Google obeležava trgovački praznik

Danas je Sveti Valentin, zaštitnik zaljubljenih u katoličkoj ikonografiji. Google je u to ime napravio prikladan crtać koji služi kao doodle.

Sveti Valentin je bio mučenik ranog hrišćanstva iz trećeg veka. Različita su tumačenja zašto se baš 14. februar povezuje sa time da taj dan bude Dan zaljubljenih, a meni se dopala ona veza sa paganskim bogom plodnosti Luperkusom, koji je obeležavan 15. februara. Inače, dan Svetog Valentina je izbrisan iz kalendara 1969. godine kao “crveni” u nameri da se zamagli važnost onih za koje ne postoji valjan skup istorijski utemeljenih veza (baš da ne kažem “postojećih činjenica”).

Klasični kič sa ambalaže čokoladnih bombona prve polovine 20. vekaNo, ne mari: preuzeli su trgovci, jer se taj dan perfektno smestio između Božića i Uskrsa, a gde ćeš bolji hajp za prodaju raznih gluposti nego da gađaš direktno u religiozna osećanja. Vremenom se i ta religiozna nota izgubila, pa su trgovci upotrebili instrumente globalizacije da prodaju muda za bubrege i u nekatoličkom svetu. I tako, mic po mic, i u Srbiji se obeležavaju Dan Zaljubljenih, Dan Veštica i slični za nas irelevantni datumi – kao predmet povećanja prometa u prodavnicama, kafićima, restoranima i turističkim agencijama.

Google je napravio animaciju koju je preko youtube servisa okačio kao doodle za Dan zaljubljenih, time se eksplicitno pridružujući metodologiji potrošačkog društva. Vrlo dobro natempirano, pesmicu peva Tony Bennett, posledni preživeli veliki crooner, koji potkraj svog života beleži vrh popularnosti (sinoć je dobio nagradu Grammy za duet sa danas pokojnom Amy).

Pričica u crtaću je neverovatno zanimljiva. Najpre on nju voli, a ona njega ignoriše.

Nastavite sa čitanjem… “Google obeležava trgovački praznik”

Ko kosi, a ko vodu nosi

Ne mogu da izdržim. Moram da ispravim jednu nepravdu.

Postoje stvaraoci i postoje interpretatori. Opredelite se.Znam, tužno je i patetično sad to potezati. O mrtvima sve najlepše i ostale gizdave parole koje nisu ništa drugo nego kliše.

Znam i to da svetom hodaju lenji mozgovi, a to je strašnije od smrti jedne pevačice koja je deset godina hodala stazom samouništenja i najzad uspela u nameri. Posebno me je isprovocirala nepažljivo izrečena i nehotično pogrešna kvalifikacija moje školske drugarice, koja je na fejZbuku napisala:

Ostavila je pesmu za sva vremena..

E, pa neće biti. Nije Whitney Houston ostavila nikakvu pesmu. Koliko znam, ona u životu nije napisala nijednu pesmu – pevala je ono što joj drugi napišu. U slučaju o kome je reč, ona je ostavila svetu jednu nezaboravnu interpretaciju. I to je to. Ne, to nije bilo malo. Ali  da se zna ko kosi, a ko vodu nosi.

I zato, sasvim nehotice se navadih da delim pamet okolo, kao da je imam previše, Bože me prosti. Želim da vam skrenem pažnju na jednu lepu i važnu pesmu iz 1974. godine, u izvedbi autorke.

Jesmo li se razumeli?

Slučajevi (4): Sonet

Kasirkine reči nisu bile od pomoći. Srećom, posle se neko dete strovalilo sa klupe…

– * –

Sonet

Desio mi se neobičan slučaj: neočekivano sam zaboravio, šta ide prvo, 7 ili 8.

Odoh sam do komšija i upitah ih šta oni misle o tome.

Kakvo je bilo samo njihovo i moje iznenađenje kada su iznenada otkrili da ni oni ne mogu da se sete redosleda brojeva. Brojeve 1, 2, 3, 4, 5 i 6 su pamtili – a dalje su zaboravili.

Pošli smo svi u prodavnicu “Delikates” na uglu Znamenske i Besejne ulice, i upitali kasirku o našoj nedoumici. Kasirka se tužno nasmejala, izvadila iz usta mali čekić i, malo mrdnuvši nosom, rekla: “Po meni, 7 ide posle 8 u tom slučaju kada 8 ide posle 7”.

Zahvalili smo kasirki i razdragano istrčali iz radnje. Ali tada, zamislivši se nad kasirkinim rečima, ponovo se pokunjismo, budući da su nam se njene reči pokazale lišenim svakog smisla. Šta nam je preostalo da radimo? Pošli smo u Letnju baštu i počeli tamo da brojimo drveće. Ali, izbrojavši do 6, zastadosmo i započesmo prepirku: po mišljenju jednih, dalje je sledilo 7, a po mišljenju drugih – 8.

Prepirali bismo se mi vrlo dugo da se, na sreću, tu sa klupe nije strovalilo nekakvo dete i polomilo obe vilice. To nas udalji od naše prepirke.

