Horoskop Diotalevi-SP za prekjuče, 9. februar

Nema smisla da se čudite. I to je moguće u jedinom horoskopu na svetu koji podrazumeva sopstveno učešće korisnika i kritičko razmišljanje.

Pošto je ovo prvi horoskop po metodi Diotalevi-SP, red je da damo par napomena.

Najpre ono najvažnije: podsećamo vas da nema nikakvog smisla da koristite ovaj horoskop ukoliko niste dosegli svoj znak.Najpre ono najvažnije: podsećamo vas da nema nikakvog smisla da koristite ovaj horoskop ukoliko niste dosegli svoj znak. A to se radi tako što ćete izabrati svoj nadznak jednim od ranije opisanih načina. Dakako, uvek preostaje da držite rekapitulaciju horoskopa negde među sačuvanim linkovima. A tamo ćete pronaći i više informacija koje bi mogle da vas zanimaju. To se posebno odnosi na poznavanje grupa znakova u jednoj od dve dimenzije delovanja.

Kao što reče jedan dok se rvao s medvedom: nije lako, ali se isplati.

– * –

Predgovor (Corvus Monedula)

Odmeren rezultat duge meditacije polova? Žene su veoma pokrivene koji nadznak je sada! Srećom, ti ljudi glavu prikrivaju krhkošću i željom za duvanom tokom pušenja. Lajava gorica iz jutarnjeg nalazi se u ovoj grupi samom tom upornošću. Voda je ipak najveća sila; ostaće istorijski nepotvrđeno, ali – apsolutno se preporučuje. Je li zbog buke ispred televizora sedenje kao lični primer i šta?

Nastavite sa čitanjem… “Horoskop Diotalevi-SP za prekjuče, 9. februar”

Slučajevi (2): Slučajevi

Dobri ljudi, a ne znaju da stoje čvrsto na zemlji.

– * –

Jednom se Orlov nažderao graška i umro. A Krilov, kad ču za ovo, takođe umre. A Spiridonov umre sam od sebe. A žena Spiridonova pade s kredenca i takođe umre. A deca Spiridonova se podaviše u jezeru. A baba Spiridonova se propi i ode u skitnice. A Mihajlov prestade da se češlja i razboli se od šuge. A Kruglov nacrta damu s bičem u rukama i polude. A Perehrjostovu poslaše poštom četiristo rubalja i on tako poče da se pravi važan da su ga isterali s posla.

Dobri ljudi, a ne znaju da stoje čvrsto na zemlji.

22. avgust 1936.

Dobri ljudi, a ne znaju da stoje čvrsto na zemlji.

– * –

(Danil Harms: IV ciklus – Slučajevi)

Bubuleja

Sećate li se TV serije “Diplomci“? Ili ste mlađi od tog doba? Bio sam klinac, ali dotle negde dopiru i moja sećanja. To beše pre četrdeset i nokat godina, u vreme kad Siniša Pavić još ne beše prolupao (da, moguće je), a televizijska produkcija imala ozbiljan kriterijum za izbor glumaca, pa zato glumac nije mogao da bude baš svako, kao danas. Gomila velemajstora glume! A tek Bubuleja, boktemazo!

Ma, ima jedan u komšiluku, neverovatno me podseća na Bubuleju, pa nisam mogao da odolim. Eye rolling smile I to me je sad navuklo da odgledam celu seriju, što sam odlučio da mi bude glavni posao za ovaj vikend. Samo Bata Stojković bi bio dovoljan kao razlog, a ima jošte – pogledajte podelu uloga ovde.

Ako hoćete da se pridružite gledanju, izvolite: epizoda prva, druga, treća, četvrta, peta, šesta, sedma, osma, deveta, deseta. Boktemazo!

Slučajevi (1): Plava sveska br. 10

Od danas, svakog popodneva ćete dobijati po jednu minijaturu iz opusa Danila Harmsa. Započećemo sa Slučajevima.

– * –

Plava sveska br. 10

Bio jedan riđi čovek, taj nije imao ni oči ni uši. Ni kosu nije imao, tako da su ga riđim zvali uslovno. Ni da govori nije mogao, jer taj ni usta nije imao.Ni nos on nije imao. Nije imao čak ni ruke ni noge.  Ni stomak taj nije imao, ni leđa nije imao, ni kičmu nije imao, ni unutrašnje organe nije imao. Ništa taj nije imao. Tako da ne znamo o kome se radi. Bolje onda da o njemu više ne govorimo.

7. januar 1937.

