Ponekad nije bitno kakva je nutriciona vrednost nekog obroka. Joga svakako nije bitna nikad, jer služi kao izgovor niščima duhom.
Bitan je prijatelj.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Sedma umetnost će opstati. Uprkos Holivudu.
Ponekad nije bitno kakva je nutriciona vrednost nekog obroka. Joga svakako nije bitna nikad, jer služi kao izgovor niščima duhom.
Bitan je prijatelj.
Usamljenost je čudna stvar. Budi u ljudima neke čudne ideje. To ih, pak, ne čini manje podložnim romantičnom raspoloženju.
Gde su sad oni što obično pitaju “a šta je bilo posle”?
Posle se desio život.
Šta sve čovek neće doživeti zbog naglog prosvetljenja kada ugleda Onu Pravu.
Ili možda ta nije bila Ona Prava? Ili možda…
Uh.
Ovaj animirani film će vas dotaći. A možda i pomeriti s mesta. Neke će oduvati. Mene jeste.
Najgrđe mi je bilo kad sam primetio koliko je fabula slična postizbornim koalicijama… Šta? Niste primetili? Hajde, pogledajte sad ponovo i pratite priču kao četvorogodišnji mandat vlade neke slobodno odabrane balkanske državice.
A? Strašno? Naravno da je strašno.
Uvek se nađe neka romantična duša među đacima. Ali ovaj se baš zatelebao.
Dobar komad.
Na priču sam mislio.
Crnohumorna video fraza kakvu ne možete da vidite svaki dan…
Oduvalo me je. Šta vi mislite?
Jedna od karakteristika genija Čarlija Čaplina jeste i u tome što je znao svoje mesto u kinematografiji. Bio je prva superzvezda nemog filma; taj karakteristični kreativni izraz je bio njegovo osnovno svojstvo kao glumca i kreatora. Zvučni film je bio medij koji nije dozvoljavao alternative – osim kada je bila reč o Čaplinu. Čak, bilo je očekivanja i nadanja da će Čaplin nastaviti da se bavi burleskama na način kako je to radio petnaest godina pre prvog zvučnog filma…
Postoji jako malo scena praćenih zvukom Čaplinovog glasa koje smo upamtili zauvek. Međutim, ova scena iz “Velikog diktatora” je i nešto mnogo više.
Sad, kad ste pogledali scenu, podsetio bih vas na neke činjenice.
Nastavite sa čitanjem… “Čarli Čaplin: Govor na kraju “Velikog diktatora””
Sećate li se legendarne scene?
Ova minijatura je odraz čistog majstorstva. Pruža dokaz da i u umetnosti važi pravilo da su genijalne stvari uglavnom jednostavne po svojoj prirodi.
Citat dana je ovoga puta došao od čoveka kojem je posvećena cela ova nedelja, čoveka koji je životne tragedije posmatrao kroz naočare komedije. Ili bolje reći kroz nagaravljene oči
najpoznatije filmske skitnice, avanturiste i džentlmena.
Look up to the sky
You’ll never find rainbows
If you’re looking down
Charlie Chaplin
Digni pogled ka nebu
Nećeš spoznati dugu
Budeš li gledao u zemlju
(prepev Dragan Grbić)
Istini za volju ove reči nisu deo izjave za medije ili iz nekog sličnog izvora. Ovo je deo pesme koji je Čarli Čaplin napisao za uvodnu špicu “reprinta” filma The Circus, objavljenog 1969. godine.
Klasično majstorstvo gega u nemom filmu. Ovo je klasik.
Romantična vremena…