Utovar nedeljom, 12. januar

Božić, Nova godina, Božić, Nova godina… Treba to izdržati. Zarad slava koje dolaze. A naoružanje – odbrambeno, razno. Rasol? Soda bikarbona? Mineralna voda? Kiselo mleko?…

Ova saraga sigurno ne ide po slavama...A to prežderavanje čak nije ono najgore. Hoću da kažem: nekada je uzor lepote bilo dobro uhranjeno telo, renesansa nas je podsetila na grčki model. A danas su to one giljave manekenke koje niko normalan ne bi ni štapom dodirivao, a Holivud se ubi objašnjavajući kako je to lepo, ali se mi ništa ne razumemo u lepotu… Pa, znate kako: u tu lepotu, ako je to lepota, i nemam želju da se razumem.

Zapravo, htedoh reći šta je tu najgore. Neće valjati to što su temperature prolećne, pa nemamo gde da trošimo višak kalorija, džula, bemliga šta je već ovih dana aktuelno za brojanje viška prehrambenih jedinica u digestivnom traktu, a potom i u okolotrbušnim i podguznim naslagama. Ali nije meni do trošenja viškova, nego će voće da ispupi, pa će da udare mrazevi, pa će sve da izmrzne i od jesenjeg roda neće biti ništa. Pa ćemo ostati bez nove rakije, tugo jesenja, a loše vino će biti skupo k’o đavo.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 12. januar”

Spontano pitanje jednog mlađeg maloletnika (u ratnom vihoru iznenada lišenog starateljske nege) na temu vlasničkog odnosa jednog zanatlije nad svojim predmetom proizvodnje, uz prateći predlog o samostalnom konzumiranju ISTOG (takođe u obliku naizgled spontano postavljenog pitanja), a u cilju skretanja pažnje na sopstvenu neredovnost konzumiranja redovnih obroka, pa čak i njihov povremeno potpuni nedostatak

A sad, da se prisetimo scene iz filma koji odavno niste gledali… Ili jeste? Neki nisu, ima bar 30 godina; neki su ga gledali prošle nedelje u okviru, jebotemiš, održavanja predbožićne atmosfere u narodu. Pa, da pomognemo, valja se.

Imali bi psihoanalitičari šta da kažu o ovome, zar ne?

Nastavite sa čitanjem… “Spontano pitanje jednog mlađeg maloletnika (u ratnom vihoru iznenada lišenog starateljske nege) na temu vlasničkog odnosa jednog zanatlije nad svojim predmetom proizvodnje, uz prateći predlog o samostalnom konzumiranju ISTOG (takođe u obliku naizgled spontano postavljenog pitanja), a u cilju skretanja pažnje na sopstvenu neredovnost konzumiranja redovnih obroka, pa čak i njihov povremeno potpuni nedostatak”

Šta je tu smešno?

Ponekad dolazi do razlika u mišljenju između tašte i zeta o potrebnom načinu vaspitanja deteta. I onda, kako bi ono rekli, dogovor kuću gradi…

Posvećeno svim zetovima koji su vaspitanje svoje dece (makar delimično) prepustili svojim dragim taštama. Smile with tongue out

(…)

P.S. Ti što progovaraš, bolje ti je da ne progovoriš. Tačno znamo šta misliš, ‘tico. Nerd smile

Reakcija lanca (lančana reakcija?)

Kažu da je opservacija uobičajeni prvi metod u procesu tumačenja fizičkih pojava. Evo jedne takve pojave.

Ala bi bilo dobro biti u mogućnosti da se bavimo ovakvim glupostima po vasceli dan. Međutim, moj problem je u tome što sad zaista želim da čujem objašnjenje ovog efekta.

A vi svakako treba da budete zadovoljni jer ste upravo saznali nešto što odavno niste morali da znate. Beskorisna znanja, kao što znamo, ona su prava znanja koja čine okosnicu napretka.

Sećanja na budućnost

Ne, ne mislim na onu Denikenovu knjigu koju sam u svojoj petnaestoj godini kradomice pozajmio čoveku za kojeg sam znao da mi je neće vratiti i tako je se suptilno otarasio.

Arthur C. Clarke, čuveni futurolog i pisac naučne fantastike, bio je upitan 1964. kako će svet izgledati u budućnosti. Gađao je godinu 2000. i još malo, vreme kroz 50 godina – iliti danas. Evo šta je rekao.

Potrefio ga je poprilično. Skoro savršeno.

Ako vas zanima još, pročitajte šta je rekao Isaac Asimov, koji je te 1964. gađao upravo vreme kroz 50 godina…