Teorija relativnosti opstaje. Gde ste, galamdžije?

Eto, tako. Neutrino ipak ne krši ograničenje brzine. Kada je objašnjeno zašto je izgledalo drugačije, nije više bilo tako spektakularno i nije bilo senzacionalističke popune medijskog prostora…

Merenje u eksperimentu je *uvek* podložno greškama. Trik je u tome da naučnik predvidi i prepozna te greške.Setićete se da je u septembru došlo do dramatične objave kako neutrino putuje brže od svetlosti. Ispalo je kao da su naučnici to otkrili tog dana kad je i objavljeno; malo ko je primetio šta vest zaista sadrži. Mitomani su brže-bolje skočili da pokažu kako je to Tesla znao još za vakta Franje Josifa, baveći se sobom umesto naukom; Ali oni su već druga priča. Hajde da premotamo dešavanje.

Najpre, bila je to objava koja je usledila posle višegodišnjih eksperimenata. I ta objava nije sadržala tvrdnju da neutrino putuje brže od svetlosti; sadržala je empirijski zaključak da neutrino između sve tačke putuje za 60 nanosekundi brže nego što teorija to dozvoljava. Iz toga je proizašla hipoteza o brzini većoj od brzine svetlosti.

Kada se tako nešto desi, nastaje zastoj u ime naučne metodologije. A ključni mehanizam naučne metodologije je provera. Da karikiram članak u kome je objašnjeno šta se zaista desilo (potvrda je ovde): to što je eksperiment uporno pokazivao isti rezultat, govori jednu od dve moguće stvari: ili postoji brzina veća od brzine svetlosti ili u merenju postoji neka greška koju niko nije shvatio. Zdrav razum je i dalje nalagao da greška postoji. Nastavite sa čitanjem… “Teorija relativnosti opstaje. Gde ste, galamdžije?”

Jean-François Rauzier: hiperfotografije

Nova definicija fotografije, izrečena okom umetnika i tehnikom digitalne fotografije, uvodi nas u dubinu detaljnosti koju smo do sada viđali samo na nekim tehničkim egzibicijama.

Jean-François Rauzier je francuski fotograf, od 1976. diplomac škole koja nosi ime Luja Limijera. Radeći kao profesionalni fotograf, tiho je razvijao neke inovativne tehnike montaže složenih fotografija. Kockice su se složile na planu digitalne fotografije: od 2002. godine, Rauzier nastupa kao tvorac tehnike hiperfotografije. Reč je o virtuelnim slikama koje se sastoje od više stotina fotografija izvedenih teleobjektivom i sastavljenih u procesu digitalne postprodukcije.

I poslednji deo koji ću prevesti iz biografije ovog umetnika:

In his monumental works he mixes the infinitely big and the infinitesimal, in a profusion of details so unusual as fascinating. The image thus recomposed numerically gives way to the dreamlike world of the artist.

U svojim monumentalnim radovima, on meša beskonačno veliko i infinitezimalno, sa neizmernom detaljnošću koja je kako neobična, tako i fascinantna. Slika koja je tako numerički preuređena vodi nas u umetnikov svet snoviđenja.

Naizgled trivijalna fotografija... Iznenadićete se kada budete pregledali konac na dugmadima na kaputu čoveka na slici (to je, inače, sam autor). O fugnama među ciglama da i ne govorimo.  Slobodni ste da prebrojite svaku travčicu u žardinjerama na vrhu zgrade.

Preneću i svoje iskustvo: ovo zaista mora da se nazove posebnim imenom. Znate već: priđete nekoj online galeriji fotki, pa pretrčite pedeset fotografija za pet minuta. Znam da ste to učinili mnogo puta (i ja sam), sve govoreći “nemam vremena”. E, pa za ovo ćete morati da imate vremena… Evo primera.

Nastavite sa čitanjem… “Jean-François Rauzier: hiperfotografije”

Lytro kamera je upravo promovisana

Kako stoje stvari, kockice su se upravo složile: Lytro kamera dolazi na tržište početkom 2012. godine. Već sanjarim jedan komad za sebe. Kako je to dobra igračka…

Sećate li se moje priče o kameri koju samo uperite i slikate, ne brinući o fokusu? Lytro kamera prikuplja sve svetlosne informacije, pa fokusira posle. Tačnije, stalno posle. Kad god poželite. Evo, probajte: kliknite bilo gde u mutni deo ove fotke.

