Ovaj eksperiment planiram odavno, joÅ¡ od vremena kad DSLR nije bio ni u ideji o nabavci. Bio je poslednji Äas da ga izvedem.
Svojevremeno, dok sam joÅ¡ bio pretplatnik papirnog izdanja Äasopisa Digital Camera World, ostao sam zabezeknut jednom potpuno neverovatnom fotografijom koja je nastala kao kolaž, ako se dobro sećam, 120 fotografija naÄinjenih nekom malom prosumer spravom. Ekspozicije su napravljene tako Å¡to se Äovek lagano vozio brodićem kroz Canal Grande u Veneciji i Å¡trikao – i to, ideje radi, u totalno aftamackom režimu. Zbog toga su fotke, dakako, ispale nejednake po svemu (pogotovo svetlo, kontrast i balans belog), bilo je Äak i pregorelih i previÅ¡e tamnih fotografija. Ali to nije popravljano, nego je od rezultata napravljen kolaž koji oduzima dah. PokuÅ¡ao sam da lociram fotku, ali… Znate već.
Od onda je proÅ¡lo mnogo, ali nisam zaboravio. Obećao sam sebi da ću oprobati tehniku, ali bio sam zinuo koliko ne mogu da zagrizem: objekat koji sam zamislio da slikam je mimo domaÅ¡aja, ukoliko ne želim da mi revnosni graÄ‘ani moje varoÅ¡i nabace sto Å¡est hiljada policajaca za vrat… A onda, u danu koji je za nama, iÅ¡ao sam da izbacim smeće i pogled mi pao na Å¡irom otvorena vrata garaže u kojoj joÅ¡ uvek vlada zimski metež… I od tog pogleda, ispade ovo:

(pogledaj veću fotografiju)
Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (357): 22. mart 2013.”