Klasično majstorstvo gega u nemom filmu. Ovo je klasik.
Romantična vremena…
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Ljudi su čudo. Opiru se objektivnom opisivanju jer ne žele da se saznaju njihove mane. Opiru se i komplimentima jer ne znaju šta će s njima.
Klasično majstorstvo gega u nemom filmu. Ovo je klasik.
Romantična vremena…
Citat dana dolazi od matematičara koji je video poeziju u teorijama, koji je stvorio i dao svetu teoriju čvorova, teoriju dinamičkih sistema, čak i teoriju čije ime ne umem da prevedem. A šta je to spram teorije katastrofe, spektralnih sekvenci, geometrijske teorije singulariteta i činjenice da je zbunio i naše i njihove na univerzitetu u Kembridžu, radeći to toliko šarmantno da su ga svi zavoleli.
Tehnička veština je ovladavanje složenošću.
Kreativnost je ovladavanje jednostavnošću.
Erik Christopher Zeeman
Da li ste znali za ovaj film? Pošteno, ja nisam.
Sto čuda!… Ovom ni Aca Lukas nije ravan.
Za potrebe ove priče Jen je odlučio da se napije.
Jen Von Hasankkåt de fon d’Addarioriönshaftenson je bojažljivo otvorio vrata obližnje kafane. Ovde bi neko mogao da zameri na pridevu “obližnje”, jer ova kafana se nije nalazila blizu mesta stanovanja Jena Von Hasankkåt de fon d’Addarioriönshaftensona. No, s druge strane svakako je bila blizu nekome ili nečemu drugome, pa se odista mogla opisati kao obližnja.
Tek, Jen je ušao u ovu kafanu i prišao šanku. To što je odlučio da se napije bio je samo prvi korak. Sad je trebalo odlučiti se za piće.
Ama, da se setimo mi ranih radova velikog majstora ranog filma. Čaplin je gegove snimao spontano. Niko pre njega nije radio na taj način: imao je opšti sinopsis priče, a konkretnu izvedbu je osmišljavao pred kamerom.
Maestralno.
Da podsetim: juče je bilo 123 godine od rođenja Čarlija Čaplina, prve superzvezde u istoriji kinematografije. Zato se cele ove nedelje bavimo podsećanjem na tog velikog umetnika.
Za danas, legendarna scena iz filma “Zlatna groznica”.
Za sva vremena.
Danas je 123 godine od rođenja Čarlija Čaplina, prve megazvezde u istoriji kinematografije. U to ime, cele ove nedelje ćemo se baviti prisećanjem na delo tog glumca, producenta i reditelja nekih dela koja zavređuju bolju pažnju nego što im pridajemo.
Počećemo sa insertom iz filma “Moderna vremena“.
Da, znam da ste najpre pomislili na ovu scenu. Ja pak mislim da je scena koju sam postavio važnija.
Svima koji slave ili makar obeležavaju pravoslavni Vaskrs, Suština pasijansa želi prijatan dan u krugu porodice.
Hajde, ako pročitate ovo, pošaljite mi pre ponoći svoju fotku korpe sa uskršnjim jajima; adresa za slanje je drgrba AT drgrba TAČKA info. Bude li barem deset pošiljalaca, napraviću galeriju na Suštini pasijansa.

Eto, desilo se.
Dvoje ludaka se za sedam dana učlanilo u sedam političkih partija. Prilikom učlanjenja, podnosili su esej kojim su izražavali svoje misli, stremljenja i nade. To je učinilo da gotovo odmah po učlanjenju budu promovisani u razne komisije i kadrovske liste.

Ah, da: prilikom podnošenja tog eseja, prećutali su da je to potpuna parafraza Gebelsovog manifesta o propagandi iz 1928. godine.
Iz iskustva je nastao dramski projekat “Oni žive”, a dalje ćemo otkrivati na blogu koji pokazuje neke druge detalje tog performansa održanog prošle nedelje u Domu omladine u Beogradu.
RMS Titanic je potonuo 15. aprila 1912, oko 2:20 po ponoći po lokalnom vremenu. Pogledajte ovu animaciju; navodno, to je najsavršenija rekonstrukcija do sada.
Šta vredi i to, mnogo života je izgubljeno. Neće biti zaboravljeno, jer je odveć atraktivno: ljudi su fasciniran ikatastrofama, dok god mogu da ih konzumiraju kao predmet zabave; to je dokaz o prevlasti dekadentnih navika. Štaviše, mnogo je onih koji misle da je potonuće Titanika pomorska katastrofa sa najviše žrtava, što nije slučaj. Teško je stavljati mnogo smrti na kantar, ali ostaje činjenica da fama oko Titanika ostaje najveći hajp o nekoj mirnodopskoj katastrofi modernog doba.
April 1912. godine, severni Atlantik. Najveći i najluksuzniji putnički brod tog vremena ponosno plovi ka Njujorku. Hladna noć… Brod udara u ledenu santu koja probija trup. Voda ulazi, postaje jasno da će nepotopljivi biti potopljen…
Kapetan i ekipa komandnog mosta lupaju glavu šta da rade. Trebalo bi obavestiti barem putnike u prvoj klasi… Eno ih baš, svi su u salonu sa staklenom kupolom, na banketu… Kapetan ulazi u salon, zaustavlja muziku i obraća se okupljenima:
– Dragi putnici, imam za vas jednu dobru i jednu lošu vest!
– Da čujemo prvo dobru – rekoše putnici.
– Kako stoje stvari, dobićemo jedanaest Oskara…