Jedna na dan (365): 30. mart 2013.

Tipičan sindrom: joj, što nisam ovo; joj, što nisam ono… E, pa sad je kasno. Sačekaj sledeći ciklus.

Pre neko veče, zateknemo se kod poZZdravljača i Cicike u gostima. Računar u uglu uključen, svira Radio Paradise sa njega, a screensaver, ni manje ni više, nego rndaljka mojih fotografija iz projekta “jedna na dan“. Iskakale tako fotke i nove i stare, pa iskoči jedna staaaara. I kako sam je ugledao, tako sam sebi rekao “moraš ovo ponovo”.

I tako dođoh do pretposlednje fotografije u drugom ciklusu.

Jedna na dan, 30. mart 2013: Šišarka

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (365): 30. mart 2013.”

Jedna na dan (363): 28. mart 2013.

Domaći zadatak za drugi osnovne: napravi tapetu za Windows…

Jednu stvar moram da priznam… Ima tih stvari i više Who me? nego mi je na pameti činjenica da nisam istražio Draguljče koliko bi trebalo. Pogotovo nisam ovladao granicama polja oštrine, nego sam rezultat često prepuštao slučaju ili sam postavljao neke sigurne mere da bih uradio kako sam zamislio (npr. ne veći otvor od f/5.6 pri slikanju portreta). Mlatarajući tako, rešim da malo popravim svoj wallpaper lager, jer su mi dosadile neke slike koje se menjaju dvaput na dan na mom ikonostasu (aka desktopu). I tako iskoči i ova slika.

Jedna na dan, 28. mart 2013: Slika za wallpaper

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (363): 28. mart 2013.”

Jedna na dan (362): 27. mart 2013.

Datum kome posvećujem ovaj prilog je štogod važan za moje foto-priključenije. Tačno godinu dana ranije, kupio sam Canon EOS 60D i objektiv Canon EF-S 15-85 mm IS USM, koji su od onda moja osnovna baterija za fotografisanje. Drugim rečima, godišnjica iliti rođendan mog aktuelnog fotoaparata. U to ime, kako to tradicija nalaže o važnim datumima, organizovali smo jedan kolektivni portret, doduše sa navrnutim Draguljčetom.

Jedna na dan, 27. mart 2013: Godišnjica

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (362): 27. mart 2013.”

Jedna na dan (361): 26. mart 2013.

A, dokle više taj sneg? Sad je STVARNO bilo dosta! Baring teeth smile

Taman napravim kombinaciju, ona se izjalovi zbog neočekivanog posla. Taman prođe neočekivani posao, navali se sneg. Padao je satima od ponedeljka uveče do utorka predveče, prestao sam više i da gledam kroz prozor, smučilo mi se.

Ali sam morao da dokumentujem.

Jedna na dan, 26. mart 2013: Još snega, jeb'o njega!

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (361): 26. mart 2013.”

Jedna na dan (360): 25. mart 2013.

Opet sam malo slikao. A zamalo i crtao…

I što ono reče Tibi “neću da čistim sneg, ostaviću ga da se istopi na leto” – nije bilo sve po planu u danu za nama. Dremež me je držao cele božje večeri, posle dana provedenog u radu. A kad sam shvatio da mi je dežurna ideja omašila, uhvatila me je panika. I sve bi to trajalo neko duže vreme da se nije desilo da me prijatelj zamoli da napravim eksperiment sa svojom opremom (on ima isti aparat i glavno staklo). Igrajući se tako za račun tog kratkog eksperimenta, dođem do scene koja se lagano razvila iz onog što sam video pred sobom.

Jedna na dan, 25. mart 2013: Pribor za crtanje

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (360): 25. mart 2013.”

Jedna na dan (359): 24. mart 2013.

