Dokaz izvučen iz filma

Nova dimenzija legendarnog Kjubrikovog filma: scena se koristi kao dokaz na sudu!

Steve Jobs se povlači. Opet. Možda je poslednji put.Najaktuelnija priča koja se tiče kompanije Apple Inc. je ona o povlačenju Stiva Džobsa sa kormila firme. Pa dobro, baš me briga za to. Čovek je ispunio svoju viziju, očigledno, uspeo je da prenese kult ličnosti u kult tehnike – a Mac evangelisti mi ponekad zaista izgledaju kao sledbenici kulta, samo im još fale “Kula stražara” i marketing od vrata do vrata – i to će biti tako kako će biti.

Želim dobro zdravlje čoveku. Nadam se da će uspeti da ga kupi svim onim i te kako zarađenim novcem. U Americi drugačije ne biva: ko može da plati, preživi.

Harizma Stiva Džobsa je jedno, a paranoja kompanije sasvim drugo. Mnogi su primetili neverovatno nervozno ponašanje kompanije Apple Inc. na sve teme koje iole bacaju mrlju na njihov principijelni stav da mora biti onako kako oni kažu, i to, po mogućstvu, tako da se načini slika kako je svet počeo baš tako što je Apple nešto smislio.

Prvi miš Douglasa Engelbarta; prototip iz 1963. godine.Džabe se Apple upinjao da objasni kako je Microsoft maznuo interfejs za Windows sa Mac OS platforme, kad danas i deca znaju da je miša prvi napravio Douglas Engelbart, a da je grafički interfejs prvi put stvoren u Xerox PARC laboratoriji (a Apple ga je, doduše, prvi primio kao koncept). A sve posle toga: već viđeno, braćo, u svim sferama industrije – i ne samo industrije. Svi liče kao jaje jajetu i najbolji nije nužno i najuspešniji (ako ne verujete, pokušajte da gledate i slušate MTV jedno popodne i biće vam jasno).

Ali, Apple je svesrdno preterao nakon što je tražio zabranu prodaje tableta Samsung Galaxy Tab. Navodno, Samsung je maznuo koncept koji je Apple prvi pružio kroz svoj iPad. Srećom, ova budalasta parnica je okončana spektakularnim kajlovanjem: predstavnik kompanije Samsung je na ročištu prikazao insert iz filma 2001: A Space Odyssey (1968) Stenlija Kjubrika u kome se lepo vidi da Boumen i Pul koriste tablete dok jedu; jedna gleda vesti, drugi čita novine.

Dr. David Bowman (Keir Dullea)
Dr. Frank Poole (Gary Lockwood)

To je, kažu dežurne tračare, bilo sasvim dovoljno da se tužba odbaci: Stiv Džobs je u to doba imao samo trinaest godina i teško da bi se moglo reći da je ideja o tabletu njegova.

Windows 95: kao da je bilo juče

Na današnji dan pre šesnaest godina, bili smo svedoci najveće marketinške kampanje u istoriji široke potrošnje. Sećam se dobro te stihije.

24. avgusta 1995, objavljen je Windows 95, čime je započeto novo poglavlje u primenjenom računarstvu.

Loading Windows... Loading... Loading... Loading.... Loading.... Lo...

Sad bih ja vama mogao da pričam o tome dan i noć, ali zarekao sam se da se neću baviti idiotskim temama na Suštini pasijansa – a računarstvo je svakako idiotska tema. Pominjem to, stoga, da bih zabeležio jedan kulturološki bitan trenutak u istoriji primenjene tehnologije. A Windows k’o Windows, mo’š misliti… Malo sam ga koristio, pa sam prešao na Windows NT.

Zato je prikladno da vam ispričam vic.

Nastavite sa čitanjem… “Windows 95: kao da je bilo juče”

Google u slavu Borhesa

Pre tačno 112 godina, rođen je Horhe Luis Borhes, jedan od najvećih književnika dvadesetog veka. U to ime, Google je obelodanio prikladni doodle.

Horhe Luis Borhes (1899 - 1986)

Borhes je jedan od mojih junaka literature. Što bi rekli, “drugovi Markes i Borkes” su među najzaslužnijim što sam osamdesete proveo čitajući mnogo dobrih knjiga. Čitao bih i danas sa istim žarom, ali još nisam dosegao sposobnost organizacije života. Ključ je, izgleda, u tome što sam tih godina živeo na belom hlebu, a danas moram da se borim. Ali, da ne skrećem pažnju na sebe i svoje probleme povodom čitanja…

Čita li te još iko, o Majstore od Reči? Znaju li ljudi išta od onog što si im pružio?Volite li Borhesa?

