Da li ste znali za ovaj film? Pošteno, ja nisam.
Sto čuda!… Ovom ni Aca Lukas nije ravan.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Sedma umetnost će opstati. Uprkos Holivudu.
Da li ste znali za ovaj film? Pošteno, ja nisam.
Sto čuda!… Ovom ni Aca Lukas nije ravan.
Ama, da se setimo mi ranih radova velikog majstora ranog filma. Čaplin je gegove snimao spontano. Niko pre njega nije radio na taj način: imao je opšti sinopsis priče, a konkretnu izvedbu je osmišljavao pred kamerom.
Maestralno.
Da podsetim: juče je bilo 123 godine od rođenja Čarlija Čaplina, prve superzvezde u istoriji kinematografije. Zato se cele ove nedelje bavimo podsećanjem na tog velikog umetnika.
Za danas, legendarna scena iz filma “Zlatna groznica”.
Za sva vremena.
Danas je 123 godine od rođenja Čarlija Čaplina, prve megazvezde u istoriji kinematografije. U to ime, cele ove nedelje ćemo se baviti prisećanjem na delo tog glumca, producenta i reditelja nekih dela koja zavređuju bolju pažnju nego što im pridajemo.
Počećemo sa insertom iz filma “Moderna vremena“.
Da, znam da ste najpre pomislili na ovu scenu. Ja pak mislim da je scena koju sam postavio važnija.
Prva verzija filma je čista tehnomanijakalna perverzija koje me se nije dojmila. Međutim, postoji ozbiljna verovatnoća da bi mi se ovako nešto čak i dopalo.
Ne kažem da je sad vernije stvarnom događaju, ali svakako je sada primerenije američkim gledaocima.
Najpre je naišao na neki organski oblik, onda je nešto skočilo na njega, a posle…
Posle znamo sve, ili skoro sve…
Odavno sam se kanio da okačim ovaj kratki animirani film domaćih autora, ali nekako sam zabušurio tu informaciju. Sad mi je žao zbog toga.
Dramski studio Doma omladine u Kragujevcu ima aktivnu ekipu animatora. Beleže uspehe po specijalizovanim festivalima po svetu, gde su poznatiji nego u rođenoj zemlji. To što ne znamo za te dečake, naša je prava sramota. Hajde bar malo da podržimo inicijativu stvaralaštva i da upamtmo imena autora: Vojin Vasović, Stojan Đorđević.
Pratite pažljivo šta radi ovaj mali kivi. Nećete odmah razumeti zašto je to tako, ali sve postaje jasno u jednom času.
To li je ono što kažu da se najiskrenija strast može osetiti samo jednom u životu…
(Köszönöm szépen Irma)
Pomenuh danas film Moulin Rouge. U tom filmu ima raznih čuda. Jedna od scena je čista antologija. Tango kao borba, kao paroksizam strasti, kao lom u duši koji se pretvara u muziku, kao bol koji se pretače u strastvenu kretnju.
The love is for the highest bidder…
Neka sluša ko ima uši. Neka čuje ko ima dušu.
Janus je imao dva lica. Koliko ih ima istina?
Na današnji dan rođen je čovek koji je obeležio kinematografiju na više načina. Jedan od upečatljivijih je obrada večnog pitanja “šta je istina?”. Ima li je više, ili je jedna sa više lica? Posvetite neko vreme ovom delu Akira Kurosave, I nastavite da mislite. Ne boli.