Kako se piše i objavljuje naučni rad?

Good evening ladies and gentlemen, a very warm welcome to The Meaning of the Solitaire for those of you who just arrived. Just before we get going, just a couple of necessary, but yet ever so boring announcements. Please, we ask you no photography whatsoever, try to keep your clothes on, turn your mobiles off ’cause you are about to enjoy some of the world’s greatest ideas. Please make them all feel very welcome and give a hand please… to science. (Jeff Beck Live At Ronnie Scott’s, fully revisited)

Uvod

Skorašnje medijsko eksponiranje katastrofalnog stanja nauke u Srbalja, oličene kroz lik i delovanje Stefanović „dr“ Nebojše, Jovanović „dr“ Miće, „časopisa“ Arhiv bioloških nauka i bezočnih prepisivača Šapić „dr“ Aleksandra i Mali „dr“ Siniše, kao i pređašnje kupovanje ispita i naučne relevantnosti u aferama Indeks i metaluria.ro, respektivno, neminovno dovodi do opšteg mišljenja o nauci i njenim alatima.

Opšte mišljenje jeste glavni izvor gluposti svih mogućih vrsta, pa je vreme da jednom za svagda opišemo, bez oduševljenja ali i bez panike, način na koji svako na svetu može da objavi naučni rad, taj suštastveni uslov i posledicu doktoriranja. Nećemo teoretizirati, već ćemo upravo sve potrebne korake pokazati na konkretnom primeru jednog naučno-pedagoškog rada iz fizike. Nisam siguran u kojoj meri su sledeći koraci spojivi sa društvenim naukama, ali podozrevam da nema nekih dramatičnih razlika u formalizmu pristupa.

Nastavite sa čitanjem… “Kako se piše i objavljuje naučni rad?”

Neil deGrasse Tyson: Astronomija štapa u blatu

U ova naša moderna vremena, širok spektar visokih tehnologija i pametnog razmišljanja upravlja kosmičkim otkrićima. Ali pretpostavimo da nemate tehnologiju. Pretpostavimo da je štap sve što imate u laboratoriji. Šta možete da naučite?

Strpljenjem i pažljivim merenjem, vi i vaš štap možete sakupiti neverovatnu količinu informacija o našem mestu u svemiru. Materijal štapa nije bitan. Kao što nije ni njegova dužina. Niti boja. Jedino mora da bude prav.

Štap u blatu, stronomsko učilo

Nastavite sa čitanjem… “Neil deGrasse Tyson: Astronomija štapa u blatu”

Šta biva kad gurneš šaku u tečni azot

A šta biva: ostaneš bez šake i još usput stekneš doživotnu titulu budale – i to je to.

E, čekaj malo: da li to baš tako?

Uz standardno upozorenje”ne pokušavajte ovo kod kuće” (kao da svi kod kuće imaju tečnog azota na svu volju), hajde malo da se pozabavimo fizičkim pojavama koje odlikuju u naslovu pomenutu ludost.

Nastavite sa čitanjem… “Šta biva kad gurneš šaku u tečni azot”

Neil deGrasse Tyson: Sveti ratovi

Manje smeran od Ptolomeja, Alfonso je jednom primetio: Da sam ja bio prisutan tokom stvaranja, imao bih par zgodnih saveta za bolje uređenje svemira.

Na skoro svakom javnom predavanju koje održim na univerzitetu, pokušavam da na kraju odvojim odgovarajuće vreme za pitanja. Niz tema je predvidljiv. Prvo idu pitanja direktno vezana za predavanje. Zatim se pomeraju ka astronomskim seksi temama, kakve su crne rupe, kvazari i veliki prasak. Ako imam dovoljno vremena da odgovorima na sva pitanja, i ako se razgovor vodi u Americi, tema konačno dotiče boga. Tipična pitanja uključuju: Da li naučnici veruju u boga? Da li vi verujete u boga? Da li su vas astrofizička istraživanja učinila više ili manje religioznim?

Astronomska seksi tema: kvazar PG002

Nastavite sa čitanjem… “Neil deGrasse Tyson: Sveti ratovi”

Ovo NIJE animacija, već…

Volite holivudske CGI spektakle? Volite slike koje deluju toliko stvarno da vam nije jasno kako su izmišljennje i napravljene? A šta ako neke od tih slika, zapravo, postoje?

 

Uvek postoji još jedan ludak koji prevazilazi svima raspoloživu tehniku i napravi ono što mu treba da bi napravio ono što drugi ne umeju. I sad, zamislite vi kako može da izgleda makro fotografija kada u priču ubacite elektronski mikroskop rezolucije sedam nanometara i čoveka sa dovoljno vremena i upornosti koji ne prihvata “ne” kao moguć odgovor na ideje u načinima prezentacije sveta oko sebe. To su ljudi koji pomeraju granice.

