I ja sam Srbija

Citat dana dolazi od onih koji mi bez pitanja uzimaju novac za svoj rad, krijući se iza državne uredbe, pri čemu im ne smeta da prekidaju program, čak i informativne emisije, reklamama čije emitovanje masno naplaćuju. Oni sebe nazivaju Javnim servisom. Ja ih nazivam javnom brukom.

Posle sinoćne utakmice, cela Srbija je u šoku.

Maja Žeželj,
Drugi dnevnik RTS
12. maja 2011.

Slažete li se sa ovim?

Evo, ja odgovorno izjavljujem da sam državljanin Republike Srbije, da se nalazim na teritoriji Republike Srbije, da nisam napuštao teritoriju Republike Srbije duže od četiri meseca i da nisam ni u kakvom šoku. Pogotovo zbog nekakve utakmice u sportu o čijoj stvarnosti činjenice ne razumeju samo oni koji to ne žele.

Da zaključimo pitalicu od juče

Da vidimo kako stoje stvari sa jučerašnjom pitalicom.

Daklem, juče sam postavo pitanje ispod jedne fotografije: kako se zove ta građevina i gde se nalazi. Komentari su bili razni, od zgražavanja “da li je moguće” na moju tvrdnju da mnogi to ne znaju do celih teorema u kojima je, svesno ili nesvesno, osnovna greška bila prezentirana.

Čini mi se da niko nije shvatio šta piše između redova. Ja nisam rekao da mnogi ljudi tvrde da ne znaju koja je to građevina. Oni, naime misle da to znaju. Ali, kad odgovore, ispostavi se da ne znaju.

Pustiću vas, ipak, da sami date odgovor. Posle 24 sata, kao što je to red, evo pomoćne slike koja sadrži ključ odgovora.

Upotrebite po jednu ključnu reč za svaki od objekata i biće vam jasno.

Ovo levo je prava fotografija. Ovo desno je demonstracija kako mali Perica zamišlja fotomontažu. Ali svejedno, primereno je svrsi: ova slika je ključ.

Pitam još jednom: kako se zove i gde se nalazi građevina koja se nalazi na fotografiji (levo)?

P.S. dJOLE, molba za tebe: izdrži.

Panoramski prikaz neba

Nazovite ih vizionarima, entuzijastima, ludacima ili zamlatama. Svejedno, takvi ljudi pomeraju granice dok ih mi uzimamo zdravo za gotovo.

Panoramskim fotografijama smo se već bavili na stranicama Suštine pasijansa, a bavićemo se još. I baš kad sam mislio da nađem neku od danas već čuvenih panorama gradova, natrčim na panoramu neba, i to punu sferu.

Sitnica: 37.440 ekspozicija za jednu panoramuNick Risinger je pratio svoje demone po malobrojnim zabitima koja još uvek nisu zagađena svetlošću kako bi mogao da načini čestite snimke zvezdanog neba. Angažovao je solidnu opremu: šest specijalnih fotoaparata sa namenskim filterima za slikanje neba je montirao na postolje koje rotira da kompenzuje rotaciju zemlje tokom dugih ekspozicija. Loveći deo po deo neba u razna doba godine i prešavši preko 100.000 kilometara, što je podrazumevalo i dva putovanja u Južnu Afriku, ovaj ludak je uspeo da uhvati 37.440 ekspozicija neba pod uglom od samo 12 stepeni (otprilike, širina dlana kad je ruka ispružena), Kvalitet i detaljnost tih ekspozicija je nešto od najboljeg što je ikad uhvaćeno sa površine planete.

I kao da pet gigapiksela nije bilo dovoljno, imamo i prikaze sazvežđa i ugla prikaza na šemi glaaksije.A onda je čovek sastavio te ekspozicije u jednu sfernu panoramu veličine pet gigapiksela…

Osim klasične panorame koju možete veoma zumirati i pomerati u svim pravcima, dat je i prikaz sazvežđa, sve sa prikazom ugla i pravca na maloj šemi galaksije.

Pravo da priznam, dok sam jutros gledao tu panoramu, nisam mogao da verujem da će mi ta tema biti toliko zanimljiva. Kad sam pogledao na sat, shvatio sam da je jutarnja kafa odavno popijena, a vreme za posao odavno počelo…

(Via)

Google u slavu Marte Graham

Danas je 117 godina od rođenja slavne američke balerine, pa je objavljen novi Google doodle u njenu čast.

Google obeležava 117 godina od rođenja Marte Graham, američke balerine.

Spadam u one koji ne znaju mnogo o baletu; istrpeo sam samo obavezni sastav: “Labudovo jezero” kad sam bio srednjoškolac i doviđons. Jedini balet koji volim je onaj iz filma All That Jazz. No, čini mi se da je Marta Graham (čita se “Grem”) veliko ime baš u tom svetu modernog baleta. Kliknite na sliku i potražite više.

Svakako idite i na Google Home Page, jer dudlovi su animirani u poslednje vreme. A ovaj je napravljen baš sa stilom.

(Via)

Pesma Evrovizije

Pratite li Pesmu Evrovizije? Ja više ne nalazim za shodno. A evo i razloga.

Pop muzika je legitimni derivat raznih fahova muzike, a najčešće se svodi na kič po definiciji. Zanatski pristup koji teži lepom, prazna ljuštura koja ima jedinu svrhu da popuni prostor zvukom i da izazove talas plitkih osećanja.

Dakako, to je sasvim u redu: ako vam se dopada, niko nema pravo da ospori kao kategoriju. I ako ćemo pravo, postoji pop muzika koju i ja veoma volim, ali ona nije predmet ovog osvrta. Reč je, dakle, o Pesmi Evrovizije kao godišnjem spektaklu čija vrednost je devalvirana do besmisla onim smešnim i irelevantnim sistemom glasanja putem SMS poruka.

Nastavite sa čitanjem… “Pesma Evrovizije”

Teorija zabave

“I šta kažeš, kako je kod vas u Švedskoj? ‘Ladno, je li… Al’ standard, jebiga…”

Svakako ste čuli za reverznu psihologiju. To je ono što motiviše prosečnog Srbina da uradi nešto: ja ti kažem da nemaš hrabrosti da ubaciš taj papirić pravo u kantu za smeće, ti se uzjoguniš sa “Ko? Ja? Ko bre nema hrabrosti, @#%^@%?” i onda ubaciš papirić u kantu meni u inat, što sam zapravo i hteo.

Međutim, kako motivisati već kulturne i principijelno hladnokrvne ljude da više rade nešto što nije toliko popularno, a bilo bi korisno? Kako navesti ljude da više hodaju običnim stepenicama umesto da koriste električne? Kako da više vraćaju staklo na reciklažu? Kako da poštuju ograničenje brzine tamo gde je to zaista važno?

Jedan od načina je primena teorije zabave, načela koje veli da zabava može da promeni ponašanje ljudi na bolje.

Nastavite sa čitanjem… “Teorija zabave”