Ima ona narodna pesimistička fraza “svi Srbi pod jednu šljivu”. Ako je to tako, onda postoji i optimistička verzija “svi Rusi iz jednog kamiona”. O čemu ja to? Pogledajte.
Eh, kad bi neko bio vredan da prebroji koliko ih je zaista.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Ljudi su čudo. Opiru se objektivnom opisivanju jer ne žele da se saznaju njihove mane. Opiru se i komplimentima jer ne znaju šta će s njima.
Ima ona narodna pesimistička fraza “svi Srbi pod jednu šljivu”. Ako je to tako, onda postoji i optimistička verzija “svi Rusi iz jednog kamiona”. O čemu ja to? Pogledajte.
Eh, kad bi neko bio vredan da prebroji koliko ih je zaista.
Koliko je konzumerizam duboko usađen u suštinu socijalnih normi modernog življenja? Rekao bih da je prilično duboko. I da je neizlečivo. O čemu ja to? Pogledajte.
Nema opravdanja. Reč je, zapravo, o sledećem: smak sveta se već desio, ali nas nisu obavestili o tome putem Ćijukalice, fejZbuka i ostalih resurAsa.
Dakle, može leto da bude i manje vrelo. Znaš #onokad je toplo, ali i dalje možeš da dišeš, a ponekad čak i funkcionišeš…
Ponekad mislim da leto postoji samo da bi mene onesposobilo. A onda vidim oko sebe i druge koji crkavaju kao i ja. Ne znam kako vi podnosite klima-uređaje, ali meni ih je već pun burag i više bih voleo kad ne bi morali da postoje. Pasje vrućine nisu za one koji moraju da održe glavu hladnom, pa makar to “hladno” bilo i figurativno.

A onda, temperatura padne samo za pet stepeni, noću opet može da se spava pokraj otvorenog prozora i život opet postane lep. Čak ni oni džukci na televiziji više ne mogu da te iznerviraju iako znaš da rade protiv tebe. Prosto, uživanje u osveženju nekako uspe prevlada i glupost političara i muke po disanju.
Čudo jedno kako je malo potrebno čoveku da bude zadovoljan.
Samo da se prisetim definicije… U kinematografiji, kadrom se smatra filmski zapis koji je nastao u jednom neprekidnom radu kamere. Ne možemo reći da je to baš isto što i zapis od trenutka pokretanja kamere do trenutka zaustavljanja kamere, jer rade i makaze na montažnom stolu. Ali, kako god okrenete, kadar je osnovna jedinica filmskog izraza.
Ponekad je dovoljan samo jedan jedini kadar da vam totalno pomuti poimanje o nekoj priči. Ili barem da vas takne u srce. Pravo pitanje glasi: može li jedan kadar da učini tako nešto bez ostatka filma? Autor sledeće kompilacije 135 neverovatnih kadrova istražuje to pitanje i pruža vam mogućnost da sami dođete do odgovora.
Nastavite sa čitanjem… “135 kadrova koji će vas podsetiti na značenje filma”
Jes’ reklama, ali jedna od boljih koje sam video poslednjih godina.
Najzad nešto jednostavno i zasnovano na dobroj ideji i prostom triku koji ne košta sto hiljada dolara po snimljenoj sekundi.
Navodno, kanadska policija traži lika koji je vozio 299 km/h autoputem nadomak Vankuvera i okačio svoju vožnju na youtube. Mislim da će moći da mu pljunu pod prozor. Figurativno, to jest – neće ga naći nikad.
Prebacite u HD verziju, bacite sliku preko celog ekrana i pratite broj na plazma displeju levo od obrtometra…
Setio sam se pokojnog Dragiše iz Kikinde… Stigao je s posla u tri i petnaest, ručao i seo na motor sa još jednim drugom. I stigli su na vreme na koncert grupe Gillan u Zagrebu koji je bio zakazan za osam uveče. Istom brzinom kući u Kikindu, na spavanje, pa ujutru na posao. Ah, da: oko 470 km u jednom smeru…
Beše neko romantično vreme… Ovo je toliko benasto da sam oduševljen. ![]()
I sad kad pomislimo kako je sve moglo da izgleda pre šezdeset godina, otkrijemo kako za sve ove godine ništa novo nismo naučili, osim što smo možda utrenirali palčeve na mobilnim telefonima. Nije baš neko dostignuće…
Postoji linija koja se pruža kroz sve stvari: duga, prava putanja od kolevke do groba. Šta biva kad se čovek suoči sa krajem te linije?
Predlažem vam da prebacite film u HD verziju i da raširite sliku preko celog ekrana.
Ovaj kratki film je skrenuo pažnju na sebe na festivalima. Na jednom je i nagrađen.
Ne znam koliko ste skloni prihvatanju skrivenih simbola u pokretnim slikama kao umetničkom izrazu. Ako težite takvom načinu, biće ovde dosta posla za vas kao gledaoca.
Predlažem vam da prebacite film u HD verziju i da raširite sliku preko celog ekrana.
Ne znam kako će vam se učiniti zvučna podloga ovog kratkog filma. No, kako god da je, znajte da je relevantno. Elem, družina koja kreira ove radove inspirisana je radom sastava za proizvodnju elektronske muzike° The Glitch Mob.
________
° Žao mi je, ali ni posle dužeg promišljanja nisam uspeo da pronađem prikladniju sintagmu za to što ti ljudi rade.
Danas je na neko bolje mesto otišao majstor od najboljeg Hammond zvuka u hard rocku. I da se razumemo, deco: ta muzika se zove hard rock, a ne heavy metal.
Jonathan Douglas Lord (1941-2012) će najpre ostati zapamćen kao klavijaturista, aktivni autor i najstabilniji član grupe Deep Purple. Uz činjenicu da je upravo on osnivač grupe, formalno se može reći da je bio nekakva vrsta vođe benda tek u prvim godinama njenog rada. Ali ako je pošteno reći baš nešto, Ritchie Blackmore duguje Lordu sve što je naučio o baroknoj muzici i načinima da se taj stil uklopi u zvuk jedne od najomiljenijih prangija koje je rock’n’roll ikada imao.