Kolakovski – Ključ nebeski (lekcija 4)

I kad imaš izbor možeš mnogo da se namučiš

Lekcija IV
Noje ili Iskušenja solidarnosti

Srećna porodica pred polazak na krstarenjeKad je Bog najzad, u nevreme, požalio što je stvorio ljudsku vrstu, i kad je preneražen zbog posledica sopstvene lakomislenosti odlučio da potopi svoje neuspele slike i prilike, priznao je, kao štoje poznato, Noja za jedinu figuru dostojnu spasenja. Počinio je, pri tom, jednu nerazboritost i jednu nepravdu. Nerazboritost — jer je mogao već do te mere da upozna ljude i da predvidi, ako ma i jedan ljudski par ostane na zemlji, da će sve početi iznova i da će se posle nekoliko godina vratiti sve brige. Nepravdu — jer su ga razljutili samo ljudski zločini, i zašto je onda tom prilikom potamanio sve životinje, koje najzad nisu ni bile krive.

Ali ne upuštajmo se u ova razmatranja. Radi se o nečem drugom. Radi se o Noju. Nastavite sa čitanjem… “Kolakovski – Ključ nebeski (lekcija 4)”

Kolakovski – Ključ nebeski (lekcija 3)

Poštenje uglavnom dovodi do ljutnje.

Lekcija III
Kain ili Interpretacija načela: svakome po zaslugama

Svaki je dao ono što je posedovao na osnovu ustanovljene podele rada: jedan kukuruz, drugi ovnoveKao što je poznato, Kain je bio zemljoradnik, a Avelj čuvar stada. Stoga je na izgled bilo prirodno što je prvi prineo Bogu žrtvu od kukuruza, lana, cvekle i sličnih plodova, a drugi pak — od loja, mesa, astrahana i ovčjih grudi. Ali bilo je, na žalost, jednako prirodno da je, s tačke gledišta tržišnih cena, Aveljeva žrtva predstavljala dar neuporedivo veći i da se Bog upravo njime zainteresovao, a na Kainove poklone je prezrivo mahnuo rukom i — možda je čak izustio nešto ne previše učtivo; nema, uostalom, razloga da mislimo da je bio vegetarijanac — jer bi tada, možda, stvar poprimila potpuno suprotan obrt. U svakom slučaju desilo se. Posledice znamo.

Eto, reakcija Boga prema žrtvama braće najbolja je interpretacija principa: svakome po zaslugama. Jer taj princip je, usled nesrećne formulacije, bio pogrešno tumačen. Reč “zasluge” pogrešno sugeriše da se u deljenju plate uzima u obzir samo čovekov napor, količina uloženog rada i dobra volja. Pri takvom sistemu, dabogme, žrtve oba brata bile bi jednake, jer je svaki dao ono što je posedovao na osnovu ustanovljene podele rada: jedan kukuruz, drugi ovnove. Ali tu je baš Bog ispoljio suštinu pravednosti. Pravednost u podeli plate ne može da razlikuje objektivne uslove u kakvima rad, ili pak “zasluge”, dolaze do rezultata — ne može da uzima u obzir to što je nekog sudbina učinila zemljoradnikom, a ne odgajivačem stoke. Uzima u obzir samo objektivne rezultate rada. Najzad, Kain je, valjda, mogao da se pobrine za nešto bolje; u najgorem slučaju mogao je da pokrade svoga brata i plen, zatim, da prinese Bogu na žrtvu; ne bi to bilo mnogo pohvalno, ali sigurno bi bilo mnogo blaže po posledicama nego ono što se desilo, a uostalom može se misliti da bi i Bog gledao kroz prste na sitni prekršaj, od koga bi, na kraju krajeva, sam imao koristi. Ali Kain — ne! Hteo je da bude pošten i prineo na žrtvu šta je imao, a zatim nije izdržao i nije mogao da otrpi nepravdu kakvu je doživeo u svom ubeđenju. U stvari je pokazao ili nedoslednost, ili ignoranciju i naivnost. Ako je unapred znao na čemu počiva pravednost, a ipak se odlučio da deluje pošteno — bio je dužan da istraje do kraja i da ne dopusti da ga ponese bes zbog činjenica koje su se dale lako predvideti. Ako nije znao — pokazao je naivnost toliko krajnju, da ga, u stvari, ne vredi sažaljevati.

