji mozgovi, a to je strašnije od smrti jedne pevačice koja je deset godina hodala stazom samouništenja i najzad uspela u nameri. Posebno me je isprovocirala nepažljivo izrečena i nehotično pogrešna kvalifikacija moje školske drugarice, koja je na fejZbuku napisala:

Ostavila je pesmu za sva vremena..

E, pa neće biti. Nije Whitney Houston ostavila nikakvu pesmu. Koliko znam, ona u životu nije napisala nijednu pesmu – pevala je ono što joj drugi napišu. U slučaju o kome je reč, ona je ostavila svetu jednu nezaboravnu interpretaciju. I to je to. Ne, to nije bilo malo. Ali  da se zna ko kosi, a ko vodu nosi.

I zato, sasvim nehotice se navadih da delim pamet okolo, kao da je imam previše, Bože me prosti. Želim da vam skrenem pažnju na jednu lepu i važnu pesmu iz 1974. godine, u izvedbi autorke.

Jesmo li se razumeli?

Utovar nedeljom, 12. februar

Uživate li u zimskim radostima? Čistite li sneg? Samo je potrebno da postavite lopatu u položaj za upotrebu. Svi ima da se prepadnu.

Stigla dojava da jedan vozi bicikl po pešačkoj zoni. Ako im uspe da ga zaustave, svima medalje!Barabe su pokušale da pobegnu, a žandari su ih uhvatili. Dakle, i jedni i drugi su radili svoj posao. Barabe su dobile kajlu, a žandari su dobili medalje. Ne kapiram – da li to znači da žandari zarade medalju uvek kad urade nešto što im je u opisu posla? Ili se to pred nama odvija neka predstava koju ni onaj Scenarista Prolupali ne bi mogao da osmisli? Jesam li ja jedini koji primećuje da se policija opet nešto uskopistila? Opet izigravaju babaroge – i to plašeći one koji zakon ne krše, poput mene. Šta to misle da postignu, nisam baš načisto.

Dačiću, nismo mi baš tako kratke pameti. A i pamćenje nas još uvek dobro služi, jeb’o ga ja.

– * –

Poslednja vest, od noćas: Whitney Houston je otišla Bogu na istinu. Ne znam detalje sem ovih iz šture vesti.

– * –

Godine 2012. prosečan Srbin dolazi kod doktora:

– Čestitam, živećete sto godina!
– A od čega, majke ti?

Važno da ima ko da te izleči, a posle - sto godina!

– * –

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 12. februar”

Šta jedan lud zamrsi…

Citat dana dolazi iz usta ispod najpoznatijih brkova u ikonografiji nauke dvadesetog veka, od čiče koga bismo psovali da nije bio tako umiljat, onog ko je Nobelovu nagradu dobio Propagirao jednostavnost, a zapetljao sve što se zapetljati dalo. Istina, bio je u pravu...zbog onog što je posle dovelo do solarnih panela, a ne zbog onog svođenja modela za klađenje na konjskim trkama na sfernog konja u devetodimenzionalnom obrascu “prostor-vreme-finansije”.

 

Ne možemo rešavati svoje probleme
istim razmišljanjem koje je
do tih problema i dovelo.
Albert Ajnštajn

 

Alberte, Alberte! Znamo da te je Mileva naučila staroj srpskoj poslovici “šta jedan lud zamrsi, stotinu pametnih ne mogu odmrsiti”. Na šta je konkretno mislila kad je to rekla naglas, sad možemo da raspravljamo, mada je možda bolje da ne znamo… Ali to sad nije bitno, nego hoću da kažem: dala se ta poslovica prevesti i doslovno, a da ne izgubi ništa od svoje moći. A to da istu stvar kažeš sasvim drugim rečima tako da ispadne originalno… Trebalo je to da prepustiš političarima, to je njihov posao.

U čemu je to problem sa svetom?

Ovo boli kao prstom u oko.

Bertrand Arthur William Russell (1872 - 1970)

Citat dana dolazi od mislioca, matematičara, istoričara, kritičara društvenih pojava (sve to kroz vizuru nekog ko se gadi na idealizam), autora nad čijom knjigom “ABC teorije relativiteta” sam proveo celo jedno leto kad sam imao nepunih jedanaest (a da nisam ličio na onog malog iz crtaća o petlu Sofroniju), kritičara sa kičmom koji je imao hrabrosti da kaže i ono što njegovi sunarodnici nisu smeli.

Problem sa svetom je u tome
što su budale i fanatici uvek sigurni u sebe,
dok su mudri ljudi tako puni sumnje.
Bertrand Russell

Možda bismo sad mogli da lamentiramo nad sudbinom sveta, jer suma inteligencije na planeti je konstantana, a broj stanovnika rapidno raste. Možda bi se neko setio da zli nisu glupi, a s obzirom na to da zlo dominira, to znači da ipak pametni vladaju. Problem je, pak, u tome što nam budale kroje atmosferu svakodnevice, što dvojica takvih mogu da nadglasaju stotinu drugih i što od njihovog terora naš životni prostor vremenom postaje sve uži.

Primere ćete naći svakodnevno. Mnogo ih je i izazivaju tugu. Imam puno primera i rekao bih da je bolje da vas ne podsećam na njih; ali onda će ispasti da ne znam o čemu to pričam. Pa dobro. Evo tri primera samouverenih budala: prvi, drugi, treći (treći je blokiran, prim. Grba 28.2.2012.). Predlažem da ih ne proverite, ali referenca je slobodna.

Dovoljno, zar ne? Ma, i previše.