Happy Birthday, Mr Stewart

Danas je 67. rođendan jednog od mojih omiljenih muzičara sa Ostrva. Hajde da to obeležimo kako najbolje dolikuje: slušanjem muzike koju nam je ostavio tokom duge i plodne karijere.

А сега, секогаш најдобра тарапана во музика: Ротко Стјуарт со песната "Да ли мислаш дека сум секси?"Roderick David Stewart, poznatiji kao Rod Stewart, rođen je 10. januara 1945. godine u severnom Londonu. Krenuo je sa periferije događaja klubske scene Londona šezdesetih. Razvijajući muzički ukus slušajući Otisa Reddinga i Sama Cookea, a furajući stil tada popularne Mod subkulture, Rod je privukao pažnju Long Johna Baldryja, koji ga je smestio u svoju prateću grupu 1964. godine. Svakako zanimljiviji posao nego da bude grobar…

Stvari su brzo krenule nabolje, jer “Rod the Mod” je brzo stigao u centar pažnje. A onda se Jeff Beck zasitio da bude tegleća marva u grupi The Yardbirds, pa je osnovao svoju grupu, pozivajući Roda da bude frontmen. Ovaj je to prihvatio i sve što se dešavalo posle tog momenta deo je jedne veličantvene istorije britanskog rocka.

Veoma brzo, paralelno sa radom u Jeff Beck Group, dolazi ono što je Roda Stewarta učinilo velikim dasom rock’n’rolla: i da je uradio samo to u celoj karijeri, bilo bi dovoljno da se ona nazove veličanstvenom. To je kanonada od četiri albuma objavljenih za Mercury koji su esencijalna remek-dela po svim merilima: An Old Raincoat Won’t Ever Let You Down (1969); Gasoline Alley (1970), Every Picture Tells a Story (1971) i Never a Dull Moment (1972). Ako želite da se vaša rock fonoteka nazove relevantnom, pobrinućete se da imate ove naslove. Poslušajte po jedan primer sa svake od ove četiri ploče.

Nastavite sa čitanjem… “Happy Birthday, Mr Stewart”

Analogni antiradar sistem

Na današnji dan, pre 63 godine, RCA je svetu prezentovala 7-inčnu gramofonsku ploču od 45 obrtaja – popularnu “singlicu”.

Priča o nastanku singlice je vrlo zanimljiva. Naime, ranije su se koristile raznovrsne The Cure - The Caterpillardimenzije ploča, od 7 do 15 inča, a brzina je varirala od 60 do čitavih 130 obrtaja u minuti (što ste prilagođavali obrtanjem ručice, jel’te), dok se nije ustalila na standard od 78 obrtaja pojavom električnih gramofona, koji je potrajao od dvadesetih, pa sve do kraja četrdesetih godina prošlog veka. Čak ni tada niste bili sigurni da je puštena muzika verna odsviranom originalu, zbog razlike u frekvenciji naizmenične struje koja je napajala gramofone u Americi (60 Hz) i ostatku sveta (50 Hz).

Uglavnom, isterija modernih ploča počinje 21. juna 1948. godine, kada je Columbia Records na konferenciji za medije predstavila longplejku i definitivno utemeljila vinil kao medij. Dvanaest inča u prečniku, brzina obrtaja 33⅓, kapacitet od 20 minuta po strani. Legenda kaže da je njihov glavni inženjer kurtoazno pozvao glavnog konkurenta, kompaniju RCA Victor, u posetu laboratorije pre same konferencije, kako bi ih upoznao s novom tehnologijom. Tadašnji glavešina RCA, David Sarnoff,  zahvalio se po obilasku, a onda je pohitao u svoju laboratoriju kako bi naložio ekipi da smesta revitalizuju projekat koji je bio dobro čuvana industrijska tajna punih 10 godina.

Nastavite sa čitanjem… “Analogni antiradar sistem”

Da se prisetimo velikog prangijaša

Na današnji dan pre 26 godina, 4. januara 1986, Phil Lynott je otišao na neko bolje mesto. Hajde da se prisetimo muzike velikog rockera.

