
Nastavite sa čitanjem… “Muzika u objektivu (5): Kum na Danima ludaje”
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Pohađamo koncerte i pričamo o njima. Takođe, kvarnjak: pričamo o video zapisima koncerata.
Samo još malo, ove nedelje vas davim svojim fotografijama živih svirki, što mi je jedna od omiljenih tema.
Izdržaćete ovu podelu poslova, zar ne: ja vas davim fotografijama sa koncerata, a vi mene uzalud molite da prestanem već jednom.
Dobro mi ide: kao što sam obećao, ove nedelje vas davim fotografijama sa koncerata, a koliko je to suptilno, videćemo.
I kao što rekoh, ove nedelje vas suptilno davim svojim fotografijama sa koncerata.
Ove nedelje ću vas suptilno udaviti svojim fotografijama sa koncerata.
Home and done it’s just begun
His heart weighs more, more than it ever did before
What has he done? God, help my son
Hey, stay a while, I’ll stay up
No sugar is enough to bring sweetness to his cup
I know sorrow tastes the same on any tongue
Davno je bilo, mislim još posle koncerta Santane u Budimpešti juna 2002. godine, da sam primetio pravilo: ako želim da dobro dokumentujem koncert koji sam pohodio, i fakte i utiske, moram to učiniti što pre. Po mogućstvu kad se samo odmorim od fizičkog napora, nakon povratka kući. Beše tako u nekoliko navrata i otkad postoji Suština pasijansa. Nisam baš uvek bio osobito pažljiv i vredan, pa sam ponešto i propustio, no neke važne trenutke ste možda upamtili, poput moje priče s koncerta grupe Colosseum u Pešti novembra 2014, što beše prilika kojoj sam prestao da se nadam pre mnogo godina, pa se ipak desio; ili sa koncerta Matorog Prdonje u Beču juna 2015, koji je bio na mojoj bucket listi… i još uvek je. Svojevremeno sam napisao i traktat o tome zašto mislim da je pohođenje velikih rock koncerata važno za ozbiljnog poštovaoca te muzike i ikonografije i to bi bio uobičajeni okvir u kojem se danas krećem kad opisujem koncerte.
Ovoga puta će biti malo drugačije.
Naravno: moji drugari već znaju šta je došlo na red, jer su me često prozivali da sam im dužan tu priču još od povratka iz Pule te tople septembarske nedelje 2015. Jer, znate kako je: pohoditi koncert Davida Gilmoura zbilja nije mala stvar.
A sad, spektakl: Johan Sebastijan Bah, preludijum broj 1 u C duru, opus 846, ciklus “Dobro temperovani klavir“.
Vežite se. Polećemo.
Nastavite sa čitanjem… “Dobro temperovane kanalizacione cevi (u bojama)”
Desilo vam se – priznajte i nemojte da kažete da nije – da vas je neko nekada iznervirao svojom sistematičnom, ali netaktičnom upotrebom mobilnog telefona. Proizvođači nakazno loših video-klipova (u tu kategoriju spada oko 98% svih koji pokušavaju da snime koncert) posebno su iritirajuća vrta: oni su izgubili sve kriterijume pristojnosti, solidarnosti i drugih pozitivnih socijalnih veština koje su nekada bile uobičajene na koncertima čak i za vreme šutki.
Marky Ramone, drugi bubnjar grupe Ramones (1978-1982 i 1987-1996 – najstariji danas preživeli član), predlaže rešenje za te mamlaze.
Danas je poslednji dan Nišville jazz festivala. Ako vam se učini da ste među publikom ugledali nekog od autora Suštine Pasijansa – ne, oči vas ne varaju ![]()
Fish in oil, kako piše na njihovoj zvaničnoj veb prezentaciji, izvode originalnu instrumentalnu muziku obojenu primesama bluza, roka, surfa, džeza i filmske muzike, u isto vreme izbegavajući da se podvedu pod bilo koji od pomenutih žanrova.