Reklamni spot godine.
Reč je o reklami dilera za cvikere za korekciju vida, kontaktna sočiva i slične andrmolje.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Funkcija, lepota i obrazac identiteta
Reklamni spot godine.
Reč je o reklami dilera za cvikere za korekciju vida, kontaktna sočiva i slične andrmolje.
…onda tu nema pomoći. Pazi sad:
Viđao sam snimke raznih šklopocija za aftamacko sviranje, ali ovako iritirajuću kombinaciju još nisam video. Čiča je lud k’o struja i to ovaj snimak čini posebno zabavnim. ![]()
Marco Tempest je naš stari znanac. Gledali smo jesenas njegovu magičnu predstavu o uvećanoj realnosti tehno-magije, koju je prošle godine upriličio na konferenciji TED. Evo ga opet, ovog puta sa neverovatno lepom prezentacijom koju je posvetio istini o Nikoli Tesli.
Pogledajte.
Ja zaista ne znam kako to funkcioniše mozak ovog čoveka. Znam samo da nema mnogo takvih ljudi i da ovakve ideje zavređuju da preispitamo sopstvene banalne i tvrdo ukalupljene obrasce o saopštavanju ideja u obliku multimedijalne priče. Posle ovoga, svaka PowerPoint prezentacija se zaista čini ordinarnom glupošću (one to i jesu, ali to je neka druga priča).
Pogledajte šta živ čovek ume da napravi u Photoshopu…
Predlažem strpljenje. Ako vam glasna zvučna podloga smeta, utišajte do kraja, nećete ništa propustiti.
За младе програмере који нису успели да по опису сами напишу своју верзију пасијанса, у овом наставку објављујем осамнаесту верзију програма. Пошто тада нисам имао штампач, а ни касеташ, програме сам снимао на тракаша, што је све појела помрчина, а овај сам… сликао са екрана. Штета, не виде се боје.
Од ’86 до ’89 сам радио у СТОУРу (сложена и тешка организација угроженог рада), прво на Партнеру, што је већ била озбиљна машина, са процесором з осамдесет, оперативни систем ЦП/М, а онда су ме пребацили на ПДП, па на Вакса. Игара на Партнеру није било, али сам нашао да има неки ЦБ80 бејзик, од Диџитал Рисрча, и претабао пасијанс на њега, па после и на ПДП бејзик (који је радио и на Ваксу, без већих измена). Наравно, графике није било. Није било чак ни специјалних знакова за боје карата, па сам морао да обрнем талон, да се карте ређају усправно, а буду приказане као текст. Црне сам ставио да буду инверзне – зелена подлога са црним словима. Поруке за четврто ређање су остале, а направио сам и топ листу. Убацио сам и “колико има сати”, на слово Т, јер се на Ваксу куцало контрол+Т а он би исписао тачно време са подугачком поруком и уништио два реда на терминалу. Слика је, у ствари, могла да се збрља ако улети било каква системска порука. Због таквих ствари сам имао и додатну рутину која би исцртала цео екран испочетка, кад затреба, на слово дублве (од милоште звано да бљу).
Nastavite sa čitanjem… “Историја пасијанса (2)”
Što reče moj drug Zloba, koji je i poslao link ka sledećem klipu: voleo bih da zavirim u mozak ovog čoveka.
Eto zašto je holandski sud upravo presudio da marihuanu u kafićima smeju da konzumiraju samo državljani te zemlje.
Danas je 126 godina od rođenja velikog arhitekte i Google je u tu čast lansirao prikladni doodle.

Ludwig Mies van der Rohe je rođen 27. marta 1886. godine u Ahenu u Nemačkoj. Smatra se jednim od utemeljitelja moderne arhitekture dvadesetog veka. Njegov pristup je jedan od najviše kopiranih u istoriji arhitekture: čiste forme, prepoznatljivo laka geometrija, beton, čelik i staklo i prostor koji deluje kao da je otvoren, čak i kad to nije.
Nastavite sa čitanjem… “Google u slavu Ludviga Misa van der Roea”
Ne potcenjuj značaj umetnosti u svakodnevnom životu. Umetnost ne postoji zato da bi bila lepa i da bi učinila trenutak zabavnim: to je posao kiča. Umetnost je tu da motiviše, da pokreće sa mrtve tačke, da budi, pa i da provocira – zašto da ne. Ali ne ovako.
Ima već neko vreme kako sam negde, biće da je ovde, natrčao na ovu sliku:

Ukoliko poznajete rad Pieta Mondrijana, prepoznaćete parafrazu na ovom sendviču. Reagovao sam momentalno, ali misao se menjala ko zna koliko puta. Uglavnom, u stanju sam da rekonstruišem tok sopstvenih misli o ovoj fotki, i to na onim tačkama na kojima se misao zadržavala neko vreme…
Ne, ne mislim na poznatu pojavu da reči tokom čitanja prepoznajemo kao celine, što nam omogućuje brzo čitanje. Ovde se radi o jednom projektu: dizajner i konceptualni umetnik Ji Lee zadao je sebi izazovni zadatak da kreira sliku od reči koristeći samo slova te reči. Strogo pravilo te ideje je zahtevalo da se u dizajnu ne koriste nikakvi spoljni elementi.
A rezultat:
Projekat je ovekovečen kao knjiga. Primeri mogu da se vide ovde. A ako vas zanima više, možete videti jedno dugo predavanje koje je Ji Lee održao, snimak je ovde. Inače, on je u vreme ovog snimka bio kreativni direktor u Google Labs; sad je kreativni direktor u fejZbuku.