Čovek je tvrdio kako može da preseče metak u letu, pa su ga turili na proveru. Angažovali su i superbrzu kameru da bi uhvatili dešavanje.
Sedam samuraja Skoja ne mogu ovo. Šta ćeš, nismo toliko vežbali. A nemamo ni tu brisu što ima taj Japanez.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Ljudi su čudo. Opiru se objektivnom opisivanju jer ne žele da se saznaju njihove mane. Opiru se i komplimentima jer ne znaju šta će s njima.
Čovek je tvrdio kako može da preseče metak u letu, pa su ga turili na proveru. Angažovali su i superbrzu kameru da bi uhvatili dešavanje.
Sedam samuraja Skoja ne mogu ovo. Šta ćeš, nismo toliko vežbali. A nemamo ni tu brisu što ima taj Japanez.
Božić, Nova godina, Božić, Nova godina… Treba to izdržati. Zarad slava koje dolaze. A naoružanje – odbrambeno, razno. Rasol? Soda bikarbona? Mineralna voda? Kiselo mleko?…
A to prežderavanje čak nije ono najgore. Hoću da kažem: nekada je uzor lepote bilo dobro uhranjeno telo, renesansa nas je podsetila na grčki model. A danas su to one giljave manekenke koje niko normalan ne bi ni štapom dodirivao, a Holivud se ubi objašnjavajući kako je to lepo, ali se mi ništa ne razumemo u lepotu… Pa, znate kako: u tu lepotu, ako je to lepota, i nemam želju da se razumem.
Zapravo, htedoh reći šta je tu najgore. Neće valjati to što su temperature prolećne, pa nemamo gde da trošimo višak kalorija, džula, bemliga šta je već ovih dana aktuelno za brojanje viška prehrambenih jedinica u digestivnom traktu, a potom i u okolotrbušnim i podguznim naslagama. Ali nije meni do trošenja viškova, nego će voće da ispupi, pa će da udare mrazevi, pa će sve da izmrzne i od jesenjeg roda neće biti ništa. Pa ćemo ostati bez nove rakije, tugo jesenja, a loše vino će biti skupo k’o đavo.
Mačo fazon je precenjen.
I kao što rekoh: mačo fazon je precenjen.
Uskoro će izbori, vele neki što šapuću okolo. Valja se pripraviti.
Nezgodni su ti bolovi, ali su makar iskreni. Glasaćemo za ove. Bolje za njih nego za predmet njihovog bola, mada smo prošli put strefili.
A sad, da se prisetimo scene iz filma koji odavno niste gledali… Ili jeste? Neki nisu, ima bar 30 godina; neki su ga gledali prošle nedelje u okviru, jebotemiš, održavanja predbožićne atmosfere u narodu. Pa, da pomognemo, valja se.
Imali bi psihoanalitičari šta da kažu o ovome, zar ne?
Ponekad dolazi do razlika u mišljenju između tašte i zeta o potrebnom načinu vaspitanja deteta. I onda, kako bi ono rekli, dogovor kuću gradi…
Posvećeno svim zetovima koji su vaspitanje svoje dece (makar delimično) prepustili svojim dragim taštama. ![]()
(…)
P.S. Ti što progovaraš, bolje ti je da ne progovoriš. Tačno znamo šta misliš, ‘tico. ![]()
Kažu da je opservacija uobičajeni prvi metod u procesu tumačenja fizičkih pojava. Evo jedne takve pojave.
Ala bi bilo dobro biti u mogućnosti da se bavimo ovakvim glupostima po vasceli dan. Međutim, moj problem je u tome što sad zaista želim da čujem objašnjenje ovog efekta.
A vi svakako treba da budete zadovoljni jer ste upravo saznali nešto što odavno niste morali da znate. Beskorisna znanja, kao što znamo, ona su prava znanja koja čine okosnicu napretka.
Ima da jedeš teletinu, a ne bakalar! Samo zatucani jedu bakalar na Badnje veče!
(Sirota dica napredni’ roditelja!)
Seća li se ko “Malog mista“?

Ne, ne mislim na onu Denikenovu knjigu koju sam u svojoj petnaestoj godini kradomice pozajmio čoveku za kojeg sam znao da mi je neće vratiti i tako je se suptilno otarasio.
Arthur C. Clarke, čuveni futurolog i pisac naučne fantastike, bio je upitan 1964. kako će svet izgledati u budućnosti. Gađao je godinu 2000. i još malo, vreme kroz 50 godina – iliti danas. Evo šta je rekao.
Potrefio ga je poprilično. Skoro savršeno.
Ako vas zanima još, pročitajte šta je rekao Isaac Asimov, koji je te 1964. gađao upravo vreme kroz 50 godina…