Počinjemo od velikog irskog narodnjaka: Whiskey in the Jar. Lynott i Thin Lizzy su završili ono što The Dubliners nisu uspeli: da i poslednja tetkica na nekom levom ostrvu u Pacifiku sazna za ovu pesmu.

A tek prangijanje na tragu bluesa… Surovo i fantastično: koliko me sećanje služi, niko drugi tih godina nije uspevao da postigne takav blend atmosfere, energije, muzike i tuge; a bilo je bendova na svakom uglu. Pazi ovo:

Nastavite sa čitanjem… “Da se prisetimo velikog prangijaša”

Happy Birthday, Mr Akkerman!

Jan Akkerman, jedan od najvažnijih gitarista evropske prog rock scene sedamdesetih, rođen je 24. decembra 1946. godine u Amsterdamu.

U osnovi eklektičan gitarist koji korene svog stila vuče iz bluesa, Jan Akkerman se na početku karijere pokazao kao veoma vešt u fahu sympho rock muzike. Grupa Focus je funkcionisala na osnovama neverovatnog autorskog i izvođačkog naboja koji su ispoljavali Thijs van Leer i Akkerman.

Posle “pravog” života rada grupe Focus, koji se završio sedamdesetih, Akkerman se upustio u solo vode. Bilo je tu mnogo toga zanimljivog; moram da priznam da to nisam istražio onoliko koliko zaslužuje. Čuo sam tek tri ili četiri albuma i svi su mi bili veoma po volji, iako nisam neki veliki fan tog ogranka fusion muzike. No, danas imam običaj da kažem da me Akkermanova muzika zbunjuje. Zoća Peacock je jednom prilikom dodao na to: zar to nije odlika najboljih muzičara?

Nastavite sa čitanjem… “Happy Birthday, Mr Akkerman!”

Da malo zabib… Pardon, da zasladimo: The Sweet!

Reko’ petak je veče, mogli bismo nešto i popiti da se malo opustimo. Marinko i ja već deljemo lozu iz arhive. Sad još samo malo muzikice…

Ne mogu da odolim, još otkad sam čuo na Radio Paradise pre nekoliko dana…

Voleo sam Sweet kao klinac, volim ih još uvek, i to u onoj ravni koju Allan Jones, glodur časopisa Uncut, naziva guilty pleasure. Martini glass Količina kiča ugrađenog u ikonografiju grupe Sweet je tolika da je to nemoguće razumeti, a kamoli objasniti…

Nastavite sa čitanjem… “Da malo zabib… Pardon, da zasladimo: The Sweet!”

Proverili smo šta je to Zappa

U danu koji je za nama, barem su Dweezil Zappa i njegova familija obeležili tatin rođendan. A red je da i mi to učinimo.

Frank Vincent Zappa, jedan od najznačajnijih kompozitora dvadesetog veka, usput i gitarista, producent, tekstopisac, scenarista, dramaturg, reditelj, aranžer, organizator, animator, scenski umetnik i neverovatni baja za žurke, rođen je 21. decembra 1940. godine u Baltimoru. Šta je sve radio i čime se sve bavio tokom svog prekratkog života, preširoko je za ovu priču, a to ćete svakako naći na Vikipediji ili negde drugde (matični sajt, anyone?), pa ne moram ja da se bavim time. Hajde da slušamo muziku.

E, tako; ova numera je oduvek bila dobra za zagrevanje.

Šta biste vi radili da imate takve muzičare oko sebe? Znate li šte je Zappa radio? Šta je hteo. Bila je to muzika velike moći. Sledeća numera mi je jedna od omiljenih, i to isključivo u divljoj live verziji sa albuma “Zappa in New York“… Pazi sad:

Nastavite sa čitanjem… “Proverili smo šta je to Zappa”

Ode bosonoga diva

Maločas sam čuo vest da je umrla Cesaria Evora, jedna od najvećih diva posebnog soja fado muzike po imenu morna.

