U sledećoj animaciji ima mnogo simbolike, prenesenih značenja i pretpostavki. Autor je zamislio kako bi mogao da izgleda radni prostor M.C. Eschera i napravio ovaj prikaz.
Prostor kao inspiracija? Prostor kao posledica? Pobuda za rad ili utočište? Svašta je moguće. Danas je rođendan Suštine pasijansa i bavićemo se inspiracijama.
Nemam pojma ko je ovaj lik. Ako sam dobro razumeo, reč je o najnovijem televizijskom majmunu na tamo nekom kanalu u Americi. Boli me uvo, neću ga gledati kao što nisam gledao ni njegove prethodnike… Lažem, gledao sam Dika Kaveta kad sam bio klinac, ali to sad nije bitno. Nego je bitno drugo: zamalo da se primim na ovo.
I znate šta? Jeste, besmisleno je. Međutim, i u toj besmislenosti ima više smisla od 90% kompletne holivudske produkcije.
King Kong je jedna od najpoznatijih filmskih arhetipa. Danas je 79 godina od prve premijere filma…
Film “King Kong” je prvi put prikazan 2. marta 1933, u dvorani Radio City Music Hall u Njujorku. Momentalno uspešan, film se poigrava sa starom paradigmom “lepotica i zver”, u prilično benastoj, ali nekako naivno zavodljivoj priči kojoj ne možete odoleti.
Uvek ću se pitati o čemu su razmišljali autori spektakla u kome je uhvaćeni Kong glavna atrakcija. Taj detalj u priči je toliko naivan da nemam reči. A opet, ovo dođe nešto kao filmovi o Džejmsu Bondu – znaš da je glupo k’o noć, ali i dalje gledaš i opet ti lepo. Bar znaš da je foliranje, a ne budalaština pod maskom remek-dela, poput onog sirotog Hari-Poter-Harija.
Pogledajte pažljivo ovaj kratki film. Posle ću vam skrenuti pažnju na par reči.
Prvo, film je nastao kao demonstracija novog Nikonovog monstruma D800, ovde možete videti behind the scenes. Sprava je još uvek u promotivnoj fazi, a počela je i prodaja na neviđeno. Nije to sprava za nas smrtnike – Nikon D800 će koristiti sam oprofesionalci – ali skrećem pažnju da se video ovog kvaliteta može napraviti i sa jeftinijim fotoaparatima, ako znate kako. Doduše, nema vam spasa ako želite baš dobru optiku.
Drugo, istina je da je ovo napravila profesionalna ekipa, znalci od zanata i ljudi sposobni da ideju prevedu u sliku. Ali, razlika između profesionalca i amatera nije u kvalitetu nego u pristupu rashodima i prihodima. To znači da biste mogli i sami izvesti zanimljiv video ukoliko imate malo znanja, malo resursa i nešto strpljenja. Mislite o tome.
I najzad, obratite pažnju kakav cirkus se dešava. Ovo je produkcija koja košta, a puštena je u javnost za dž. To je novi oblik viralnog marketinga. Nema nam spasa. A opet, ako će ovakvi filmovi da potisnu obične reklame, ja se unapred radujem.
Možda ste čitali magnum opus Franka Herberta. Ako ste čitali knjige, onda ste sigurno gledali Linčov film. A da li ste znali da je postojao pokušaj i pre toga?
Da li znate ko je Alejandro Jodorowsky? Nisam znao ni ja dok jedan drugar nije poslao link ka članku o jednom propalom projektu. Elem, ovaj Čileanac ukrajinsko-jevrejskog porekla je, koincidentno, juče proslavio svoj 83. rođendan, što je manje bitno za priču. Bitnije je to šta je lik radio u karijeri.
Ček’ malo: po pravilima španskog, ime “Alejandro Jodorowsky” se čita kao “Alehandro Hodorovski”, je l’ tako? Tako je, to smo utvrdili, idemo dalje. Ne, neidemo dalje: čujem u dokumentarcima (koje ćete videti kasnije) da su ga Ameri amerikanizovali i kažu “Džodorovski”. E, pa ja neću da ga zovem tako.
Dakle, Hodorovski je čovek plodne, ali čudne umetničke karijere: reditelj avangardnih filmova, scenarista i pisac, glumac, crtač stripova i slikar, spiritualni guru i šta sve još nije postigao. U umetničkim krugovima je poznat po nekim čudnim filmovima o kojima ne znam ništa, pa ću vas prepustiti Vikipediji i drugim izvorima da istražite dalje sami.
Skoncentrisaću se na konkretnu informaciju koja je i privukla moju pažnju na ovog čoveka: trenutno je u produkciji autobiografski dokumentarni film o životu i radu Hodorovskog. Važan deo te priče će, navodno, činiti i epizoda o neuspeloj produkciji filma “Dina”, po kapitalnom deluFranka Herberta. Evo isečka iz dokumentarca koji još nije objavljen.
Bila je 1974, doba procvata stvaralaštva ideja. Bile su to godine kad je, kao retko kad, došlo do uspešnih susreta između ideja i novca. Pravo na filmsku ekranizaciju “Dine” je bilo otkupljeno – i svašta je bilo moguće.
Ovaj neobični film je u celosti snimljen sa iPhone 4, što je manje bitno. Bitniji je doživljaj koji ovo minijaturno remek-delo proizvodi. Gledajte pažljivo.