Naravoučenije: računajmo na platu po tržišnoj ceni, a ne po tome koliko smo utrošili rada za naše poslove. To su dokazali mnogi naučnici — među kojima i Karl Marks — a da i ne govorimo o svakodnevnom životu. Naš prijatelj, ili brat, uzeće možda u obzir našu dobru volju, nastojanje, napore i valjane namere; ali ni prijatelj, ni brat neće nam odmeriti pravednost koja je društveno ili božansko delo, koja je u svakom slučaju zakon koji računa rezultate našeg delovanja, a ne naše namere. Držeći se tog principa možemo pribaviti sebi ne malo sreće: svaki neočekivani groš iznad tržišne cene smatraćemo za izuzetan smešak sudbine; a zato dok unapred računamo da ćemo ga dobiti uprkos pravednosti, živimo u neprestanom ogorčenju, pothranjujemo uvredu prema celom svetu i na kraju možemo i rođenog brata da ubijemo u ljutini.

Kolakovski – Ključ nebeski (lekcija 2)

Može li se računati na nesebičnu ljubav?

Lekcija II
Izrailjski narod i posledice nesebičnosti

Stupio sam s vama u savez zato što vas milujemDeklarišući, u više mahova, svoju naročitu ljubav prema narodu izrailjskom, Bog je u jednom trenutku izjavio, manje-više, ovo: Ne zato što bi vas bilo više nego drugih naroda, prihvati vas Gospod i izabra vas — jer naprotiv, vi ste, kao što je opštepoznato, brojno najslabiji. Stupio sam s vama u savez zato što vas milujem.

To je jasno i jedino razumno postavljanje pitanja. Ljubav ne traži obrazloženja. Ponekad ima pokušaja da se ona racionalizuje, govori se kako neko nekog voli zato što je takav a ne drugačiji, što se ovo ili ono u nekom ceni, što ima ove ili one vrline itd. Sve su to obična, nevešta i čak nepotrebna pravdanja. Autentično dopadanje ne mora da se pravda — dovoljno ga je utvrditi; nešto se dopada ni radi čega, bez ikakvog razloga, nesebično. Bog je, po mome mišljenju, postupio pošteno izjavljujući to svome narodu. I još više — izjavljujući svoje nesebično dopadanje i ničim nezasluženu volju da pruža zaštitu — on je prema svom narodu preuzeo izvesne obaveze koje su brzo imale da se ostvare. U toj izjavi Bog je blesnuo — priznajmo da mu se to dešavalo samo izuzetno — velikom vrlinom nesebičnosti.

Nastavite sa čitanjem… “Kolakovski – Ključ nebeski (lekcija 2)”

Trka

Poeziju slabo čitam, al’ volem, kako reče Lala iz vica.

Trka

U rasvit,
organizator je pokazao CILj!
Trka je počela!
Svesrdno grabimo napred;
vukli smo
orošeni, zadihani; zabrinuti.
Behu najbolji isprednjačili,
mi u časnoj sredini.
Hvala bogu bejaše gorih.

Oko podne
rasturiše trkači se;
najbolji se jedva vide,
u jari trepere.
Ni traga od zadnjih.
Postasmo bolji,
smanjismo tempo.

Novi CILj pokaza organizator;
brižno odabran.
Cilj koji nam je odgovarao!
Prvak se sada udaljavao od cilja.

Mi smo se smejali
i
brali ljubičice.
Do pred noć,
još nekoliko puta je
pravac menjan cilja.
Mi
favoriti
pevali smo u ritmu.
S buketima,
lako
zadihani
okončavamo Trku.
Pobeđujemo skupa.

Mikrofon pod nos stavljaju nam
i skromno velimo mi
slavnu onu reč
“Važno je učestvovati”.

Svi pljeskali su.
Mogao niko više da se nije seti:
Koja je razlika između prvog
i zadnjeg.

Vukota Babović

Kolakovski – Ključ nebeski (uvod i lekcija 1)

Svojevremeno sam gostujući na jednoj TV stanici izjavio kako smatram greškom uvođenje veronauke u škole. Stoga sam odlučio, ohrabren poslovicom, da kad već ne mogu da pobedim, bolje da se pridružim.

regrutacija verskih fanatika počinje rano, baš ranoDobrodošli. Ovde ćemo naučiti svašta i koješta. Program je jednostavan, lekcije su lake, nema kontrolnih zadataka ni drugih vidova provere znanja. Računam na vašu savest i želju da savladate gradivo, ionako ste dobrovoljno ovde. Jedini predavač na ovom kursu biće nedavno preminuli Lešek Kolakovski, a preporučena literatura njegova knjiga “Ključ nebeski”
(u prevodu Petra Vujičića). Da počnemo.

