Svako ima svoju ideju o idealnom društvu. I tu nema ničeg lošeg.
Jedino ti galebovi…
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Svet je nekom majka, a nekom maćeha.
Svako ima svoju ideju o idealnom društvu. I tu nema ničeg lošeg.
Jedino ti galebovi…
Navališ u pokušaju da ostvariš monopol, pojavi se neko drugi, kreneš da trošiš snagu na borbu sa njim i na kraju svi izgubite.
Rešenja nema. Osim da se prikladno namestiš da budeš onaj treći koji omasti, hm, brkove.
Ponekad je potrebno učiniti veliki napor da bi se doseglo svetlo.
Muka je u tome što se na odredištu često nalaze neka saznanja koja bi bilo bolje ostaviti neotkrivenim. Tada u pomoć priskače moć iluzije.
Nikad nije bilo više sredstava za komunikaciju nego danas. I nikad nije bilo više samoće.
Možda, ako bi se neki dobri ljudi sreli sa nekim, život bi mogao opet da bude lep za njih. Tužno je biti sam.
Od kad koračamo po kamenu, jednu istu priču sebi pričamo. Priču o srcu koje ne kuca za jednog.
Sve je počelo tiho. Ne pitaj kad, gde. Ali je počelo. Širilo se, nekada brže, nekada sporije. U jednom krajičku se stvorio kamen. Toplota mu je nanela vrednost. Pala je kiša, rodio se život. Zelen, širok, i mali i veliki. Srce je prokucalo, da život oživi.
Vodi računa šta je to što želiš.
Sve je relativno.
ЖARKO MN TE BOЛNMO!
Jebote… Od ovog može da se rikne!
Da, boga ti, šta bi bilo kad bi mobilni telefoni odjednom nestali, a navike ostale?
Možda bismo opet počeli da planiramo, družimo se i razvijamo socijalne veštine bez socijalnih mreža… E, baš bih voleo.
Vozite li brzo?
Znate šta vam je (ne) činiti.
Vredi da se prisetimo, jer ovo je večito.
Nikad neće naučiti. A i da nauče, šta im vredi, kad interpretaciju legalnosti i dalje pišu oni što imaju velike novce.
P.S. A jeste li gledali “Tajvansku kanastu“?