Dvanaest recepata protiv mamurluka

Da, da… Znam, kasnim sa ovim prilogom, sve žurke su prošle, čak i ona koju održavaju protivnici modernog kalendara. Ali, svejedno. Možda će vam zatrebati opet. Mislim – špil citata… Eye rolling smile

"Aj' pa živeli", reče ludak i popi šesto različito piće u poslednja dva sata...Staro pitanje za frajere uveče i dronjke ujutru glasi: “a što piješ kad ti škodi”. Neverovatno je koliko su ljudi skloni da piju dokazujući da ne umeju to da rade. Umesto da piju, žderu; umesto da uživaju u piću, dokazuju se pred drugima; a umesto da biraju šta, kako i kad piju, hvataju se svega bez kriterijuma. Cena takvog pristupa je da ujutru žele da umru umesto da nastave sa redovnim aktivnostima.

Spadam u one koji vole da okuse dobru domaću rakiju, a za čašu vina nikad nije nevreme. Jedini izuzeci su kad radim i kad vozim – tu alkohol nema šta da traži. Popiću u društvu, isključivo tako, ne hvatam se pića iz čista mira i kad sam sam. Ne preterujem često, a ako baš i preteram, znam da kažem “ne” i znam da učinim sebi tako da ne nastradam od pića. E, tim pre mi je smešno, ali ne mogu da odolim da ne prenesem: negde pred novogodišnje praznike sam natrčao, pa sačuvao link ka stranici koja popisuje recepte protiv mamurluka raznih čuvenih ličnosti koje su bile poznati alkosi. Pa kako da odolim, moram da prenesem nekoliko tih recepata, a vi sami pročitajte ostalo.

Nastavite sa čitanjem… “Dvanaest recepata protiv mamurluka”

Pet životnih kajanja

Živite svoj život, pravite male greške kao i svako drugi, ispravljate ih u hodu i trudite se da idete napred kako najbolje znate da biste podržali sebe i svoje najbliže. Kakav može da bude konačni obračun na kraju?

Pitanje je da li ćete svoje propuste primetiti na vreme ili tek na kraju.... Uzgred: ovo je rad Branislave Brandić, budućeg majstora fortografije.U jednom veoma neobičnom pisaniju, čitam ispovest medicinske sestre čija dužnost je da olakša poslednje dane umirućima. U takvom okruženju, veli Bronnie Ware, ljudi naglo sazrevaju u trenucima kada se najzad suoče sa sopstvenom smrtnošću. U brojnim kontaktima koje je ostvarila na tom nezavidnom radnom mestu, ona je prepoznala pet najčešćih izjava o kajanju u životu koje su izrekli Oni Koji Odlaze i prenela ih u javnost.

Voleo bih da zajedno pogledamo u te izjave i da pokušamo da naučimo nešto iz njih. Neću vam prevoditi ceo članak, pročitaćete ga sami ukoliko nađete za shodno.

1. Voleo bih da sam imao hrabrosti da živim život po svom nahođenju, a ne život koji su drugi očekivali da živim.
2. Voleo bih da nisam radio tako mnogo.
3. Voleo bih da sam imao hrabrosti da iskažem svoja osećanja.
4. Voleo bih da sam ostao u vezi sa svojim prijateljima.
5. Voleo bih da sam dozvolio sebi da budem srećniji.

Objašnjenja i zaključke razvijte prema sopstvenom nahođenju i savesti. Imao bih šta da kažem na većinu ovih teza, no to je moj život, pouke ne bi vredele za druge; morate sami proći put do zaključka.

Zato ću reći nešto drugo, po cenu da budem patetičan.

Nastavite sa čitanjem… “Pet životnih kajanja”

Utovar nedeljom, 15. januar

Eklekticizam kao načelo! Otkrijte šta zajedničko imaju: šmirgla, mačke, perverzna pornografija, Uskršnja ostrva, Vedrana Rudan, Evropska unija, NASA, slonovi, Nicolas Cage, Njujorška filharmonija, iPhone, film Avatar, društvene mreže i zona sumraka.

I da parafraziram Bleza Paskala: ovaj utovar je dugačak zato što nisam imao vremena da ga napravim kratkim. Kada mi radna nedelja bude duga, utovar će biti kratak. Nisam spavao dovoljno poslednjih dana. Kupio sam četiri hamera u boji; a zašto, saznaćete uskoro.

– * –

Okreni-obrni, uvek strada jedno isto dupe.Na fejZbuku je osnovana grupa koja raspravlja o predlozima za najbolji crtež na glasačkom listiću na sledećim izborima. Predlozi su raznovrsni, a razmena mišljenja se pokazala korisnom, jer bi neki ljudi nehotice napravili grešku samo zato što nisu razmislili o svim posledicama mogućeg izbora. Primera radi, evo jednog komentara:

Moram da odustanem od svoje prethodne namere da glasačkim listićem obrišem dupe pre nego ga ubacim u glasačku kutiju. Kum mi je skrenuo pažnju da po važećem zakonu, govnjivi listić predstavlja glas za vladajuću koaliciju.

