…Tačnije, na Tenerifama. Učinite sebi uslugu i pokrenite ovo u režimu punog ekrana.
Brat moje kume živi na Tenerifama sa svojom porodicom. Trenutno je u Kikindi, moraću da mu pokažem ovaj klip i da ga pitam za te magle.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Uvek postoji još jedan trik
…Tačnije, na Tenerifama. Učinite sebi uslugu i pokrenite ovo u režimu punog ekrana.
Brat moje kume živi na Tenerifama sa svojom porodicom. Trenutno je u Kikindi, moraću da mu pokažem ovaj klip i da ga pitam za te magle.
Ovaj spot projekta Memory Tapes (što je inače čudni pseudonim jednog umetnika) nastao je kao ektravagantni oblik demonstracije mogućnosti digitalne montaže. No, meni se čini da se tu nešto otelo kontroli. Gledajte pažljivo.
Perfektno.
Na današnji dan pre 182 godine rođen je čovek čije ideje u primenjenoj fotografiji su dovele do ubrzanog razvoja tehnika snimanja pokreta. U to ime, Google je spravio animirani doodle koji nas podseća na najznačajniji rad tog majstora.

Eadweard Muybridge je rođen u Engleskoj 9. aprila 1830. godine, a kapitalno znanje i slavu je stekao boraveći i radeći kao fotograf u Sjedinjenim Državama. Na netu ćete već pronaći dovoljno biografskih podataka, od onog da je fotografisao američku vojsku dok uspostavlja suverenitet SAD na upravo kupljenoj Aljasci do onog kad je oslobođen nakon ubistva ljubavnika svoje žene.
Tehnički savršeno, ali to je manje bitno: paradigma ovog snimka je buđenje života. Upravo ono što se oko nas dešava upravo sad. Ako ne gledate pažljivo, nećete ni primetiti. A to bi bila šteta.
Provodite više vremena napolju. Ja imam pakleni plan koji ću gledati da ispunim kako znam i umem. Logistika projekta “jutro van kuće” se polagano zaokružuje.
Sva je istina da bi ovaj prilog trebalo da napiše Vladan, a ne ja. Ali nema veze. On će se toj temi vratiti iz ugla ličnog iskustva, makar zato da povrati slike koje sam ukrao sa njegovog Panoramio profila bez pitanja, a kamoli dozvole… Kako god bilo, ja sam sad u ulozi onog što sve objašnjava, a ništa ne radi…
HDR je skraćenica za high dynamic range (ne prevodi se doslovno, nego kao “široki dinamički opseg”). U kontekstu digitalne fotografije, gde se pojam koristi, danas se odnosi na tehniku kombinacije više ekspozicija istog objekta sa različitim parametrima fotografisanja. Najčešće je promena kompenzacije blende: tako ne dolazi do promena u oštrini objekata, dubinskoj oštrini ili količini šuma. Kada se fotografije slože u namenskom programu ili uz pomoć posebnih modula u standardnom softveru (Photoshop), tada se eliminišu presvetljene ili nedovoljno osvetljene zone na slici i postiže se ujednačen ton na sceni.

Tehnika HDR je nastala sa dva početna motiva: najpre, digitalna tehnologija je tek u poslednje vreme, u možda zadnje dve-tri godine dostigla dinamička svojstva analognog filma, i to samo u profesionalnoj klasi fotoaparata; trebalo je naći način da se smanji proces postprodukcije kojim su se nedostaci u dinamici kompenzovali – ipak, svaka obrada proizvodi gubitke i tu se ništa ne može. A drugi razlog je pomalo romantične prirode: i film i senzor u datom trenutku imaju jednu osetljivost, što je nepovoljno po dinamički bogate scene.
Jedna zanimljiva tema je obrađena pre desetak dana na sajtu Digital Photography School: to je kolekcija od 27 fantastičnih fotografija na kojima refleksija predstavlja ključni motiv.