Iz lične perspektive gledano, bila je to jedna od najtežih mentalnih vežbi iz primenjene fotografije. Ime vežbe glasi: obuzdavanje…

Pominjao sam vam, više puta do sada, kako između nekih dobrih ljudi, čije mišljenje izuzetno poštujem, i moje malenkosti postoji manje-više trajni konflikt u oblasti pristupa fotografiji. Znate već onu moju “ja ne fotografišem, nego slikam”, što je alibi za često preterivanje raznih vrsta i oblika i u toku fotografisanja i , pogotovo, u toku obrade. A ti dobri ljudi me kritikuju – jedan zbog toga što ne nalazim gotovu sliku na fotografiji za kojom tragam, kad već toliko volim; veli i kako bi voleo da bude svedok mog uklanjanja softvera za sekundarnu obradu fotografija. Drugi nije tako rigidan, ali me kritikuje zbog očiglednog preterivanja u poslednjim koracima obrade, kad izgubim meru…

Kako se bliži kraj drugog ciklusa projekta “jedna na dan“, tako razmišljam o tome kako postoji barem jedna teza u kojoj su ti dobri ljudi sasvim u pravu: ponekad sam neobuzdan, umesto da prikočim i razmislim pre obrade. Malo sporosti ne bi bilo na odmet… Hajde da pokušam, rekoh sebi, pa izvukoh jednu ekspoziciju iz one prekjučerašnje sesije u garaži. Hajde da je uradim naturalistički, rekoh sebi: samo izrez, blagi dodir na histogramu i smanjenje na dimenzije za objavljivanje. I dovedoh do ovog:

Jedna na dan, 24. mart 2013: Obuzdavanje

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (359): 24. mart 2013.”

Jedna na dan (358): 23. mart 2013.

Kako se kockice samo sklope…

Da li je reč o stereotipu ili nečemu drugom, ali većina efektnih fotki iz radionica koje sam video su monohromatske, da baš ne kažem crno-bele fotografije. Palo mi je na pamet da potražim neku kovačku radnju i tamo odradim jednu foto-sesiju, ali nema više mog komšije Trajana, čoveka koji je čekićem od četiri kile mlatio takvom lakoćom da se i danas naježim kad se setim. Uglavnom, dok se ne desi takva neka prilika, zadovoljiću se slikom iz ćošeta, načinjenom tokom onog eksperimenta od dan ranije.

Jedna na dan, 23. mart 2013: Ćoše u garaži, zimski metež

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (358): 23. mart 2013.”

Jedna na dan (357): 22. mart 2013.

Ovaj eksperiment planiram odavno, još od vremena kad DSLR nije bio ni u ideji o nabavci. Bio je poslednji čas da ga izvedem.

Svojevremeno, dok sam još bio pretplatnik papirnog izdanja časopisa Digital Camera World, ostao sam zabezeknut jednom potpuno neverovatnom fotografijom koja je nastala kao kolaž, ako se dobro sećam, 120 fotografija načinjenih nekom malom prosumer spravom. Ekspozicije su napravljene tako što se čovek lagano vozio brodićem kroz Canal Grande u Veneciji i štrikao – i to, ideje radi, u totalno aftamackom režimu. Zbog toga su fotke, dakako, ispale nejednake po svemu (pogotovo svetlo, kontrast i balans belog), bilo je čak i pregorelih i previše tamnih fotografija. Ali to nije popravljano, nego je od rezultata napravljen kolaž koji oduzima dah. Pokušao sam da lociram fotku, ali… Znate već.

Od onda je prošlo mnogo, ali nisam zaboravio. Obećao sam sebi da ću oprobati tehniku, ali bio sam zinuo koliko ne mogu da zagrizem: objekat koji sam zamislio da slikam je mimo domašaja, ukoliko ne želim da mi revnosni građani moje varoši nabace sto šest hiljada policajaca za vrat… A onda, u danu koji je za nama, išao sam da izbacim smeće i pogled mi pao na širom otvorena vrata garaže u kojoj još uvek vlada zimski metež… I od tog pogleda, ispade ovo:

Jedna na dan, 22. mart 2013: Kolaž-panorama

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (357): 22. mart 2013.”

Jedna na dan (356): 21. mart 2013.

Ovo morate da vidite. I neka mi nikad niko ne kaže išta protiv UV filtera na objektivu…

Priča je kratka: desila se nezgoda sa rancem u kome se našao i Draguljče, pad je bio nezgodan i UV filter na njemu je prsnuo. Pritom je prsten filtera primio na sebe udarac i izvitoperio se toliko da mi je trebalo dobrih deset minuta pažljivog i laganog, ali žestokog rada kleštima da bih ga skinuo sa objektiva. Ostatak operacije je proizveo ovaj suvenir:

Jedna na dan, 21. mart 2013: ostatak UV filtera

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (356): 21. mart 2013.”