– * –

Zona sumraka, prvi deo:

– * –

Stranica za naparavanje očiju: Bookshelf porn. Nekoliko uzoraka:

A šta ste pomislili? Ta nije valjda?

Slažem se: dominira pornografija. Štaviše, od one perverzne vrste.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 15. januar”

Prelistavam januarski National Geographic

Kad započne godina, započne i novi ciklus pretplate za mene; to jest, stiglo je podsećanje da je vreme za obnovu pretplate. Šta da radim?

National Geographic Srbija, januar 2012.Znate već, poštari su se pretvorili u Morloke, a ja sam jadni mali Eloi i ne smem da izađem na ulicu da me Morloci ne bi pojeli. A oni sve čine da me namame napolje: poslednja dva puta namerno nisu oštetili pristigle primerke National Geographica samo da bi me prevarili da se opet pretplatim. Kao, pronikli su u moj plan da neko vreme kupujem primerke na kiosku i tako napravim bar jednu neprekinutu seriju nepocepanih primeraka u kolekciji. Šta da radim?…

Redovni pretplatnik sam od broja 4 (februar 2007). Brojeve 2 i 3 sam kupio na kiosku, a za prvi broj bejah zakasnio jer nisam znao da se uopšte pojavio… Posle sam zamolio Igora da mi izvuče jedan primerak iz remitende, pa je i to konačno bilo nadoknađeno. Jedan primerak nikad nije stigao poštom, a jedan je jako kasnio, pa sam ih nadoknadio na kiosku. Prosek je dobar. Samo da nije tog strašnog cepanja. Šta da radim?…

Pošta traži da stavimo poštanske sandučiće na uličnu stranu kapije. To se neće desiti, jer ja ne mogu da provodim život braneći sadržaj sandučeta od lopova i bolesnika kojima je cilj da unište nešto tuđe, šta god to bilo. Da, već sam video polomljene brave i prozorčiće na takvim sandučićima. Ako stavim sanduče sa unutrašnje strane, pa ostavim prorez, onaj što ima veći broj cipela nego IQ će opet praviti origami od mojih primeraka časopisa. Šta da radim?…

Znam: puštam Radio Paradise i prelistavam januarsko izdanje.

Nastavite sa čitanjem… “Prelistavam januarski National Geographic”

Zimski raspust bez snega…

… u evropskom velegradu.

Primetan je pad vozila koji saobraćaju u Beogradu. Takovskom ulicom, na primer, sa kojom imam skoro svakodnevni kontakt, i u jutarnjem “špicu” se glatko prolazi.

Sledeću pesmu posvećujem vozaču autobusa GSP-a koji je višekratno uspevao da podigne sve putnike-starosedeoce sa sedišta galopirajući niz Takovsku. U popodnevnom špicu…

Reporterska fotografija kao partizanština

Dakle, kvantitet će da odnese pobedu nad kvalitetom? To se nikad nije desilo, pa neće ni sad.

Upravo se uspostavlja negativni trend ophođenja prema reporterskoj fotografiji. To je poslednja preostala socijalna devalvacija.Vest nije nova, ali ja sam je saznao tek pre nekoliko dana: CNN otpušta pedeset fotografa zato što će “drugi rado uraditi isti posao besplatno”. Objašnjenje, u slobodnom prevodu, glasi ovako:

…Konzumerske i prozumerske tehnologije su sve jednostavnije i pristupačnije. Mali fotoaparati sada nude kvalitet za objavljivanje. Sve više tehnologije je u rukama sve više ljudi…

U pomenutom članku se tvrdi da je preispitivanje trajalo tri godine. Ma hajde, boktmazo, da nije pet?… Kakva je to analiza koja podrazumeva da će gerila-fotografija nadvladati profesionalnu? To se neće desiti; jedino je pitanje koliko je potražiocu foto-materijala uopšte stalo do relevantnog rezultata.

Nastavite sa čitanjem… “Reporterska fotografija kao partizanština”

Utovar nedeljom, 8. januar

Eh. Toliko zam zadrigao za božićnom trpezom da sam zaboravio, da izvinete, da istovarim prilog… Uh, utovarim. Natovarim. Pretovarim. Tako nešto.

Moraću da uvedem neka pravila za utovar nedeljom. Recimo, da ne pravim sve po svaku cenu, nego koliko skupim, toliko istovarim… utovarim… pret… natov… koliko skupim, toliko pošaljem. Smile with tongue out Ako nema, onda nema. Bilo je lepo odmarati se desetak dana, moram da priznam. Ovaj utovar je kratak jer sam bio dalje od računara tokom praznika. I to je baš dobar osećaj.

Jedino ne znam kako sad da se odmorim od hrane. Recimo da tri dana jedem samo šaku lešnika i dve jabuke. Tako će i biti.

