Priča

All of these lines across my face
Tell you the story of who I am
So many stories of where I’ve been
And how I got to where I am
But these stories don’t mean anything
When you’ve got no one to tell them to
It’s true…I was made for you

Ovako je krenula pesma “The Story” i sasvim je normalno što sam se odmah zapitao gde rastu ženske koje te još u prvoj strofi oduvaju. Onih metiljavih, koje “niko ne voli” i nešto stalno zapomažu, ima koliko hoćeš. Thinking smile

Malo vršljanja po netu daje odgovor – u Seattleu. Daleko, brate. Teško da će nam se putevi ikada ukrstiti. No, odmah mi je postalo jasno zašto zvuči tako kako zvuči, u tom gradu se rodio grunge. To me je malo pokolebalo, ali sam stisnuo zube i uspeo da složim priču.

Nastavite sa čitanjem… “Priča”

Комендијаш протестне врсте

За разлику од Нина Ферера, Антоан је био од почетка до краја неозбиљан. Не сећам се да је макар једном покушао да ради нешто друго. Можда је понегде у тексту било и нечег јачег, не бих умео рећи.

Јер не знам ни италијански ни француски довољно добро да бих то приметио. То мешано порекло и комендијашки приступ су отприлике једине две тачке где се Ферер и Антоан поклапају. Све остало је различито.

То са италијанским делом порекла узети условно – рођен је у корзиканској породици, али негде на Мадагаскару, у тадашњој колонијалној царевини француској. Презиме, док га је имао (јер му је Антоан мононим, уметнички), је било италијанско.

Nastavite sa čitanjem… “Комендијаш протестне врсте”

Ovaj grad nikada ne spava

You can hear the sound
Of the underground trains
You know it feels like distant thunder

Ne, nećemo se direktno uključiti u pljuvačinu onog sivog filma. Podsetićemo se samo jednog ostvarenja na istu temu koje je zaista pomerilo granice u svoje vreme, gde je glavna glumica izgledala kao seks bomba, a ne plašljiva curica, a njen partner ne kao metroseksualac, već kao muškarac u pravom smislu te reči. Jedina veza između oba filma je glas Annie Lennox…

Gospodine

Sa Bobom Dylanom sam stalno u nekoj svađi. Ne zato što ne volim njegove pesme, naprotiv. Danas me nervira zato što njegov menadžment vredno uklanja njegove snimke sa Cevke iz samo njima znanog razloga, pa ono o čemu sam nameravao da pišem nemam čime da ilustrujem. Dylanovo unjakavo pevanje me je oduvek nerviralo, a tek koliko sam vremena svog maleckog života potrošio da rastumačim šta je u pojedinim pesmama hteo da kaže…

Ponekad pomislim da me/nas namerno zeza. I don't know smile

Nastavite sa čitanjem… “Gospodine”

Dan kad sam odgledao četr i po Rokija

Napiši, reče Zoća, pa posle toliko Rokija to bi valjda trebalo da se podrazumeva. Ajde-de, da napišem.

Desi se i to: poisključuju mi se svi osigurači koji nisu pregoreli – zaštitna mera protiv samouništenja; takvih dana se odmaram, hteo-ne hteo. Tog jutra sam spavao dugo, koliko nisam ni na letovanjima niti ujutru posle dočeka Nove godine. Bilo mi je toliko lepo, a toliko glupavo, da nije bilo druge nego da uključim neki filmski kanal na TV. Kad ja tamo, a ono finale filma “Rocky“.

Završi se film, ja lagano ustajem uz kafu krmeljušu, kad eto ti ga sad: “Rocky II“. Ma, vidi čuda: kada se osećaš tako kako se ja osećam u takve retke dane, nemaš kud nego da organizuješ celo popodne oko filmskog maratona.

Pa treći, pa četvrti… Ajoj, majko mila, nastavio sam da sedim pred televizorom…

Nastavite sa čitanjem… “Dan kad sam odgledao četr i po Rokija”

Večernji surogat muzike za popodne

A, pa dešava se. Znate kako je: jedan misli da će drugi, drugi misli da će onaj prvi, treći misli da ona dvojica misle… Sve u svemu, samurajska vikend-papazjanija… Laughing out loud

U znak izvinjenja ovisnicima o muzici za popodne, evo jednog filma za vas: saznajte i zapamtite zašto je važno biti Morrissey. Sarcastic smile

E, tako. Pogledajte ovo, pa idite na spavanje. Bolje to nego da noćas čovite ispred televizora u pokušaju da prvi saznatge ko je dobio Oskara za šta. Kao da je to bitno. Niko od njih nije Morrissey.

Prava ljubav

O ljubavi svi oko nas sve znaju. Samo, ma koliko se trudili da proniknemo u suštinu ove reči koja bi trebalo da bude sublimacija svih plemenitih osećanja koja žive u nama, najčešće nam to ne uspeva. Ljubav je i dalje maglovita reč koja nas tera da svakodnevno preispitujemo odnose sa ljudima oko nas, ne bi li pronašli njeno pravo značenje.

Već smo konstatovali da je na ovu temu ispevano bezbroj pesama, a današnja je imala čudan životni put.

Nastavite sa čitanjem… “Prava ljubav”

Crvena furija

Jedan od žanrova o kome se oduvek slabo pisalo je Celtic rock. Za one koji nisu sigurni šta se iza ove kovanice krije, da objasnimo stvar – to je muzika koja je duboko ukorenjena u nasleđu Škotske i Irske, a izvodi se na mešavini tradicionalnih instrumenata (gajde, violine, razne frule, itd) i modernih.

Ako ste pomislili da su ovaj žanr osmislili Thin Lizzy sa antologijskom obradom pesme “Whiskey in the Jar“, odmah da vam kažem da nije tako. Stvar je krenula nekoliko godina ranije.

Nastavite sa čitanjem… “Crvena furija”

Bog će vas kazniti

Čini mi se da će uskoro smena generacija. Deca se svakodnevno motaju oko nas, pa i ne primetimo kako očas odrastu i počnu da nam dele lekcije. Kada je Junior završio sa pubertetskom HM fazom i dugom kosom, sa znatiželjom sam iščekivao na koju stranu će da krene.

Kako u domen vaspitavanja dece ne spada i nametanje muzičkog ukusa, bio sam prilično iznenađen šta mu se sve našlo u telefonu. Ne šarmiraju se današnje devojke pesmama Johnnya Casha. Hot smile

Nastavite sa čitanjem… “Bog će vas kazniti”