Odustala je od mene

Šta je mogao sitni gangster, nego da ljubav prema sinu jedincu iskazuje u okviru okruženja u kojem se kretao? I šta je mogao zbunjeni dečko nemirnog duha kome je rođeni otac za 14. rođendan poklonio noć sa prostitutkom?

Jedna od definicija objašnjava inteligenciju kao sposobnost prilagođavanja svakoj situaciji. Od rešavanja sitnih logičkih problema do suočavanja sa ozbiljnim životnim situacijama, inteligencija čini resurs koji spasava stvar.

Međutim, nisam baš sasvim siguran da je ta definicija dobra kada je reč o genijalnim ljudima. Geniji su društveno neprilagodljivi, kapriciozni, u večitoj su frustraciji jer ljudi nisu u stanju da ih prihvate zato što ih ne razumeju. Ako se ne nađe neko ko će bezrezervno verovati u dar genija, od tog dara neće biti ništa.

I upravo je to najkraća moguća priča o početku karijere jednog od najčudnijih i najgenijalnijih likova koje je američka rock scena iznedrila. Govorim o čudesnom i prerano otišlom Warrenu Zevonu, čoveku kome je sopstvena genijalnost predstavljala neverovatno težak teret.

Hajde da se prisetimo kako je počela ta neverovatna karijera.

Nastavite sa čitanjem… “Odustala je od mene”

Najbolje bi bilo da sedmicu čine jedna sreda, tri subote i tri nedelje, ali ne može

Paz’ da se ne bismo pravdali. Sve je to tema akademske prirode. Ili ima ili nema. Sad nema i budite zadovoljni činjenicom da je to naglas potvrđeno, pa ne morate da lupate glavu o ragastov od vrata u neverici.

Sve je to tema akademske prirode.

Nastavite sa čitanjem… “Najbolje bi bilo da sedmicu čine jedna sreda, tri subote i tri nedelje, ali ne može”

In memoriam: Mira Stupica (1923-2016)

Suština pasijansa se sa iskrenom tugom i velikim poštovanjem oprašta od Mire Stupice, velike glumice i čoveka kakav se retko nalazi.

In memoriam: Mira Stupica (1923-2016)

Jedno njeno “dosta je bilo” u glumačkoj karijeri je veći glumački gest nego što su nečije cele karijere. Ona je svoju sopstvenu ličnost podredila umetnosti. Može li se više od toga?

Neka ti je slava, Glumice.

Једна од пре: аман, бре, пролеће!

Није толико проблем кад навалите на посао, ако радите оно што волите и ако видите да се људима свиђа то што радите. Још је мање проблем ако и добијете неку кинту за то. Проблем је кад крене мало превише да им се свиђа и некако налазе начина да вам продуже радно време на цео дан.

Оно, није да цео дан баш радим, буде ту и пауза и блејања по мрежи, али… није баш згодно кад си увек на располагању. Те сам најавио екипи која ме зивка у разна недоба да ћу да се окренем мултиконфесионалности – да не радим недељом (хришћански), суботом (јеврејски) и петком (муслимански), да се неко не увреди. Добро, серем, ово сам сад смислио, а није баш славно ни прошло – то сам најавио почетком марта, па је успело ама баш ниједном. Док ми није мало напукао филм. У четвртак, у 18:00, погасио сам сва сокоћала преко којих су могли да ме зивкају, изнео пиво на сто (буђејовичко, црно) и, вођен начелом истовремености, изазвао да то буде управо онај дан у години кад залазак сунца добацује до стола на ком је то пиво. И цвеће, зумбули и лале.

eos_40970~20160331_17_48_46

И како то већ бива, кад крене, иде. Дочекао сам снимак који, у ствари, планирам још од јесенас (јер та геометрија географије је симетрична – понавља се на десетак дана од равнодневнице ка дугодневници) ал’ онда нисам имао тог пива.

eos_40977~20160331_17_53_28

Овакво светло траје можда 4-5 дана, а онда сунце већ буде сувише високо, дрвеће олиста и пробије се тек понеки зрачак. Зато и оних дана у септембру, кад би требало да је исто овако – није, наша авлијска џунгла је толика да комшилук имамо само од новембра до априла.

Nastavite sa čitanjem… “Једна од пре: аман, бре, пролеће!”

In memoriam: Keith Emerson (1944-2016)

Opet talas.

Suština pasijansa se sa tugom i velikim poštovanjem oprašta od jednog od najvećih muzičara dvadesetog veka, vizionara elektronske muzike koji je najpre uspostavio granice žanra simfo-roka, a potom ih neprestano pomerao, instrumentaliste koji je ispunio obećanje da ćemo iz njegovih sintisajzera čuti nešto što ranije nismo čuli i, najzad, jednog od prvih koji su pred fariseje izbacili materijalni dokaz da rock muzika nije bezvredna gomila buke.

Keith Emerson

Ostaje muzika koju vreme neće pregaziti.

In memoriam: Dragan Nikolić (1943-2016)

Suština pasijansa se sa tugom oprašta od sjajnog glumca i velikog šmekera, jednog od junaka našeg detinjstva i čoveka koji je bio ikona velikog i malog ekrana.

flojd

A jednog dana, tek sad kad je on otišao na Neko bolje Mesto, možda nam dođe k pameti razumevanje koliko veličanstven karakterni glumac je bio taj čovek. A mi ga doživljavali kao komedijanta. Ostaju pokretne slike koje će pokazati kako je zaista bilo.

In memoriam: Ser George Martin (1926-2016)

Suština pasijansa upućuje poslednji pozdrav najznačajnijem producentu u istoriji popularne muzike, seru Georgeu Martinu, koji je sinoć tiho i spokojno otplovio na Neko Bolje Mesto, znajući dobro da je upravo on muziku ovog mesta učinio mnogo boljom za sve nas.

Peti Bitls

Nemoguće je premeriti taj uticaj.

Pokušajte da kvantifikujete samo ovo: George Martin je čovek koji je za samo pet godina sproveo grupu The Beatles od “Love Me Do” do “A Day in a Life“. Za samo pet godina.

A slušaće se do kraja civilizacije.