U laži su kratke štikle

Zašto institucije države dozvoljavaju javašluk na tržištu? Hoće li neko najzad sprečiti lažno oglašavanje? Pa nije valjda da treba da prodamo dupe Evropskoj uniji da bi to bilo uređeno?

Ne mogu da odolim, moram da prenesem jednu prepisku sa fejZbuka koju sam video silom prilika. Reč je o firmi koja prodaje nekakve cipele na koje se današnja omladina loži. Beli kvadrat je predstavnik prodavca na fejZbuku.

Loženje dečurlije

Deco, deco! Navlači vas banda lopovska. Neistinito reklamiranje treba da prijavite Udruženju za zaštitu potrošača i tržišnoj inspekciji. Na stranu laganje na koje je PR sirotica naterana za platu koja je mnogo manja od cene laganja (nema veze za nju, shvatiće vremenom, daće otkaz, doći će druga). Sad je poskupelo zbog rasta kursa dolara. Posle će da poskupi zbog rasta kursa jena, a nešto kasnije zbog rasta cene nafte, kukuruza, kafe i praziluka na svetskim berzama.

Dobro pomenuh kukuruz. Znam kako bih osmislio kaznu u vidu društveno korisnog rada za takve lažove i lopove.

Nastavak (?) filma “Blade Runner”

Zašto? Zašto? Zašto nam to činite? Kud se dede vaš legendarni autorski integritet, gospodine Scott? Zašto želite da upropastite svoj magnum opus?

Blade Runner (1982) - film za sva vremena, delo van klišeaŠuška se o pripremi nastavka filma Blade Runner. Kad sam prvi put to pročitao, mislim da sam se pljasnuo po čelu i glasno opsovao.

Kako se to nastavlja završena priča?

Jeste, bilo je milion raznih pitanja, pogotovo posle onog pomalo uvredljivog teksta u pozadini koji je, mimo želje autora filma, dodat u postprodukciji da bi, tobože, objasnio svaku scenu – što je vređalo inteligenciju svakog ko je iole upućen u žanr°. Koristeći uticaj koji je stekao tokom godina, reditelj Ridley Scott je osvetlao obraz da povrati prvobitnu ideju pravog, čestito spakovanog filma u postupku film noir (i pritom ne mislim na sliku, nego na atmosferu). Ono izdanje koje je objavljeno 1992. godine, ispravilo je neke nepravde, ali je film zapao u limb kada je ubrzo potom nestao sa bioskopskog tržišta, a kvalitet VHS izdanja bio ispod svake kritike. Tek je “konačna” verzija, audio-video remaster iz 2007, učinio pravdu ovom značajnom filmu. I tada smo mislili da je pravda pobedila: priča je završena i nemamo više zbog čega da se brinemo. Čak je i Ridley Scott najzad razrešio glavnu sumnju: jeste, Dekard je takođe replikant iz serije Nexus; štaviše, on je šesti iz one ekipe.

E, vraga.

Nastavite sa čitanjem… “Nastavak (?) filma “Blade Runner””

Utovar nedeljom, 5. februar

Kad pre februar! Pa mis’im, stvaaaaaarno! Lakše bre malo s tim kalendarom!…

Ako radiš k'o konj, red je i da napraviš konjastu facu.Veli Odgovara Kraljeviću Marko, kada sam mu rekao da film Until the End of the World traje tri puta po sat i po:

…Nešto sam razmišljao da ću ja gledati i čitati kad odem u penziju, ali mi se ne sviđa taj koncept. Ili je dan kratak ili treba izvršiti reviziju potrošnje vremena. To svakako radim, ali manjka vremena, brate mili. Nekad sam posao završavao za sat-dva, a sada to nije moguće.

Kažu da ima veze i sa subjektivnim doživljajem vremena. Sad nam sinapse rade sporije nego kad smo imali 25 i manje godina, pa sporije doživljavamo svet (kapiranje included). A koncept “kad odem u penziju” izgovaram samo kad se baš-baš zajebavam: odavno sam svestan da ću raditi dok ne crknem, jer moju penziju neće imati ko da zaradi.

– * –

Ne kapiram zašto su baš tehno-manijaci toliko nepismeni. Na uzorku od dvadeset postova na blogovima, fejZbuku i Ćijukalici u kojima je upotrebljen kondicional reči “biti” u drugom licu množine, na petnaest je upotrebljen oblik “bi”, koji je nepravilan za to lice. Poražavajuće.

