London, 1927. London, 2013.

Zanimljiv paralelni pogled u dve epohe.

(savet: HD kvalitet preko celog ekrana)

Sad bi bilo zanimljivo videti i neke druge gradove ovako. Problem je samo u tome što mnogi nisu bili dovoljno agilni da zabeleže svoju epohu za budućnost. Štaviše, u ponekoj metropoli negde ne bi prošao ni pokušaj raspona od trideset godina. Eh…

Spontano pitanje jednog mlađeg maloletnika (u ratnom vihoru iznenada lišenog starateljske nege) na temu vlasničkog odnosa jednog zanatlije nad svojim predmetom proizvodnje, uz prateći predlog o samostalnom konzumiranju ISTOG (takođe u obliku naizgled spontano postavljenog pitanja), a u cilju skretanja pažnje na sopstvenu neredovnost konzumiranja redovnih obroka, pa čak i njihov povremeno potpuni nedostatak

A sad, da se prisetimo scene iz filma koji odavno niste gledali… Ili jeste? Neki nisu, ima bar 30 godina; neki su ga gledali prošle nedelje u okviru, jebotemiš, održavanja predbožićne atmosfere u narodu. Pa, da pomognemo, valja se.

Imali bi psihoanalitičari šta da kažu o ovome, zar ne?

Nastavite sa čitanjem… “Spontano pitanje jednog mlađeg maloletnika (u ratnom vihoru iznenada lišenog starateljske nege) na temu vlasničkog odnosa jednog zanatlije nad svojim predmetom proizvodnje, uz prateći predlog o samostalnom konzumiranju ISTOG (takođe u obliku naizgled spontano postavljenog pitanja), a u cilju skretanja pažnje na sopstvenu neredovnost konzumiranja redovnih obroka, pa čak i njihov povremeno potpuni nedostatak”

Šta je tu smešno?

Ponekad dolazi do razlika u mišljenju između tašte i zeta o potrebnom načinu vaspitanja deteta. I onda, kako bi ono rekli, dogovor kuću gradi…

Posvećeno svim zetovima koji su vaspitanje svoje dece (makar delimično) prepustili svojim dragim taštama. Smile with tongue out

(…)

P.S. Ti što progovaraš, bolje ti je da ne progovoriš. Tačno znamo šta misliš, ‘tico. Nerd smile

Sećanja na budućnost

Ne, ne mislim na onu Denikenovu knjigu koju sam u svojoj petnaestoj godini kradomice pozajmio čoveku za kojeg sam znao da mi je neće vratiti i tako je se suptilno otarasio.

Arthur C. Clarke, čuveni futurolog i pisac naučne fantastike, bio je upitan 1964. kako će svet izgledati u budućnosti. Gađao je godinu 2000. i još malo, vreme kroz 50 godina – iliti danas. Evo šta je rekao.

Potrefio ga je poprilično. Skoro savršeno.

Ako vas zanima još, pročitajte šta je rekao Isaac Asimov, koji je te 1964. gađao upravo vreme kroz 50 godina…

Bye Bye, Love: Phil Everly (1939 – 2014)

Tek toliko da ne prođe neprimećeno.

Mlađa polovina The Everly Brothersa, Phil, otišao je na Neko Bolje Mesto. Moj prijatelj Steva bi vam svašta napričao o njima, ali je i on tamo. Sad smile

Pomenuću samo par uzgrednih sitnica.

Nastavite sa čitanjem… “Bye Bye, Love: Phil Everly (1939 – 2014)”

Projekat Tutu

Ako iko ikada bude uspeo da spasi svet od zla koje nam nameću politika, religija i korporacije, to će biti neki mali, šašavi ljudi velikog srca.

Jeste li čuli za projekat “Tutu”? Da bi vratio svojoj supruzi Lindi osmeh na lice nakon što joj je utvrđen rak dojke, Bob Carey je počeo da se slika kojekuda po svetu odeven samo u ružičastu baletsku suknjicu.

Pogledajte.

A sad pravac na matični sajt i pogledajte više.

2013: Premotavanje godine

Srećna vam Nova godina, dragi naši!

Hajde da pustimo Reuters da za naš račun premota godinu koja je za nama.

Prebacite prikaz u režim punog ekrana, promenite kvalitet na najbolji, držite prst na mišu, pa kliknite da zaustavite film ako poželite da neku sliku osmotrite pažljivije.

Nastavite sa čitanjem… “2013: Premotavanje godine”