Ovaj broj meračim kao malo koji. Vrag će ga znati zašto je tako. Možda zato što zatičem manje kratkih priloga nego inače?…
Ponekad se desi da u novi broj zavirim na sajtu, jer tamo sadržaj bude osvežen dan-dva pre nego što se zgotovi distribucija za pretplatnike. Ispada da sam nestrpljiv i da me svrab obuzima od silnog iščekivanja. A onda, kad broj stigne…
Za ovih nedelju dana, koliko ima otkad je stigao, prelistao sam ga deset puta, a do sada pročitao samo jedan od glavnih priloga. Još sam sebi sada navalio neke knjige i pride neke priručnike, pa pravim metež koji mi možda i nije bio potreban… Ali čitanje mi jeste potrebno, jer mi nedostaje u meri kojom bih voleo sebe da počastim.
Ne znam koji mi đavo beše, može biti da je do ovog upravo oslabljenog talasa vrućine, jer ja toplo teže podnosim nego hladno…
Sjajan broj! Izvrsni prilozi, primamljive teme. A fotografije… Ne, drugari, taj film nećete gledati: umeo bih da napišem mnogo o tim fotkama. Mnogo, kažem. Toliko da ne biste imali strpljenja da pročitate sve… No, zna se ritam ovih prelistavanja. Samo da pustim Radio Paradise u pozadini. Idemo.
Nastavite sa čitanjem… “Prelistavam julski National Geographic”




Juče je poleteo poslednji space shuttle: Atlantis je u misiji STS-135.
I ne samo to, nego ću da ponovim i ovde: ponovite na svojim FB statusima, pišite na svojim blogovima, davite saradnike u podnožjima poruka e-pošte. Agitujte, vičite, borite se… Ovo je stvar za koju vredi potrošiti deset minuta.
Danas je 4. jul. Počev od 1956, pa do ukidanja 2001. godine, bio je to Dan borca, državni praznik. To beše po ikonografiji komunističke ideologije, koja je pobedila u Drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i zauzela pravo da retroaktivno postavlja kad je šta bilo, a šta nije, i šta je bitno, a šta nije.