– * –

Još malo pa nema višeKodak se priprema za podnošenje zahteva za bankrot, nakon što već duže vreme grca u problemima. Groteska nije najveća zbog toga što je to nekada bila ključna kompanija za podršku fotografije u hemijskom procesu, nego zato što je digitalna fotografija, onakva kakvu je danas imamo, evoluirala iz patenta koji je zaštitio – Kodak. Prevedeno na običan jezik: time što je učestvovao u globalnoj revoluciji fotografije, Kodak je odsekao debelu i udobnu granu na kojoj je sedeo poslednje 123 godine. To je izgledalo ovako:

Ode mas' u propas'

Neka to bude pouka da ništa nije bogom dato.

– * –

Prepričava jedan drugar.

Da li je Švaba na sve mislio?…A most je, […], stvarno izuzetan komad građevine. Moj ortak iz gradsko/općinske uprave je uspeo da zajebavanjem navede Švabe da ugrade i dodatak: svaki kabl o kome visi most je zategnut nekakvim elektromotornim servo uređajem veličine pisaćeg stola, kompjuterski kontrolisan, rade se analize opterećenja realtime u zavisnosti od vlažnosti, pritiska i ko zna čega sve ne, pa kada ih je čovek pitao kakav im je backup, ponosno su rekli da su na sve mislili, i da i struja ima rezervne vodove i ptičje mleko, on ih upita: “A šta kada Cigani pokradu kablove?” Glavni Švaba pozeleneo jer je neko uspeo da ga uhvati da nije na sve mislio. Par dana kasnije su u servisne tunele uneli agregate… E, vidite, to vam je ta stara poslovica: “Šta Srbin izmisli, Švaba napravi”.

– * –

Smejte se! To je najbolji način da prikrijete svoju nemoć.Kada radiš ono što voliš, to je sloboda.
Kada voliš ono što radiš, to je sreća.
(nepoznati autor)

– * –

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 8. januar”

Utovar nedeljom, 1. januar

I tako, dok iz Beča gude Štrausove note, Suština pasijansa se budi u novoj godini, doduše u aftamackom režimu. Ja ću da se izležavam ceo dan.

DJ Santa MrazI? Kako je prošla žurka? Onaj DJ Didžej Bidžej nije došao, pa sam morao da angažujem nekog starkelju da mi didžejiše; ali tako ti je to kad krpiš rezerve u poslednji čas.

Dakle, opet obrnusmo cajger… Prolazi mi sve brže. Ebaga, tako to ide s godinama, valjda.

Računam, valjda neće biti problem da ove godine utovarim pedesetak gomila u slavu gluposti. U to ime, bilo bi najbolje da vam u nastupajućoj godini ne poželim ništa. Šta god pomenem, izmetnuće se na zlo – izvesno, ne mojom krivicom.

– * –

Jedva čekam 2013. da čujem šta će reći za onaj kalendar Maja...Šta sam ono hteo…. A, da!

E, pa da vam sve po spisku, svima redom!

Života, zdravlja. veselja i pameti! Dobrih iskušenja i vrednih pobeda! Mira u duši! Spokoja u porodici! Zanimljivog i dobro plaćenog posla! Vrednih saznanja! Igračaka koje već sanjate! Mesta koja još niste svojim očima videli! Ljudi vrednih susreta! Muzike vredne ponovnog slušanja! Pogleda vrednih pamćenja!

A sad, razlaz: svi na svoje radne zadatke!

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 1. januar”

Preslišavanje (6): Ujka Džef, Čak Noris, Branko Ćopić, Dire Straits, a Muzafer obaška

Ne primajte rezultat k srcu, ako je slab. Postoji razlika između neznanja i neobaveštenosti, a jednom kad to prihvatite, lako ćete savladati sve prepreke i nadoknaditi propušteno.

Uostalom, i ja pričam gluposti. Ovo preslišavanje nije nikakva prepreka i nemojte ga tako doživljavati. Umesto toga, pokušajte da se zabavite. Čak, pronađite izazov u tome da ćete uskoro ovladati Suštinom pasijansa. Ja verujem da hoćete.

Nego, ostavite ovo za posle. Pogledajte kroz prozor: ako je noć, to znači da kasnite na novogodišnju žurku. Ako je dan, opustite se, jer već je 2012. godina i nema vam spasa iz nje skoro godinu dana.

Nastavite sa čitanjem… “Preslišavanje (6): Ujka Džef, Čak Noris, Branko Ćopić, Dire Straits, a Muzafer obaška”

Preslišavanje (5): Poštari, planete, nešto novo, a sudnji dan obaška

Ljudi moji, još malo, pa da ispratimo ovu gamad od godine i da duboko udahnemo: sledeća će biti još gora. Nema veze, navikli su svi koji se deklarišu kao optimisti sa iskustvom.

Sreća naša, pa ne možemo da vidimo budućnost; a prognozianje je samo disciplina koja služi češanju mozga. Svoje prognoze najčešće zaboravimo… Večeras se posvećujemo samim dešavanjima na blogu i, obaška, oko njega. Možda će ovo biti najteži od šest testova za vas.

Nastavite sa čitanjem… “Preslišavanje (5): Poštari, planete, nešto novo, a sudnji dan obaška”