Stvarno nema smisla da prenosim fotke odande. Ova jedna je samo podsetnik meni samom da ključ odraza predstavlja oblik koji je u strogoj relaciji sa glavnim objektom u kadru.
Dobra ideja. No, imao sam već takvih radova u kolekciji “jedna na dan”; omiljeni komad je onaj snimljen u najboljem sekundu zlatnog sata: odraz motela u ribnjaku pored fazanerije na Ubu, avgusta 2011.
(Via)
Kontrolisana distorzija predstavlja jednu od naprednih tehnika na polju fotografije. Da vam pokažem rezultate jedne od tih tehnika…
Može li fotografija da naglasi pokret? Može, još kako: dobro fiksirajte fotoaparat (recimo, na stalku), usporite ekspoziciju više nego što to nalaže “školsko” određivanje parametara i skoncentrišite se na neki ključni pokret objekta koji vam je u kadru. Dobićete delimično zamućenu scenu koju posmatrač neće tumačiti kao grešku, nego kao uhvaćen pokret. Ili drugo: ako želite da naglasite brzinu, pratite pokretni objekat objektivom fotoaparata, takođe usporavajući ekspoziciju preko neke “logične” mere; uz malo veštine i vežbe, doći ćete dotle da objekat (najčešće neko vozilo) bude u fokusu i oštro, dok je okolina zamućena na način koji ocrtava smer i brzinu kretanja. Postoje i neke tehnike “naknadnog zamućivanja”, nalik onome što sam pokušao u jučerašnjoj fotki dana, ali to je nešto drugo: koncentrišemo se na tehniku fotografisanja, a ne postprodukcije.

Opšta tehnika se naziva zamućivanje pokreta (motion blur); posebno, ako pratite vozilo u pokretu u panoramskom pokretu ili krećući se paralelno sa njim, to se naziva paniranje (panning; sad će Komšija da skoči i kaže kako ima dobar tiganj za tu svrhu).
Tema je neiscrpna. Potrebno je nešto opreme, malo veštine i dosta mašte i – da vidiš kako sve može da se izvede.
Slikanje svetlom je fotografska tehnika koja kombinuje dugu ekspoziciju u potpunom ili delimičnom mraku sa crtanjem po vazduhu uz pomoć nekog osvetljavajućeg tela (npr. baterijska lampa, dioda ili makar displej telefona). Možda ćete se setiti, i ja sam pokušao tako nešto još prošlog juna. E, natrčao sam na zanimljivu kolekciju takvih fotki na Mreži.

Pogledajte tu kolekciju. A ako imate DSLR, to verovatno znači da raspolažete i opcijom bulb, predlažem vam eksperiment u mraku. Trebaće vam daljinski okidač koji zadržava okidač pritisnut. Eksperimentišite sa malo ili nimalo svetla u pozadini, a uvek zatvorite blendu što više (barem f/16; neće smetati ni f/22). Pa u eksperiment. I ne klonite duhom; neće vam uspeti odmah, ali će uspeti dovoljno brzo.

(Via)
Ne verujem da će biti mnogo onih koji će ostati ravnodušni na ovo. Mene je oduvalo, odgledao sam triput zaredom u HD rezoluciji i preko punog ekrana. I vama preporučujem da gledate tako.
Da vidim uživo karneval u Riju, pa da kažem da sam sve video.
A tilt-shift fotografije se sećate, zar ne?
Ne, ovo nije reklama za deterdžent…
…već kratki savet za zimske dane. Sigurno ste, bilo da se intenzivno bavite fotografijom, ili da ste samo slikali svoju decu kako se igraju na snegu, ovih dana ispucali barem nekoliko tuceta fotki. Prebacili ste ih na komp, i ustanovili da je sneg na sve do jedne plavkast.
Hm, zašto se to javlja? U senci, kada sneg nije osvetljen sunčevom svetlošću, on reflektuje boju neba (primetićete da se ista stvar dešava na fotkama sa letovanja, u delu slike gde imate pesak u ‘ladovini). Ima li leka? Ima, naravno, evo slike s pomenutim problemom, pre i posle njegovog rešavanja.

Po onoj narodnoj “bolje sprečiti nego lečiti”, treba podesiti balans bele boje pre
okidanja – trebalo je da i ja to uradim, ali je sunce brzo zalazilo i plašio sam se da ću da izgubim ovu divnu refleksiju, te sam samo uperio i okinuo. Ukoliko niste u pomenutoj frci, u ovom slučaju podesite balans na “senku” (shade), što je na vašem aparatu najčešće predstavljeno ikonicom koju možete videti ovde s desne strane…
…a ukoliko ste na ovaj post naleteli sa zakašnjenjem, nadam se da kao i svako prosečno srpsko domaćinstvo imate Photoshop kod kuće. Jednostavno, otvorite fotku, idite na Image-Adjustments-Hue/Saturation (ili iskoristite prečicu Ctrl-U), prebacite se u padajućem meniju sa “Master” na “Blues”, i igrajte se malo više smanjivanjem vrednosti “Saturation” i malo manje povećanjem vrednosti “Lightness”, dok ne dobijete rezultat koji godi vašem oku. Naravno, morate paziti ukoliko je vaše dete nosilo plavi skafander, ali u ostalim slučajevima rezultati su više nego zadovoljavajući.