Pogotovo mi idu na ganglije ti takozvani “uticajni blogeri”, nabijem ih na kuraž tako pametne.

Uči sada kad već nisi naučio u osnovnoj školi.Ponavljaj za mnom, o nepismeni kolega:

ja bih, ti bi, on|ona|ono bi;
mi bismo, vi biste, oni|one|ona bi.

Ajmo još jednom:

ja bih, ti bi, on|ona|ono bi;
mi bismo, vi biste, oni|one|ona bi.

I još jednom:

ja bih, ti bi, on|ona|ono bi;
mi bismo, vi biste, oni|one|ona bi.

Sledeći put rešavamo ćemo da rešavamo neke druge probleme.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 5. februar”

Demon klađenja

E, k vragu! Znao sam da sam negde zeznuo stvar! Nikad kockar od mene!

Ako se i kladite, ne bi bilo glupo da postavite neka ograničenja pre nego što se zaletite.Nakon što sam video klip° u kome je lik prihvatio opkladu od 100$ svog oca da će svakog dana u godini napraviti salto unazad, shvatio sam da je trebalo da se kladim sa nekim u nešto da ću izdržati u projektu “jedna na dan“. Phui, tako mi i treba kad sklapam samo figurativne i neobavezujuće opklade.

Kladite li se lično sa drugima? Šta je predmet opklade? Šta je nagrada?

Ako idete u one kockarske kladionice, ne trudite se da me fascinirate svojim uspesima. Obaška me ne zanimaju vaši matematički modeli. Zanimaju me samo opklade kao element društvenog ophođenja.

________
° Uzgred, šta sad čovek da uradi?
Nakon što sam video video klip?
Nakon što sam video ____ klip?
Nakon što sam ____ video klip?…
Urgh. Znam samo da ja nisam video klip, kao što tvrdim u prvom pasusu teksta.

Utovar nedeljom, 29. januar

Obećao sam da ovog puta neće biti politike. Zapravo, nisam obećao, ali sam u takvoj nameri. Težak zadatak kome mislim da nisam dorastao.

Meni sve to tako izgleda. I NE SAM OZATO što ne volim d ami se govori šta treba da radim pa da se pokaže kako je to dobro.I sad zbog toga ne mogu da komentarišem izjave onog samoživog majmuna koji je umislio da je Jay Leno. Šteta. Imalo bi šta da se nauči o onoj tezi da nije bitno da li o vama pričaju dobro ili loše – bitno je samo da pričaju. Ona drombulja je to odaaaavno shvatila, a za njom je shvatio čak i taj glupavi voditelj. Dobri dečko koji je prozvan kao da je jedva čekao na to; uklapa se u sliku, jer je oko sebe stvorio famu da je Zupermen, pa svako malo vabi po netu nekog neistomišljenika i zove na izlazak na crtu. Oće čovek svoj deo, šta li. A profesor medija lepo na svom primeru pokazuje studentima kako se pravi dobro tempirana viralna tema i ostvaruju poeni na duge staze. Svaka mu čast…

Jebote, kakva lakrdija.

– * –

Navijaj, nacijo! Sve si probleme rešila, sad još samo da odneseš sve pobede. Hleba i igara, jebote!Znam, danas ste uzbuđeni zbog tri sportska finala. Drago mi je zbog svega toga, ali ne delim vaše ushićenje. Više me je uzbudilo pismo Novosađanke koja je osetila potrebu da se izvini onima koji njenoj porodici, njoj i njenim kolima nikad nisu učinili ono što su neki Novosađani učinili njima i njihovim kolima. To su pobednici, a ne profesionalni sportisti na steroidima.

A naciji: hleba i igara.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 29. januar”

Muzičko obrazovanje u predškolskom uzrastu

Sredinom decembra smo od vaspitačica dobili spisak pesama koje bi Aleksa trebalo da nauči do novogodišnje priredbe. Dobro, ne baš da nauči, ali da mu budu poznate.

stairway to heavenGledamo supruga i ja spisak pesama i jednu odmah prepoznamo. Za ostale ni čuli nismo. “Što nema u vugla ima u Gugla”, kako rekoše pametniji, pa nađosmo ovu Disappointed smile, ovu Eye rolling smile i ovu Thinking smile. Obradovali smo se kô onomad kad smo čuli da je veronauka (skoro pa) obavezni predmet u osnovnoj školi.