– * –

(Danil Harms: IV ciklus – Slučajevi)

Šta jedan lud zamrsi…

Citat dana dolazi iz usta ispod najpoznatijih brkova u ikonografiji nauke dvadesetog veka, od čiče koga bismo psovali da nije bio tako umiljat, onog ko je Nobelovu nagradu dobio Propagirao jednostavnost, a zapetljao sve što se zapetljati dalo. Istina, bio je u pravu...zbog onog što je posle dovelo do solarnih panela, a ne zbog onog svođenja modela za klađenje na konjskim trkama na sfernog konja u devetodimenzionalnom obrascu “prostor-vreme-finansije”.

 

Ne možemo rešavati svoje probleme
istim razmišljanjem koje je
do tih problema i dovelo.
Albert Ajnštajn

 

Alberte, Alberte! Znamo da te je Mileva naučila staroj srpskoj poslovici “šta jedan lud zamrsi, stotinu pametnih ne mogu odmrsiti”. Na šta je konkretno mislila kad je to rekla naglas, sad možemo da raspravljamo, mada je možda bolje da ne znamo… Ali to sad nije bitno, nego hoću da kažem: dala se ta poslovica prevesti i doslovno, a da ne izgubi ništa od svoje moći. A to da istu stvar kažeš sasvim drugim rečima tako da ispadne originalno… Trebalo je to da prepustiš političarima, to je njihov posao.

Upoznavanje sveta, godina CXXIV (3)

Časopis uokviren žutim je jedinstvena enciklopedija
najveće i najuzbudljivije avanture – života

"Katkadnik" je skoro deceniju bolovao od dečjih bolesti, da bi postao jedan od najdugovečnijih mesečnika.

U prethodna dva teksta, ovde i ovde, mogli ste da saznate kako je osnovano Društvo i da naslutite o čemu će dalje biti reči. Naravno, među svim medijskim platformama nastalim pod krovom Društva National Geographic, časopis kao zvanično glasilo se izdvaja.

Skoro čitavu deceniju od izlaska prvog broja, u oktobru 1888. godine, časopis je bio “katkadnik”, izlazeći neredovno, sa čestim promenama urednika, odnosno članova Društva koji su se sa manje ili više uspeha prihvatali vođenja magazina.

Najznačajniji trenutak za budući život časopisa dogodio se kada je Aleksander Bel zaposlio Gilberta Grovenora, svog budućeg zeta, kao prvog stalnog urednika, kojeg mnogi doživljavaju kao oca foto-žurnalizma. Grovenor (Grosvenor se piše, ali se u izgovoru ne čuje “s”, uverio sam se lično, na izvoru Smile ). Tada je i časopis stekao svoj profil po kome je i danas poznat.

O značaju i istoriji fotografije u National Geographicu nekom drugom prilikom, nadam se uskoro.

Nastaviće se…

Hobit, deveta i poslednja scena: Mi nismo lopovi i nismo neprijatelji

Dolaze ljudi, Torin ih otera. Bilbo iznosi Svetokamen. Torin ostaje sam. Tužni rastanak prijatelja.

Lica: Torin, Balin, Bard, Vilinkralj, Bilbo, Gandalf, Dain, ostali patuljci

(Patuljci se razmileli svuda po riznici. Torin stoji u sredini i naređuje.)

TORIN: Ostavite sada zlato! Pronađite mi Svetokamen, Srce planine, najlepši dragulj! Ni planina zlata ne vredi koliko ta svetinja mog doma!

Ostavite sada zlato! Pronađite mi Svetokamen, Srce planine, najlepši dragulj! Ni planina zlata ne vredi koliko ta svetinja mog doma!

BALIN (dotrčava sa straže): Stigli su! Ljudi sa jezera i vilenjaci zajedno! Mnogo ih je! Na hiljade! Izaslanici dolaze na naš prag!

(Pojavljuju se Bard i Vilinkralj. Na sceni, osim njih, ostaje samo Torin, koji stoji na suprotnoj strani.)

BARD: Zdravo, Torine Hrastoštite! Zašto si se zagradio kao lopov u svojoj jazbini? Mi još nismo neprijatelji.

Zdravo, Torine Hrastoštite! Zašto si se zagradio kao lopov u svojoj jazbini? Mi još nismo neprijatelji.

TORIN: Ko ste vi? Zašto dolazite naoružani za rat pred kapije Torina, sina Trainovog, kralja pod Planinom?

BARD: Ja sam Bard, zapovednik ljudi od Jezergrada! Moja strela je ubila zmaja! Prošle noći zmaj Šmaug je razorio Jezergrad, a mnogo ljudi je palo braneći porodice i domove. U vašoj riznici ima mnogo blaga ljudi i ja sam došao da ga tražim od tebe u njihovo ime. Dužni ste nam: pomislite na jad i nesreću koja nas je snašla zato što ste vi razljutili zmaja!

Nastavite sa čitanjem… “Hobit, deveta i poslednja scena: Mi nismo lopovi i nismo neprijatelji”