Pitanje, pretpostavljam, ima smisla postaviti samo onima koji nisu mnogo mlađi od mene ili onima koji su stariji. Generacija moje Ane možda i ne zna ko je Borhes. Ostao sam zapanjen: pogledajte koliko je bolno različit obim sadržaja članaka o Borhesu na engleskom i na srpskom. I zamislite se: zašto je to tako?…

Godine prolaze, a ja gledam kako ljubitelji dobre knjige u mladoj generaciji postaju retki kao pande. Ne vredi mi da kukam nad onim što država (ne) preduzima tim povodom, jer će se ispoljiti pojava šupljeg kao bitnog, trivijalnog kao misaonog i lažnog kao pravog. A to su mnogo veći problemi… Čak i u odnosu na činjenicu da danas čitaju samo oni koji ne moraju da brinu za svoju egzistenciju i koji, istovremeno, imaju kulturu težnje ka stalnim obrazovanjem. A takvih je ovde tako jebeno malo da mi uopšte nije jasno kako biblioteke uopšte opstaju. Verovatno po inerciji, božemesakloni.

Ceđenje suve drenovine

Citat dana, ovog puta aftamacki dok ja već pijuckam nešto hladno i alkoholisano na terasi fazanerije pokraj Uba, dolazi od mog Komšije °. Kad sam pročitao jednu repliku u grupi Oldwave, napisao sam mu ovo: Neću te ni pitati za dozvolu. Ovo će da ode na Suštinu pasijansa kao citat dana. A ti mi posle fakturiši kraljeve AKA royalties. I tako mi to već godinama.

Da ne postoji, trebalo bi ga izmisliti.

Zlikovci! Izdajnici! Strani plaćenici! Hohštapleri, i to belosveCki! Prodavci šargarepe na štapu! Babojepci! Šušumige! Kriminogeni faktori ovog napaćenog društva! Nosioci veneričnih oboljenja i raznih drugih ničim izazvanih sankcija! Poliglote! Mikrocefali! Probušeni ventili! Crkla vam boš pumpa na uzbrdici dabogda!Elem:

…Uostalom, iz prazne glave teško izlazi puna rečenica.

Dragan Nedeljković,
jezičara (po vokaciji)

 

Red je da pomenem i to da je ova tužna i notorna činjenica bila izrečena kao reakcija na moje pisanje o onom mamlazu koji je odredio da mostovi razdvajaju.

 

Nastavite sa čitanjem… “Ceđenje suve drenovine”

In memoriam: Ljubiša Stojanović Luis

Pogibe čovek. Za volanom. Strašna, nepotrebna i banalna smrt.

Jutros je odjeknula vest o saobraćajnoj nesreći u kojoj je poginuo Luis, legenda među tezgarošima, pevač, kompozitor, aranžer… totalni muzičar. Bilo ih je osmoro u kombiju; udes se desio u najgrđe sate, kad srce spava i najvećim majstorima nespavanja. Dvoje je poginulo. Luis je vozio.

[EDIT: greška. Nisam imao tačnu informaciju. Bio je to čeoni sudar dva vozila, u svakom po četvoro putnika. U drugom vozilu se nalazila porodica iz Mađarske, a vozač je drugi poginuli.]

Luis je bio čovek sa daleko većom inteligencijom nego što je većina mogla da ukapira. Pomalo ekscentričan u svojoj pojavi, a zapravo samo sklon sopstvenom identitetu (što je apsolutno endemična pojava u Srbalja), muzička svojstvenost ovog Nišlije nije mogla da prođe neprimećeno.

Sećam se utiska, mada se ne sećam tačno vremena: bila je 1981. ili 1982. kad je do mene došao prvi Luisov vinil. A na njemu ova numera, prva koju sam upamtio iz njegovog repertoara, i zauvek:

 

Šta da kažem. Shvatio sam da je velemajstor kad sam prvi put registrovao tu obrijanu glavu i taj sjajni glas. Taj pristup klasičnom repertoaru narodne muzike mi je bio po volji.

Trideset godina povremenih susreta, uvažavanje majstorluka i česta misao da je u nekom drugom svetu mogao da postane veća veličina nego što je to bio Isaac Hayes. Nismo ga razumeli. Većina nas je mislila da je bio lakrdijaš. O, kako smo grešili.

Počivaj u miru, Majstore.

Razdvajanje, spajanje

Gospodo političari, način na koji silujete srpski jezik mi se gadi.

Ovo sam čuo nekoliko puta u prethodnih nekoliko dana, i to usput. Šta bi bilo da sam još i gledao neke vesti, pitam se. Uglavnom:

Ponavljaj za mnom... Reke razdvajaju. Mostovi spajaju. Reke razdvajaju. Mostovi spajaju.

 (bla bla bla) …preko mosta koji razdvaja severni i južni deo Kosovske Mitrovice….

 

Gospodo političari, pričate gluposti. Reke razdvajaju, a mostovi spajaju. To je toliko jednostavno razumeti da je dodatno objašnjenje izlišno.

Kada budete naučili razliku između razdvajanja i spajanja, možda čak i postanete sposobni da rešite probleme za koje ste zaduženi.

Kreteni.

