Vežite se. Ne polećemo, ali za svaki slučaj: vežite se.
Upozoreni ste.
Komentarisao bih, ali šta vredi.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Svet je nekom majka, a nekom maćeha.
Vežite se. Ne polećemo, ali za svaki slučaj: vežite se.
Upozoreni ste.
Komentarisao bih, ali šta vredi.
Danas je tačno 115 godina od rođenja jedne od najpoznatijih žena dvadesetog veka i Google je u to ime postavip prikladan doodle. Toliko se dokazivala sebi i svetu da je svoj avanturizam platila glavom. A nije da nije, i drugi su je bodrili…
Amelia Earhart (1897-1937) je bila pionir vazduhoplovstva. Avanturističkog duha i puna hrabrosti preko crte pameti, postizala je mnoge rekorde: bila je prva žena koja je sama preletela Atlantski okean, a takođe je prva je osoba koja je sama preletela od Havaja do kontinentalnog dela SAD.
Ima ona narodna pesimistička fraza “svi Srbi pod jednu šljivu”. Ako je to tako, onda postoji i optimistička verzija “svi Rusi iz jednog kamiona”. O čemu ja to? Pogledajte.
Eh, kad bi neko bio vredan da prebroji koliko ih je zaista.
Ovaj animirani film sam pogledao juče i od tada ne prestajem da razmišljam o njemu.
Nekim ljubavima nema granice. Pitanje je, pak, kako i koliko razumemo pojavne oblike istinske ljubavi.
Ekonomske prilike su loše i komšinica Eva radi proste poslove da bi se prehranila. Ona ima svoju veru i snove o budućnosti: to joj pomaže da izdrži.
Nikad se ne zna kakvi su ljudi zaista.
Nikad se ne zna.
Nikad.
U svetu koji meri druge po imanju, a ne po znanju i umenju, lako je prevideti da postoje oni kojima nije dato da uživaju u svakodnevici koja liči na našu.
Malo je potrebno. Upamtite: malo.
Зен де Кок ван дер Берг Бренкелен Брандлихт не ради баш ништа за потребе ове приче. Он то ради за себе, јер му је ћеиф. Седи за рачунаром и ређа пасијанс.
Звони телефон. Ах, ето мени звања, помисли Зен будистички, јер га је звоњава тргла из пасионираног дремежа.
– Добар дан. Да ли је то стан породице де Кок ван дер Берг Бренкелен Брандлихт?
Охо, обрадова се Зен напретку. Више не мисле да се зовем Стан де Кок ван дер Берг Бренкелен Брандлихт.
– Јесте.
– Ја сам Цајка из компаније Стратеџик Ву, и…
– You’re doing your company a great disservice by mispronouncing its name. It’s стретиџик вју, so you better learn to pronounce it right or I’ll get seriously worried about your future chances with…
Клик.
Зен лагано спусти слушалицу, гледајући је с неверицом. Припали цигарету и одби два дима, са индигнацијом.
Последња су времена дошла, помисли Зен. А можда и задња, ако долазе кроз простор… Телепијачари сад мени залупе слушалицу. Не стигнем ни да им честитам што имају кампању унапређења нечега, да им се захвалим што мисле да сам способан да подигнем магнетну огрлицу. А то би тек био увод у потезање закона о оглашавању, који су управо прекршили, и за који ми је испод црте да потежем адвоката, ал’ могу мало вербално да га претећи принесем слушалици. Ништа од свега тога. Узалуд мој труд да креативно допринесем разговору, да спремим виспрене и изненађујуће одговоре, да освежим некоме дан.
Изем ти звање.
Ponekad morate razmisliti vredi li živeti svoj san.
Ako ne znate cenu koju treba da platite da vam neko prineo snove, možda bi bilo bolje da se sami potrudite.
A sad jedna balada o lovcima i lovinama.
Naravoučenije: nemoj da se qrčiš. Završićeš jedući travu.
Kažu da fotoaparat služi kao uređaj koji zamrzava trenutke u vremenu. Šta bi bilo kada bi ta hiperbola zapravo imala doslovno značenje? Šta ako bi objektiv mogao da funkcioniše kao mreža za leptire?
Ovo je jedna od lepših video-priča koje sam bio u prilici da vidim u poslednje vreme.