A ima toga još, pa proverite…

Revolucionarna tehnologija, koju je patentirao i proletos svetu objavio mladi inženjer po imenu Ren Ng, zasnovana je na tzv, plenoptičkom efektu, što upravo beše i predmet njegove doktorske disertacije 2006. godine. Za krajnjeg korisnika, sva ta silna matematika i fizika iza ovog efekta je nebitna: trik je u tome što ne možete pogrešiti u fokusu. O ovome je do juče bilo mnogo spekulacija, a onda smo 19. oktobra, na zvaničnoj promociji, konačno ugledali Lytro kameru. Dakle, evo je:

Nastavite sa čitanjem… “Lytro kamera je upravo promovisana”

Audio dopisivanje dvojice starih asova

Jeste li čuli za Theme Time Radio Hour? Ja jesam čuo za tu radio emisiju, ali nisam upriličio nijedno slušanje. Inserti koje sam čuo bi mogli da promene taj stav: baš ću da se potrudim…

zbob-dylanBob Dylan je neko na koga gledamo kao na poslednjeg bitnika ili kao na zabludelog folkera koji je kompletnu muzičku scenu te provenijencije okrenuo naglavačke kad se opasao Stratocasterom (“Judas!“), a potom se elegantno sklonio u stranu da prođu i drugi. Čovek je promenio neke stvari u poimanju popularne muzike i to je suva činjenica.

Manje je znano belom svetu da je Dylan eklektik u duši i da se iza njega kriju mnogi drugi projekti mimo pesničkih i muzičkih. Recimo, da li vam je poznato: Mr Zimmerman se okušao i kao radijski voditelj. U stotinu jednočasovnih epizoda radio serijala Theme Time Radio Hour koje je vodio od maja 2006. do aprila 2009 na satelitskom radiju Sirius XM, Dylan je opisivao neki opšti pojam muzikom, pričom, poezijom, kontaktima sa drugima. Ti pojmovi su bili različiti, poput “brojevi”, “boje”, “novac”, “vreme”, “ptice”… A pričama nikad kraja.

Nastavite sa čitanjem… “Audio dopisivanje dvojice starih asova”

Zvučna varka

Optičke varke ste apsolvirali, verujem. Čak mogu da se opkladim da neki od vas imaju neke optičke varke u rezervi negde među slikama na disku.

A šta je sa zvučnim varkama? Poslušajte ovo:

Kao što vidite u naslovu snimka, ovaj efekat se zove Šepard-Risetov glisando. Roger Shepard je jedan od velikana u istraživanju kognitivnih procesa i posebno se bavio fenomenom generalizacije u psihologiji. Njegova istraživanja danas predstavljaju važan deo korpusa psihologije kao nauke.

Uzgred, još bolji zvučni trik sam našao na blogu Bits & Pieces. Od ključne važnosti je da taj klip pustite dvaput uzastopce.

(Via)

Pijanista, kompozitor, čarobnjak muzike

Neću puno da vam pričam. Samo da vas podsetim da je i muzika integralni deo TED konferencija. Jer, najzad, dobra muzika je oblik ideje vredne širenja.

Poslušajte ovo izvođenje muzike, a posebno ispratite cirkus koji počinje, otprilike, posle šesnaest i po minuta. Ako se ne naježite barem jednom na ono što sledi, to znači ili da ste gluvi kao top ili da ste izgubili sve emocije. A ako vam grunu suze dok budete slušali tu improvizaciju, nemojte se začuditi: Jennifer Lin ima u sebi crtu božanskog dara da dotiče druge muzikom koju stvara.

C, G, H, A, E… Da, znam šta kažu na snimku: ali mi umesto engleskog B kažemo nemačko H.

Neka sluša ko ima uši. Neka čuje ko ima dušu.

Nego… Izvinjavam se na nasrtljivom nametanju činjenica: možda ne bi bilo loše da na vreme ukapirate (jer ja nisam) da je Jennifer Lin u vreme snimanja ovog nastupa imala samo 14 godina. Da, slovima: četrnaest. U Yamahinom akademskom programu za mlade je otkad je imala četiri godine života…

Sad možete slobodno da pustite ceo nastup ispočetka ili bar deo od 17:30. Ama, gledajte i slušajte sve: ova 24 minuta su vrednija od 24 sata gledanja televizije (u slučaju Pinka i Prve: 24 dana).

Dođavola, gde je Met? U Beogradu 20. oktobra!

Samo mi nemojte reći da ne znate ko je Met! Da, onaj što ide po svetu i snima sebe kako đuska kao pijani meda. Party smile Da vas podsetim – ovo:

I ovo:

E, fora je u tome što Met prekosutra, 20. oktobra od 16:30-18:00 pravi žurku kod konja u Beogradu. Ako fejZbučite, pogledajte ovu stranicu. Ako ne fejZbučite, a u Beogradu ste, skoknite do konja u pola pet i pridružite se plesu pijanog mede.

i javite kako je bilo! Smile with tongue out

I jedna molba pride.

Met se u poslednje vreme izdržava tako što prodaje suvenire. Brendirao čovek sebe samog, šta će. Idite tamo i kupite majicu, pomoći ćete čoveku da stigne na neka nova mesta. Ako ima koga da mi učini uslugu: kupite i meni jednu majicu veličine XXXL, bilo koje boje; daću vam tih 1.200 dinara lično ili ću vam ih poslati na račun. Pre odluke da mi učinite ovu uslugu, obavezno me kontaktirajte e-poštom, jer mi stvarno treba samo jedna, a ne pet majica. Nerd smile Zapravo, ne treba mi nijedna, nego želim da imam jednu.