Na spisku nas je iznenadilo i prisustvo pesme kojoj tu nije mesto (k’o da ostalima pa jeste). Who me? A dete u međuvremenu peva nešto što posle dužeg vremena uspevamo da razaznamo (toga nema na spisku, ali vidimo da je već dobro zna) Shifty.

Ej, gde li su nestale one dečije pesme!? Aleksi, ali verovatno i drugim njegovim vršnjacima, draže su pesme “onog starog čike”, a pred Novu godinu svakako i pesme sa Deda-Mrazom u glavnoj ulozi. A bojim se da će kućna play-lista ubrzo biti “poklopljena” raznim “vanjskim” uticajima.

S druge strane, raduju nas momenti kada prihvati pesmu za odrasle koju prvi put čuje. Tako je, na primer, pokazao i da se može fino đuskati i dok si sputan u dečijem sedištu. A uz ovu ne đuska, nego je peva. Onoliko koliko stigne… Flirt male

Nova televizija

Neki što teraju mak na konac reći će “Nije nova televizija, nego nova televizijska stanica”, ali i oni bi pogrešili…

Nas u kući raduje priča da će nemačka televizija otkupiti jednu domaću televizijsku kuću. To je, pretpostavljamo, jedan od silnih sitnih koraka koje moramo da uradimo na putu ka Evropskoj uniji. S tim da sada, naravno, Evropska unija (ili makar jedan njen deo) treba da uđe u nas, u Srbiju.

Raduje nas i to što se dolazak te televizije ipak odvija polagano i pomalo misteriozno, ali ipak sigurno i odlučno. Svima nam je muka od raznih pompeznih najava, otvaranja (objekata) radi otvaranja i puštanja (u rad) radi puštanja. Neka ovaj dolazak bude stabilan i prosperitetan.

RRA (Rock River Arms) – podjednako ubojitaSvi mi vrlo dobro znamo da je ova nemačka televizija neslavno prošla kada je RRA pre neku godinu dodeljivala nacionalne frekvencije. Nama u porodici je tada bilo pomalo i krivo, ali nema razloga da sumnjamo u odluku RRA – ipak je na njenom čelu, i u čitavoj njenoj komisiji uopšte, skup učenih ljudi, koji objektivno sagledavaju činjenice. No, od tog neuspelog pokušaja ova televizija je, to se vidi, mnogo unapredila svoj program; i po kvalitetu i po organizaciji, čim joj sad RRA dozvoljava ulazak u naš medijski prostor.

Nas sve u kući unapred raduje to što će se nemačke serije i filmovi emitovati i kod nas. Nadam se da im je jasno da je konkurencija ovde velika i da će morati dobro da zapnu, kako bi parirali konkurenciji. Svi mi vrlo dobro znamo koliko su kvalitetni serijali filmova policijske akademije, Betmena, Robokapa, Indijane Džonsa, pa i filmovi Stivena Sigala, koji se ovde kod nas ovih dana po prvi put premijerno prikazuju. Njihov, nemački urednik će morati dobro da se pomuči, kako bi obezbedio kvalitetniji filmski program.

S druge strane nadamo se da će i neke naše serije i filmovi da se emituju i u Nemačkoj. Evo, i komšije se tome nadaju, ali su zluradi. Kažu da to treba da bude naša osveta Švabama za sve što su nam uradili 1914-e i 194-ikoje godine. Ali se ja ne slažem s tim – naša filmska i televizijska produkcija treba da se vidi u svetu, da se vide naši talenti i među plata na televizijinjihovim masama, a ne samo po festivalima. Nisam ja za taj takozvani “odliv mozgova”, nego da se razmenjuju kulturna iskustva i znanja. Da.

I moju decu ću, u stvari, makar ovo najstarije da nagovorim da se zaposli na televiziji. To je idealno mesto za mlade da uče, da komuniciraju, da rade sa novim tehnologijama, pa i na kraju krajeva u ova krizna vremena je bar tu sigurna plata.

