Upoznajte dva dokona idiota kojima se ne može osporiti vanserijska upornost: pevali su karaoke verziju pesme “All Night Long” Lionela Ritchieja od časa zalaska sunca do časa izlaska… Punih 158 puta.
Tri, četr:
Ali to nije sve!
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Beležimo pojave na koje ne ostajemo ravnodušni
Upoznajte dva dokona idiota kojima se ne može osporiti vanserijska upornost: pevali su karaoke verziju pesme “All Night Long” Lionela Ritchieja od časa zalaska sunca do časa izlaska… Punih 158 puta.
Tri, četr:
Ali to nije sve!
22. septembra u 16:49, tačnije ovog trenutka, počela je jesen.

I trajaće do 21. decembra u 12:12.
U svakoj delatnosti konzumiranja, nađe se neki ludak koji će objasniti gde grešimo.
Najzad, znao sam da viski ne treba piti sa ledom. Ali zato se burbon pije sa ledom i nikakav škotski mudroser me neće sprečiti u tome. ![]()
![]()
Pogotovo ne onaj što prosipa skup viski po tepihu… ![]()
Postoji i ozbiljniji komad prezentacije o single malt viskijima iz dva dela (ovde i ovde), ako ste raspoloženi da naučite nešto o viskijima za koje nikad nećete imati novca da ih kupite.
Primetili ste, dakako: jutros nije bilo video klipa kojim započinjemo dan. Tako ti je to kad ti padne glava od umora u tri po ponoći.
Ukoliko vam se učini da vreme stalno protiče brže nego inače, mogu samo da vam poželim dobrodošlicu u sredovečnost. Bez namere da uvredim vaš poletni osećaj večite mladosti, naći ću za shodno da sa vama podelim svoje misli na temu muke po vremenu.
I to iz ličnog iskustva.
Pre nekog vremena, ima tome nešto više od godine, rekao sam jedno veliko “dosta!” u poslu kojim sam se do tada bavio, te sam se okrenuo od zaludne rabote koja mi je donela status primaoca nacionalnog tapšanja po ramenu. Olakšanje koje sam pritom osetio može da se uporedi sa idejom onog lika iz vica koji je teglio nakovanj po džungli; kad su ga pitali “šta će ti taj nakovanj”, on reče “ako me napadne tigar, ja ću bacim nakovanj, pa ću brže da pobegnem”. E, pa desilo se: bacio sam nakovanj i pobegao. Štaviše, bacio sam i čekić od pet kilograma koji sam koristio uglavnom za krckanje lešnika.
Nastavite sa čitanjem… “Kako to izgleda kad ne možeš da postigneš”
Na ovom mestu bavimo se životom. Zato velikima među nama na istom mestu odajemo poštu.
Umro je Branislav Lala Kovačev. Slava mu.
Ostavio nam je muziku, a njegov uticaj i diskografija su rečitije od bilo kakvog nekrologa.
Diskografija:
Ne bih da komentarišem previše, jer biste u tom slučaju imali ideju da sam zauzeo ovu li onu stranu – a nisam. Jedina činjenica je to da veoma poštujem i priznajem kao umetnost sav taj napor iluzionista da serviraju nešto nesvakidašnje i zapanjujuće. I tu ne vidim ništa neobično niti čudno. A David Copperfield je kralj iluzije.
Čime se bavi vaša kompanija, upitali su ga.
Ima nade za propagandu. Samokritičnost nije odlika američko-evropskog koncepta reklamiranja.
Prvog avgusta prošle godine stigao mi je mail koji je počinjao sa: „Debeli, imam predlog: da razjebemo gov*PEEP* i gotova stvar…“. Zvučalo je primamljivo, jer u tom momentu nisam znao da me na kraju tog puta čeka moderna srpska mitologija, raspomamljene više sestre i pocepani karteri po šumama i gorama.
Pomenutu rečenicu u tastaturu je izgovorio gazda ovdašnji, pokušavajuću da me navuče na
malo istraživanje koje bi demistifikovalo famu oko jednog od mnogih čudesa kojima obiluje mila nam domovina. Reč je o jednoj uzbrdici u okolini Kuršumlije, na Radan planini, „gde voda teče uzbrdo, a automobili se sami kreću“. Navodno, ako na toj lokaciji auto ostavite u leru, počeće sam da se kreće uzbrdo – pojava koju narod objašnjava kako postojanjem jakih magnetnih ruda, tako i uticajem neposredne blizine za-malo-pa-sveCkog-čuda-prirode, Đavolje varoši. Fama je dodatno potpirena prilogom RTS-a gde je, u zlatnom duhu srpskog istraživačkog novinarstva ekipa otišla da ispita pomenutu stvar tako što je ispitala meštane kako oni tumače tu pojavu, i na osnovu toga se složila s njima (u pozadini se čuje zveckanje čokanjčića dok se voditelj časti brljom koju dosipa neki od domaćina).
Kao čovek čija ga religiozna ubeđenja teraju da ne veruje u čuda koja se ne mogu opisati formulom iz svetog trojstva fizika/hemija/matematika, Grba je razmotrio nekoliko mogućih objašnjenja, i došao do zaključka da je reč o pojavi zvanoj „gravitaciona brda“, odavno poznatoj širom sveta. No, rešio je da to i dokaže, a za pomenuto mu je trebala asistencija nekog sa takođe pomalo ludom crtom u karakteru…
Зен де Кок ван дер Берг Бренкелен Брандлихт је приметио да је почео да чује гласове. Ништа страшно, помислио је. То се свима догађа, нарочито кад разговарају. И кад не разговарају, у ствари, довољно је да су у домету туђег разговора.
Али, ја чујем гласове које нико други не чује, помисли Зен. Што у ствари и није никакво чудо. То је само логичан исход низа претходних догађаја и није нимало неочекивано.
Знао је шта га чека, и био је спреман. Једино је морао да пази на јачину сопственог гласа, да се не би надвикивао са гласовима док разговара са неким. Навикао се на нове околности за неколико минута и чак дозволио себи да почне да ужива у њима.
Што није дуго трајало. Није честито ни закорачио у трећу недељу оваквог живота кад су гласови престали, изнебуха, ненајављено и неопозиво.
“Изеш кинеско ђубре” помисли Зен и заврљачи слушалице у канту за отпатке.
Vidi, zvezda padalica… poželi želju.
Ukoliko se malo potrudite, ovu rečenicu moći ćete da ponovite barem 50 puta na sat tokom narednih par dana.
Perseidi su najveći meteorski pljusak koja se može posmatrati sa severne Zemljine hemisfere, što znači i iz naših krajeva. O čemu je tu reč? Narodski rečeno, ako budete gledali u nebo u određeno vreme, moći ćete da vidite najmanje jednu “zvezdu padalicu” u minuti. Koga interesuje naučno objašnjenje i detaljnija uputstva za posmatranje, neka čita dalje.![]()