Šta znači stvarati muziku

Da li ste ikada razmišljali o muzici kao o rezultatu stvaralačkog procesa? Mislim da bi trebalo. Pokazaću vam na šta mislim.

Može da se odsvira i otpeva dobro, ali meni to ponekad i dalje zvuči kao mačije dranje... Zato što nema smisla, a ne zato što izvođač falšira.U vreme kad sam se aktivno bavio sviranjem gitare (baš da ne kažem da sam se aktivno bavio muzikom), često sam doživljavao kvalifikacije drugih svirača u stilu “On je sjajan muzičar! U stanju je da svira kao gitarista X, gitarista Y i gitarista Z!” Prilično brzo sam shvatio da to ne znači da je neko sjajan muzičar, nego da znači samo to – kako je on dobar imitator nečije muzike. Tad sam prestao da hajem za nečije reakcije na moje sviranje neke obrade kada mi kažu “to se ne svira tako, nego ovako!“. Kada mi “pokažu kako se to svira”, uglavnom bih se složio sa tim da autor pesme na svom albumu svira tu stvar baš tako. A onda bih pitao “a kako bi ti to odsvirao?”.

Da ne poverujete: uobičajena reakcija većine bi bila kao da sam ih na mandarinskom jeziku pitao kako je pretprošle godine rodio pirinač u rodnom selu Mao Ce Tunga: apsolutno ne bi razumeli šta ih to pitam. Takvom reakcijom, potpuno bi diskvalifikovali sebe u mojim očima. No, nekima od njih nije zameriti, jer hleb im predstavlja sviranje hotel wave muzike, onog reproduktivnog oblika sviranja koji odriče bilo kakvu mogućost sviračkog identiteta; drugom rečju, to su ljudi koji tavore na dnu muzike. Oni su sami sebi kazna za neko nedelo koje nisu počinili, mada se u dubini duše osećaju kao da jesu. Zato sam se trudio da ne zajebavam takve jadnike… Osim kad su bili baš uporni da pokažu kako su oni u pravu, a ja nisam. Međutim, to su bile rasprave kojima se danas ne ponosim.

Imponuju mi stvaraoci koji nalaze za shodno da pronađu svoj izraz čak i u tuđim delima. Oni najhrabriji čak idu dotle da pisane note koriste samo kao predložak, a ne kao božije slovo (setite se kako su Emerson, Lake i Palmer svirali Musorgskog). Kada među takvima ima i onih koji stvore instrument da bi plasirali muziku u svet, onda to izaziva moje divljenje.

Takav je Keith Medley. Poslušajte kako svira temu “Dvorana planinskog kralja” iz recitala Peer Gynt Edvarda Griga na gitaroidnom instrumentu sa 27 žica koji je sam sačinio.

Sjajno! Ovo je muzika koju nazivam stvaralačkom, ovog puta u najsirovijem mogućem značenju reči. Jeste, neko drugi je autor te muzičke fraze. Ali, upravo su ovakvi ljudi odgovorni za napredak muzike, za pomeranje umetnosti korak napred. Da nije bilo takvih, muzika celog sveta bi se i danas svodila na zapodevanje animalnih urlika u taktu koji se dobije udaranjem kamena o kamen.

To je ono što kvaziakademski kvaziumetnici neće shvatiti nikad.

(Via)

Nagrade uništavaju kreativnost

Da, tako je. Znate, osim socijalnog inženjeringa, čiji smo zamorci, postoji i nauka o socijalnim odnosima. A istraživanja u toj oblasti dovode do iznenađujućih, pa čak i šokantnih otkrića.

Okupili ste ekipu pametnih ljudi koje predvodite u jednom važnom projektu. Smatrate da prosto dodeljivanje zadataka nije dovoljno, nego da bi bilo dobro da nekako stimulišete ekipu na bolju posvećenost. Šta ćete uraditi? Naravno, ponudićete im beneficije. Je li tako?

Ne, nije tako. Ako im ponudite dodatni novac kao opciju, dovešćete opstanak plana u pitanje zato što ste tim gestom doveli do smanjenja efikasnosti izvršilaca zadataka.

Da li je to moguće? Jeste. Poslušajte ovo predavanje sa konferencije TED iz 2009. godine.

Daniel Pink ima debele reference za sobom, pa mu se može oprostiti to što je teatralan u svom nastupu. Ako baš hoćete, bio je pisac govora za Ala Gora, čoveka čiji najveći značaj je taj što nije uspeo da postane predsednik SAD (ima taj još zasluga, ali to sad nije bitno).

Dobro sam se zamislio nad ovim.

Nastavite sa čitanjem… “Nagrade uništavaju kreativnost”