Čistija planeta

Pre neku nedelju smo razbucali stari živin toplomer. Razbio se na sve četiri strane sveta. Kuglice žive su se razigrale po parketu. Majkumu, kuda sad s njom…

Pre godinu i po dana, kada je Aleksa “zaglavio” u bolnici došli smo u ozbiljniji kontakt sa digitalnim toplomerom. Odlična stvar za ono za šta treba – za minut-dva se dobije informacija o temperaturi. Ranije smo ga viđali na slikama i skupljim policama u apoteci, ali smo posle ovog finog iskustva odlučili da nabavimo jedan. Tad smo od apotekarke saznali da će uskoro živini biti povučeni iz upotrebe. Sve je jasno, pozdravljam inicijativu, a i mi ćemo taman na vreme da se “prešaltujemo”.

Nastavite sa čitanjem… “Čistija planeta”

Utovar nedeljom, 22. januar

Građani Hrvatske se izjašnjavaju o ulasku u Evropsku uniju. Građani sveta su se izjasnili protiv cenzure Interneta. Za to vreme, građani Srbije pokušavaju da zabiju praziluk tamo gde nema svetla. I kad to učine, izvade iz džepa mobilni telefon koji košta 250 evra da prijave prijateljima svoj spektakulartni uspeh.

Da vas pitam nešto: jeste li skloni tehno-igračkama? Već ste kupili tanki televizor iako nemate nijedan izvor digitalnog video-signala? Kupili ste laptop koji koristite samo kod kuće? Imate mobilni telefon koji košta više od vaše mesečne zarade? Niste kupili nijednu papirnu knjigu u ovom veku?

Kindle Fire? iPad? Galaxy Tab? Portabl televizor?Pa dobro, ako niste kupili papirnu knjigu – čitate li bar sa ekrana? Ja čitam, i to dosta. Mislio sam da kupim neku elektronsku čitalicu; čekao sam da se pojavi e-ink u boji, ali Amazon je ipak napravio prosti tablet (mada je konkurentan). Sedam inča mi je malo, hoću nešto veće što košta manje od 300 evra u Srbiji za deset inča dijagonale i to ću verovatno kupiti. Treba mi uređaj na kome ću udobno zavaljen da gledam fotke i čitam knjige i blogove. Računam, isplatilo bi se za oko 200-250 evra, pod uslovom da ima kapacitet dovoljan za celo offline letovanje i samostalnost struje ne kraću od osam sati, poželjno bar dvanaest. Zabole me za surfovanje i zabole me za kinematiku, bar na početku. Imam ja i neke muzičke želje, ali im se ne nadam skoro (npr. puni režim kontrole fotoaparata putem USB interfejsa). Obaška ne dolaze u obzir nikakvi ugovori: hoću da kupim uređaj, a ne uslugu.

Kakvo je vaše viđenje onog što nas neminovno čeka?

– * –

Tek im predstoji period vulgarne demokratije: buldožerom na televiziju, bakljama na parlament i tako to.Jedna vest kaže da je u Libiji do sada registrovano ne manje od trideset političkih partija. Eto ti odgovora na pitanje koliko je Gadafijevo uređenje bilo “bolje od parlamentarne demokratije”, kao što je tvrdio Lilika.

Nisam čačkao dalje, jer me boli uvo za to, nego se pitam koliko je minuta prošlo od te vesti do reakcije nekog gnevnog pobornika politike nesvrstanih koji će paušalno, ali bez dileme utvrditi kako su to sve mehanizmi stranih sila, kao kod nas (i uostalom, bolje smo živeli pod Titom, nastaviće dotični iako ga niko više ne sluša). Jes, jes, hau jes nou. Svih trideset.

– * –

Poslovica nedelje:

Potkovica donosi sreću samo onome ko radi kao konj.

– * –

Kao što je najavljeno da će se desiti, Kodak je bankrotirao u četvrtak, 19. januara. Sledi reorganizacija i traženje spasioca. Ako to ne uspe, sledi likvidacija kompanije.

No, što ti je kulturan svet: sve su objavili. Čak su napravili domen kojim će da prate transformaciju kompanije. Vot a dekadenci.

– * –

Ala ti je statut, jebote!Mi smo bolestan narod: skloniji smo senzaciji nego znanju, više volimo da zavirujemo u tuđe živote nego da obogajućemo svoj sopstveni. Pročitao sam ovaj ćijuk i zgrozio sam se:

Sa kim deli postelju šefica novosadskog LDP-a, koja se slikala za „Plejboj“,.. saznaćemo uskoro.