Čuli ste njenu muziku, to je sigurno, bar nešto. Ako vas nije taklo, žao mi vas je. Što se mene tiče, nešto tako lepo nisam otkrio mnogo puta u životu. A nije da se nisam naslušao dobre muzike. Morna, tužni fah već tužnog žanra. I ne mogu da zamislim drugi jezik sem portugalskog.

Otkrili su nam je prijatelji koji se bave muzikom. Sećam se, doneli su tri CD-a njene muzike Jasni za rođendan. Slušali smo to, kao opijeni, danima.

Nastavite sa čitanjem… “Ode bosonoga diva”

Mnoge godišnjice rock’n’rolla

Nije danas godišnjica samo Dijegu Riveri. Zavirite u kalendar rock’n’rolla i naći ćete razne rođendane na današnji dan… I ne samo rođendane.

Današnji dan je pun kao oko u kalendaru podsećanja. Podsetiću na još dva rođendana i jednu nasilnu smrt koji se obeležavaju danas. To ćemo kroz muziku, da ne bude previše govorancije.

– * –

Na današnji dan pre 68 godina, 8. decembra 1943, rođen je James Douglas Morrison, poznatiji kao Jim Morrison. Kralj guštera, pesnik i pevač grupe “The Doors“, sagoreli izdanak jednog velikog doba.

Svašta su o njemu rekli, ali su zaboravili da kažu da je pokušao da se spase iz ludila Zapadne obale. Nesreća božija, skočio je iz tiganja u vatru: kad više nije mogao da izdrži L.A., pobegao je u Pariz. Eto, kako neko ko je, navodno, imao IQ 149 ipak može da ispadne budala. To ga je koštalo glave.

Nastavite sa čitanjem… “Mnoge godišnjice rock’n’rolla”

Happy Birthday, Mr John Mayall

Danas mu 78 godina. A oči mu još uvek na vr’ glave. Kakav lik!

Kažu da su dvojica aristokrata doneli pravi dah klubske muzike u Veliku Britaniju. Išli ljudi po ploče u Ameriku, moglo im se. I onda je jedan od njih započeo jednu od najvažnijih priča najvažniju priču britanskog bluesa. Ta priča još uvek nije ispričana do kraja, jer traje još uvek.

Ime onog drugog je Manfred Mann i o njemu ćemo pričati kada dođe red na njega. Ime onog prvog, i to prvog u mnogo kojem smislu te reči, jeste John Mayall. Veliki šmeker koji je uticao na druge: dasa kod koga su svi klinci iz okoline išli da slušaju ploče još pedesetih.

Veli Eric Burdon: “Skupljali smo se kod Mayalla i slušali sve ono što je doneo iz Amerike. Jednom, posle paklene žurke, maznuo sam mu jednu kutiju sa oko pedeset singl ploča. Vratio sam mu ih posle mesec dana; čudio se, jer nije bio primetio da ih nema.”

Nastavite sa čitanjem… “Happy Birthday, Mr John Mayall”

Dvadeset godina posle Fredija

Video sam ga i čuo uživo. Bio je veći nego što sve priče mogu da ispričaju.

Danas je dvadeset godina od odlaska Fredija Merkjurija na neko bolje mesto.

Harizma koju je stvorio oko sebe nastala je najpre ozbiljnim radom, a talentom tek u manjem delu. A vrhunska teatralnost, srećom, nikad nije prikrila fenomenalni glasovni kapacitet. Žmarci:

No, plašim se da smo zaboravili kakav je to autor bio. Da baš ne vadim Bohemian Rhapsody (uzgred: bohemijansku, a ne boemsku rapsodiju – istraži ko su bili Bohemijanci u Engleskoj!). Slušaj kanon koji počinje na 3:24 i traje do 5:52. Nađite mi drugi sličan primer koji može da održi pažnju slušaoca tokom dva i po minuta i platiću vam večeru.

Nastavite sa čitanjem… “Dvadeset godina posle Fredija”