Bio je to jedan od onih doživljaja koji se ne mogu zaboraviti. Štaviše, nije mi jasno kako ćemo i da li ćemo ikako ikada uspeti da nadmašimo ovo…
“Čuj”, reče mi poZZdravljač, “ne zovem te ovog puta da te požurujem da spremiš slike sa onog turnira, nego da predložim nešto. Pruža nam se prilika da letimo balonom u subotu ujutru ili u nedelju ujutru, još se ne zna tačno kad…”
Od tog časa pa do časa ulaska u gondolu balona na jednom poljančetu nadomak Sente, stvari su tekle prilično euforično. Kratka verzija priče glasi da sam imao na raspolaganju priliku za foto-sesiju kakvu nisam imao nikad u životu – i posrećilo se da to izvedem.

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (162): 9. septembar 2012. (ret.)”