A zatim se raziđosmo kućama.

12. novembar 1935.

Pošli smo u Letnju baštu i počeli tamo da brojimo drveće. Ali, izbrojavši do 6, zastadosmo i započesmo prepirku: po mišljenju jednih, dalje je sledilo 7, a po mišljenju drugih – 8.

– * –

(Danil Harms: IV ciklus – Slučajevi)

Slučajevi (3): Starice koje ispadaju

Kada je ispala i šesta starica, meni je dosadilo da ih gledam.

– * –

Starice koje ispadaju

Jedna starica se od preterane radoznalosti nagnula kroz prozor, ispala i razbila se.

Kroz prozor se nagnula i druga starica, gledajući dole na onu koja se razbila, ali je od preterane radoznalosti ispala kroz prozor i razbila se.

Zatim je kroz prozor ispala i treća starica, zatim četvrta, zatim peta.

Kada je ispala i šesta starica, meni je dosadilo da ih gledam pa sam pošao na Maljcevsku pijacu gde su, kako čujem, jednome slepcu poklonili pletenu maramu.

1936-1937.

Jedna starica se od preterane radoznalosti nagnula kroz prozor, ispala i razbila se.

– * –

(Danil Harms: IV ciklus – Slučajevi)

Utovar nedeljom, 12. februar

Uživate li u zimskim radostima? Čistite li sneg? Samo je potrebno da postavite lopatu u položaj za upotrebu. Svi ima da se prepadnu.

Stigla dojava da jedan vozi bicikl po pešačkoj zoni. Ako im uspe da ga zaustave, svima medalje!Barabe su pokušale da pobegnu, a žandari su ih uhvatili. Dakle, i jedni i drugi su radili svoj posao. Barabe su dobile kajlu, a žandari su dobili medalje. Ne kapiram – da li to znači da žandari zarade medalju uvek kad urade nešto što im je u opisu posla? Ili se to pred nama odvija neka predstava koju ni onaj Scenarista Prolupali ne bi mogao da osmisli? Jesam li ja jedini koji primećuje da se policija opet nešto uskopistila? Opet izigravaju babaroge – i to plašeći one koji zakon ne krše, poput mene. Šta to misle da postignu, nisam baš načisto.

Dačiću, nismo mi baš tako kratke pameti. A i pamćenje nas još uvek dobro služi, jeb’o ga ja.

– * –

Poslednja vest, od noćas: Whitney Houston je otišla Bogu na istinu. Ne znam detalje sem ovih iz šture vesti.

– * –

Godine 2012. prosečan Srbin dolazi kod doktora:

– Čestitam, živećete sto godina!
– A od čega, majke ti?

Važno da ima ko da te izleči, a posle - sto godina!

– * –

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 12. februar”

Bumba polaže ispit

U slučaju da vas juče nisam dovoljno isprovocirao na “Diplomce“, aj’ da pokušam ponovo…

I kao što rekoh… Ako hoćete da se pridružite istraživanju legendarne serije, nastale pre nego što je autor Siniša Pavić počeo da piše baljezgarije, a glumci su znali da glume, izvolite: epizoda prva, druga, treća, četvrta, peta, šesta, sedma, osma, deveta, deseta. Boktemazo!

[EDIT 11.3.2012: sadržaj je povučen na zahtev “Centar filma”. Ko je gledao, gledao. Nema više.]

Počeo je karneval u Veneciji

Da li ste znali da je termin “karneval u Veneciji” zapravo pleonazam? Ono u Veneciji je karneval, a sve ono na drugim mestima u svetu je nazvano po tom tradicionalnom događaju.

Istorija karnevala je vezana za Veneciju: to su poklade koje obeležavaju kraj zime. Počinju 40 dana pre Uskrsa i traju deset dana. A ime carneval je poteklo, najverovatnije, od latinskog carnem levare ili carnelevarium, što znači “bez mesa”, “odbaci meso”. To ima smisla u perspektivi početka Velikog posta, pogotovo po jednom od etnoloških tumačenja posta, koje povezuje uzdržavanje od hrane sa krajem zime i suočavanjem sa nedostatnim zalihama pre nego što dospe prva sledeća sezona sveže hrane.

Svako je mogao da radi i kaže šta hoće, ne trpeći nikakve posledice koje bi inače trpeo ako bi narušio ograničenja svog staleža.

Mada se zvanično smatra da je tradicija otpočela dosta kasnije (pogotovo zbog čuvenih umetnički obrađenih maski, koje se koriste tek od 15. veka), karneval je još u 12. veku  zamišljen kao period “kontrolisanog ludila” kojim su vlasti kanalisale ponašanje podanika Mletačke države, tad već veoma jakog trgovačkog entiteta u Mediteranu i Evropi. Ideja karnevala je bila prilično plemenita: hodajući pod maskom i krijući svoj identitet kao legitimni izraz u toku perioda karnevala, svako je mogao da radi i kaže šta hoće, ne trpeći nikakve posledice koje bi inače trpeo ako bi narušio ograničenja svog staleža.

Nastavite sa čitanjem… “Počeo je karneval u Veneciji”