Konačni test GoPro kamerice

Kamere GoPro Hero su dobro poznate. Ovo maleno čudo tehnike, osim što daje odlične performanse sa minimalnim podešavanjima, napravilo je revoluciju u snimanju “sa lica mesta” tokom upražnjavanja ekstremnih sportova, jer glavni atribut tog malog sokoćala je fantastična izdržljivost. Setićete se, možda, priče o onoj GoPro kameri koja je ispala iz aviona sa padobrancima u svinjac, pa ju je gazdarica svinjca našla posle par meseci u dubokom glibu, gde je snimak preživeo…

Ali, može li GoPro kamera da izdrži – vevericu? Pazi sad:

A šta reći? Smile with tongue out

Ovo izgleda kao da je veverica htela da se selvači selfači na grani, pa joj je kamera tek onda ispala.

Utovar nedeljom, 23. novembar

Ako imate stih u glavi, izgovorite ga nekome, ne ostavljajte ga u sebi. A ako već imate nameru da ga zapišete, učinite to mastilom na papiru, a ne flomasterom po zidu.

Nešto kao radovi u tokuOva naprasna romantika vas, nadamo se, nije iznenadila niti zatekla nespremne, pa da se sad češkate i gledate u adresnu liniju da niste nekim nesrećnim slučajem dospeli na pogrešan sajt. Ne, dakako, niste: još uvek nismo toliko popularni da bi nas neko imitirao, nego nam je baš nešto naspelo da osmotrimo vašu reakciju. A gde ćeš bolju mimikriju nego da prebaciš loptu nekom ko je ne očekuje.

Elem, ako primetite da je ovo pomalo drugačiji utovar, osećaj vas neće prevariti. Beše ovo jedna od onih radnih nedelja koje neki od nas obeležavaju rečima “nema više ko da poludi”. Pa dobro: bolje da je nabacano nego da je odbačeno, jer ideje se mogu skupljati čak i kad ste u trku. A veselja nikad premalo: naš žanr je rock’n’roll, a ne bossa nova. Čak i kad su u toku neki radovi u kuči, pa su ukućani malo nervozni, oni se raduju gozbama. Jedino što im baš nije uvek po volji da se bave time…

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 23. novembar”

Једна од пре: јесен, за баш баш

Ово је колико да одговорим Шефу на оно од јуче – о засићивању боја. Ко зна чим их је онај ‘ранио, кад су се онако заситиле. Ја такве боје добијам без чачкања…

…јер се напросто наместио дан, наместило се светло, ништа нисам морао да дирам. Само сам изашао на терасу, штрикнуо пешес комада по вертикали, нашао на некој од средњих кривуљу осветљења каква ми се свиђа (дакле највише личи на оно како сам ја то видео), сфотокрпио, ахм, фотоскрпио и ево:

eos_3412520141107_14_13_640p

(велика)

Дакле, часна пионирска да нисам пипнуо ни један клизач који има било какве везе са бојом, боја је онако сирова каква се ухватила, нисам је прихрањивао. Она хранилица на бурету је за пилиће. Пилићи порасли, сад су кокошке и носе јаја, неколико недеља смо их пуштали по авлији па је зато код комшије зелено а код нас није. О засићењу тек има да причамо кад будем фоткао жуманца.

А фотка као фотка, ето, остао забележен још један такав леп јесењи дан. Тиби (значајан поглед) би рекао “овако леп октобарски дан нисмо имали целог августа”, нарочито зато што је ово шкљоцано седмог новембра. И госпоја је задовољна, она гомила грања код леве кајсије је одавно на изложби (тј изложена и пепео већ изнет) а гомила паприкаша (за неупућене, отпаци од летава и греда што остану кад оду мајстори) код брезе, види се помало иза оних црвених крпа за судове, такође је склоњена за следећу изложбу. Лишће са брезе је у међувремену опало, па се указало… а, не, нећу да кажем, него има фотка за неки други пут.

Kako se gaje investicije

Pogledajte kako se neguje investicija u sutra. I nije to samo investicija u ekonomiju, već i u nauku, kulturu, odnose u društvu, pa ako baš hoćete – i umetnost. To je investicija koja je vrednija od svake koju možete da zamislite i koja mora da se gaji polako i temeljito, da se pusti da raste i spoznaje svet, a da se potom razvije u vrednost. Drugog načina nema.

Nastavite sa čitanjem… “Kako se gaje investicije”

Ljudi koji misle dobro: Stiven Hoking

Nikada nije dobro kada tokom intervuja inteligencija proviri samo sa jedne strane mikrofona. Srećom, tu je Džon Oliver koji nanovo dokaže kako nije dovoljno biti duhovit: potrebno je biti i Britanac.

Da li je intervju namešten ili ne (ostaje pitanje da li je Hoking bilo kada bio sposoban za ovakva uličarska nadgornjavanja) zapravo uopšte nije bitno. Džon Oliver i bez pokretanja sjajnog serijala People Who Think Good (dodatka odličnom i analitičkom Last Week Tonight – konačno zbog nečega da budem ljubomoran na HBO pretplatnike), u čijem prvom delu danas uživamo, uporno ukazuje da se zdrav razum isplati – pre par nedelja je izrekao par ozbiljnih kritika svog prvog posla, The Daily Show With Jon Stuart (i republikanskoj alternativi, The Colbert Report). Zamislite, recimo, kako u Srbiji… zapravo, ništa nemojte za zamišljate. Uživajte u komendiji! 🙂

Čikago iz posebnog ugla

Nije dovoljno da si znalac tehnike i da imaš šta da fotografišeš: potrebna je i veza na višem nivou koja dovodi do rezultata. Evo, ovako:

(Preporučujem prelazak na režim punog ekrana, u HD rezoluciji.)

Ovo nije jedina kolekcija timelapse snimaka Čikaga ovog autora: evo još jedne.

Nastavite sa čitanjem… “Čikago iz posebnog ugla”