Zbog toga, rekli bismo da je Stefan Diller ime koje vredi zapamtiti, a njegov dosadašnji rad istražiti. Njegovi klijenti su i prirodnjaci i tehnolozi – kako ćeš bolje ispitati mikrospojeve nego slikom? – a i mi, prost svet, ponekad volimo da ostanemo zapanjeni.

Neil deGrasse Tyson: U početku

Svemir je oduvek postojao biva neprihvaćeno kao opravdani odgovor na pitanje Šta je postojalo pre početka? Ali za mnoge religiozne ljude, odgovor Bog je oduvek postojao jeste i očigledan i prijatan odgovor na pitanje Šta je postojalo pre Boga?

Fizika opisuje ponašanje materije, energije, prostora i vremena, kao i njihove međusobne odnose u svemiru. Na osnovu činjenica koje su naučnici uspeli da odrede, sve biološke i hemijske pojave se upravljaju onime što ove četiri karakteristike kosmičke drame međusobno čine. Stoga sve suštinsko i nama Zemljanima poznato počinje zakonima fizike.

U praktično svakoj oblasti naučnog istraživanja, ali posebno u fizici, granica otkrića živi u ekstremima merenja. Na ekstremima materije, kakav je komšiluk crne rupe, nalazimo gravitaciju koja žestoko savija okružujući prostorvremenski kontinuum. Na ekstremima energije, trpite termonuklearnu fuziju u deset miliona stepeni vrelim jezgrima sunaca. A u svakom zamislivom ekstremu, imate zastrašujuće vrele, zastrašujuće guste uslove koji su preovlađivali tokom prvi par trenutaka svemira.

Svemirski reset: Veliki prasak

Nastavite sa čitanjem… “Neil deGrasse Tyson: U početku”

Vozač: slaba karika u saobraćaju

Koncept aftamacke vožnje na autoputevima nije novog datuma. Razne kompanije isprobavaju koncept, implementacije su već uspešne, a pridružuju se i oni koji planiraju da ostanu na tržištu bar još dvadeset godina. Da vidimo kako se sprema Hyundai.

Jes’ reklama, ali dobra.

Budućnost je počela, sadašnjost je precenjena, a prošlost smo ionako propustili, pa nije važno. Pravo je pitanje: kako se ovi automobili nose sa rupama na putu između Bašaida i Kikinde?

Hemija vatrometa

Četvrti jul. Ovde smo zaboravili na nekadašnji državni praznik, kao da je bitno. Ameri će danas da se izubijaju od pregorelog roštilja i kiselog piva, a uveče, zna se: vatromet. Petljajući po svojim standardnim izvorima, pronašao sam nešto zanimljvo: priču o hemiji vatrometa.

Da vas podsetim ako ste zaboravili: sodium je natrijum, potassium je kalijum, copper je bakar, a ostalo ćete prepoznati lako.

Nastavite sa čitanjem… “Hemija vatrometa”

Neil deGrasse Tyson: Zablude svemirskih zaljubljenika

Svidelo se vama ili ne, rat (hladan ili topao) je najmoćnije oruđe finansiranja u javnom arsenalu. Kada zemlja finansira rat, novac teče kao poplava.

Ljudska domišljatost retko ne uspeva da unapredi plodove ljudskih pronalazaka. Šta god da je zasenilo sve pri svom pojavljivanju je, skoro izvesno, bilo nadmašeno i jednog dana izgledalo čudno.

Godine 2000. pne par skija napravljenih od polirane životinjske kosti i uzanih kožnih kaiša bile su transportni napredak. Galilejev teleskop-osmica iz 1610. godine bio je nenadmašno oruđe detekcije, sposoban da venecijanskim senatorima pruži pogled na neprijateljske brodove pre nego što bi ušli u zaliv. Benz Patent Motorwagen jedne konjske snage iz 1887. godine bio je prvi komercijalni automobil pokretan motorom sa unutrašnjim sagorevanjem. ENIAC iz 1946. godine, veličine izložbenog prostora, težak trideset tona, sa svojih 18 hiljada vakuumskih cevi i šest hiljada ručnih prekidača, poveo je elektronsko računanje. Danas možete da klizite putevima na rolerima, divite se slikama udaljenih galaksija koje vam donosi svemirski teleskop Habl, krstarite autoputevima u automobilima sa 600 konjskih snaga i u kafić ponesete svoj laptop mase tri funte.

Prvi automobil

Nastavite sa čitanjem… “Neil deGrasse Tyson: Zablude svemirskih zaljubljenika”