Ne marim da pijem, reče on

Vladislav Petković Dis (1880 - 1917)Osladilo mi se da lovim vinsku poeziju. Čak mi žao što sad nemam dovoljno vremena da preturam po biblioteci. Ali, mogu po sećanju.

 

Večeras ćemo se setiti Vladislava Petkovića Disa, njegovog burnog i kratkog života, kao i njegove možda najbolje vinske pesme.
Ko bude pametan i dobar, čeka ga i nagrada na kraju priloga.

 

Vladislav Petković Dis:
Pijem

Ne marim da pijem, al’ sam pijan često.
U graji, bez druga, sam, kraj pune čaše.
Zaboravim zemlju, zaboravim mesto
Na kome se jadi i poroci zbraše.

Ne marim da pijem. Al’ kad priđe tako
Svet mojih radosti, umoren, i moli
Za mir, za spasenje, za smrt ili pak’o,
Ja se svemu smejem pa me sve i boli.

I pritisne očaj, sam, bez moje volje,
Ceo jedan život, i njime se kreće;
Uzvik ga prolama: “Neće biti bolje,
Nikad, nikad bolje, nikad biti neće.”

I ja žalim sebe. Meni nije dano,
Da ja imam zemlju bez ubogih ljudi,
Oči plave, tople kao leto rano,
Život u svetlosti bez mraka i studi.

I želeći da se zaklonim od srama,
Pijem, i zaželim da sam pijan dovek;
Tad ne vidim porok, društvo gde je čama,
Tad ne vidim ni stid što sam i ja čovek.

Nastavite sa čitanjem… “Ne marim da pijem, reče on”

Zašto imaju dobre tiraže

Sa'će buraz da ripuje ovo, pa da okači na demonoid, pa neka se narod veseli...Citat dana, sročen u vidu pitalice, dolazi posredno preko druga na fejsbuku, a autor je… ko zna ko. Što reče Peđa, narodni pripovedač… Just kidding

 

Zašto narodnjaci prodaju najviše CD-ova? Ovi što ih slušaju ne umeju da iskopiraju.

Narodni pripovedač
(via Peđa Supurović at FB)

 

Možda bih se i nasmejao, ali ne mogu da se smejem istini ma kako tužna ona bila.

Kako zvuče moderni horovi

Skoro da je ispalo dobro što sam odložio ovaj prikaz: prve verzije adresa su, navodno, hakovane i nestale.

Prvo je jedna prijateljica na fejsbuku povezala link na Viva Vox Choir, zanimljivi moderno orijentisani hor iz Zemuna. Ispostavilo se da su imali 500.000 pregleda za svega par nedelja, te da je to bio dokaz popularnosti hora. Onda je klip, navodno, hakovan, pa je postavljen ponovo.

 

Bez obzira na rezultat i na činjenicu da je ekipa zaista napravila ludački aranžman, nešto mi je zapalo za oko: bilo je još pet-šest klipova na jutjubu, a zbir pregleda svih njih nije dostizao ni deseti deo pregleda tog klipa. I tada shvatim: ključ je u tome što je to obrada numere od grupe Rammstein; a tu grupu konzumira dečurlija za koju su jutjub i fejsbuk osnovni vidovi takozvanog socijalnog ponašanja.

Nisam bio malodušan, brz obzira na utvrđenu činjenicu da je ovo bio dobro fingiran SEO – i ništa više. Just kidding Ekipa je simpatična i zavređuje barem malo podrške javnosti… Gledao sam dalje, pa pogledao dežurnu numeru kojom se šablonski fascinira svako ko nema vremena da sam istražuje muziku.

 

E, ovde sam morao da zastanem, jer je počelo da mi zvoni negde u registru sećanja. Šta beše, šta beše?… Pa da!

Nastavite sa čitanjem… “Kako zvuče moderni horovi”

Da li ste znali da je Mila bila Kikinđanka?

Suština pasijansa slavi 179 godina od rođenja velikog pesnika Đure Jakšića.

Đura Jakšić (1832 - 1878)

Za tu priliku, biram jednu od najlepših vinskih pesama napisanih na srpskom jeziku.

Mila

“Vina, Milo!” – orilo se,
dok je Mila ovde bila.
Sad se Mila izgubila,
tuđe ruke vino nose.

Ana toči, Ana služi,
al’ za Milom srce tuži.

Nema nama Mile više!
Ono malo veselosti,
što imaše dobri gosti,
to kod Mile ostaviše.

Ana toči, Ana služi,
al’ za Milom srce tuži.

Iz Milinih ruku mali’,
– ma se rast’o bela sveta –
mesto čaše od bermeta,
otrova bi progutali.

Ana toči, Ana služi,
al’ za Milom srce tuži.

Ko da igra? Ko da peva?
Ko da žedni? Ko da pije?
Ko li brigu da razbije? –
Nesta Mile, nesta ćefa!

Ana toči, Ana služi,
al’ za Milom srce tuži!

Nastavite sa čitanjem… “Da li ste znali da je Mila bila Kikinđanka?”