Jebote, koga još zabole za šeficu novosadskog LDP-a, ko god to bio? A posebno: čak i kad bi postojao neki suludi razlog da to bude relevantno, zašto bi bilo ko morao da zna sa kim ona deli postelju?

Nikako da se podsetim da meni Ćijukalica služi samo za objavljivanje, a ne za čitanje.

– * –

Naišao sam na perfektno tačnu ilustraciju sistema subvencija ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. To izgleda ovako:

feedingfail

Odnosi se, naravno, samo na one kojima je subvencija zaista potrebna – oni nemaju dovoljno duge ruke da dohvate ono čime im se maše ispred nosa.

– * –

Industrijska karikatura nedelje:

Izvol'te, sedite!

– * –

Kerovi države su uvek dobro pripremljeni. Onog dana kada je Wikipedia zamračila svoje stranice na engleskom, Fox News je izvestio: “Gubitak informacija sa Wikipedije nije problem.”

– * –

Licemerje je državno načelo. Osoba koju poznajem treba da razbije kamen u bubregu ultrazvučnom metodom. Potrebno je da to bude što pre izvedeno, jer ta osoba uspeva da progura noć isključivo uz pomoć jakog i ne baš bezazlenog analgetika. U bolnici su rekli ovako: možete da čekate četiri meseca na red ili da platite 17.000 dinara i dođete na red prekosutra. Taj iznos je tačno za 17.000 dinara veći od socijalne pomoći za nezaposlene koju ta osoba prima.

– * –

Kao što znate, Suština pasijansa se politikom bavi u ravni obraćanja vama koji ste žrtve. Političari su ovde već bili, pa su pobegli kad su utvrdili da gajimo mišljenje da su svi međusobno isti (zabole me patka za razlike u njihovim programima jer se oni sami ne pridržavaju tih programa), a da ja pogotovo gajim mišljenje koje o njima mogu da izrazim samo rečnikom koji ću ovog puta izbeći, pizda li im materina svima redom.

Učinićemo koliko možemo. Za početak, pozivam vas na jedan zajednički projekat: pronađite ilustraciju bez reči koja odslikava vaše mišljenje o aktuelnoj srpskoj političkoj sceni; stavite URL slike u komentar. Ukoliko bude barem deset slika od barem deset osoba, to ću pretvoriti u poseban prilog. Evo, ja započinjem, ali moj glas nema težinu i ne broji se među deset.

Ilustracija aktuelne srpske politike. Ne, mi nismo mudonja. Mi smo gologuzi kuronja.

– * –

vubiE, da, za slučaj da niste čuli, dozvolite meni da vas prosvetlim najaktuelnijom i nadasve najvažnijom informacijom koju biste mogli čuti.

DS neće sa SNS. SNS neće sa DS.

To objavljuju svi redom, po programskoj i hijerarhijskoj šemi. Što reče jedan: taman toliko puta su ponovili da neće jedni sa drugima da im više ne verujemo.

Ja neću ni sa jednima od vas, lopuže. Tornjajte se i jedni i drugi u pizdu materinu.

– * –

Skokni i pročitaj: Paradoksi. Isečak:

Srbija je zemlja koja se graniči sama sa sobom. Gde žive najlepše žene, a natalitet opada. Gde nezaposleni najviše rade, gde na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju. Gde vozovi kasne po redu vožnje. Gde svi igraju fudbal, a pobeđuju u odbojci. Svi žure na posao, a niko ne stiže na vreme. Gde osmočasovno radno vreme traje dvanaest sati…

– * –

Ipak ima i nečeg svetlog. Jedna fotka uslikana na šetalištu kraj Save u Beogradu dospela je da bude fotka dana na sajtu National Geographica. Dospela baš u četvrtak, 19. januara.

Fotografija dana na sajtu National Geographica za 19. januar 2012.

Fotka pune veličine se nalazi ovde.

– * –

Ne mogu da odolim, gle fotku:

Epke Zonderland, holandski gimnastičar

Ovo je Epke Zonderland, holandski gimnastičar, na kvalifikacionom takmičenju uoči Olimpijskih igara u Londonu ove godine. Fotku sam ukrao bez ičije dozvole sa portala The Telegraph. Angel

– * –

Do sledeće nedelje u podne, ili kad već naspe da se desi sledeći utovar. Ne obećavam, ali pokušaću da se bavim lepšim temama.

$#$