Poučne priče iz biblijske povesnice,
saveta i opomene radi sakupljene

Lekcija I
Bog ili Suprotnost između motiva i posledica dela

Nastavite sa čitanjem… “Kolakovski – Ključ nebeski (uvod i lekcija 1)”

Google u slavu Marka Tvena

Na današnji dan pre 176 godina, rođen je veliki američki pisac koji se potpisivao imenom Mark Twain. Google je u to ime lansirao jednostavan, ali lep doodle.

Google obeležava 176 godina od rođenja Marka Tvena

Samuel Langhorne Clemens (alias Mark Twain) rođen je 30. novembra 1835. godine u američkoj saveznoj državi Misuri. Odrastao je u ruralnoj sredini pokraj reke Misisipi, što je ostavilo trajni trag u njemu i što je ovekovečio u svojim delima.

A dela? svi znamo za “Avanture Toma Sojera” i nastavak zasnovan na epizodnom liku iz prvog romana, “Avanture Haklberija Fina“. Ovi avanturistički romani za decu su remek-dela svetske literature: da je napisao samo te dve knjige, Mark Tven bi opet zaslužio sve počasti.

Mark Tven (1835 - 1910)Ipak, moj favorit među jedine tri Tvenove knjige koje sam pročitao je “Jenki iz Konektikata na dvoru kralja Artura” (ono “iz Konektikata” obično zaboravljamo zbog uobičajenog prevoda naslova igranog filma). Ovo blesavo delo iz današnje perspektive deluje malčice naivno – ali takav osećaj bude mnoga dela koja su preteča realne naučne fantastike. Kad kažem “realna naučna fantastika“, onda se trudim da ukažem na razliku u odnosu na “običnu” fantastiku. Naučno utemeljenje svih uobičajenih teza (osim nejasno izvedenog putovanja kroz vreme) predstavlja prioritetnu karakteristiku žanra. Taj pristup je poštovan u ovoj knjizi, čega nije bilo mnogo u literaturi tog vremena (Vels i Vern uglavnom pokrivaju naše znanje o žanru tog doba). A fabula, koja je u suštini jedna vrsna satirična kritika tadašnjeg modernog društva, jedna je od najveštijih priča ikada sazdanih nad klasičnim legendama.

Mark Tven je stekao veliku svetsku slavu za života. No, nije se baš proslavio kao preduzimač iako je pokušavao, pa je na lošim investicijama izgubio značajan deo novca koji je zaradio.

Ostade zabeleženo da su Mark Tven i Nikola Tesla bili bliski i dugogodišnji prijatelji.

Poznato je i to da je u vreme njegovog rođenja pored Zemlje prolazila Halejeva kometa. Sam je predvideo da će i otići za njom, kad ponovo dođe. Tako je i bilo: umro je 21. aprila 1910, samo jedan dan nakon što je Halejeva kometa bila najbliže Zemlji u tadašnjem prolazu.

Pohvala jeziku

Roditelji su nas naučili da započete poslove završavamo. Ali, život nam stalno pokazuje da to pravilo ima izuzetaka. Možemo li da naučimo da ih (na vreme) prepoznamo?

Katastrofa našeg obrazovnog sistema uokvirena je činjenicom da će ocena iz bilo kog predmeta uvek biti direktno izobličena ocenom iz matematike (u moju stručnost da na ovu temu govorim nemajte sumnji, jer sam jedan od retkih zverova koji je bio u zoni pozitivnih mutacija). Sve druge predmete, na ovaj ili onaj način, pokušava naše školstvo matematizirati. Utehe nema u činjenici da nismo jedini: scena iz filma Društvo mrtvih pesnika, u kojoj profesor Kiting viltmanovski cepa matematizirani Uvod u Poeziju, govori o tuđim stranputicama. Hemija Varijetet Homo Sapiensa u potrazi za zdravim razumom u osećajnosti: profesor Kitingima jednačine koje valja izjednačiti; istorija ima datume, količine armija i vrsta naoružanja; geografija statističke podatke o natalitetu i mortalitetu, količinama uranijuma (Kongo!) ili molibdena (Mačkatica kod Surdulice!); a da li veronaučnici još uvek prebrojavaju anđele na vrhu igle ne bih znao.

A suština katastrofe potiče iz suštine matematike, jer matematika nije nauka, ona je potpuno veštački artifakt, alat nauke zasnovan na nekoliko dogovorenih premisa, iz kojih slede konsekvence koje se ne mogu ni tačnim ni netačnim pokazati (za detaljnije upoznavanje sa situacijom, ako baš morate, pogledajte ovde). Dobar matematičar je, dakle, prividno vešt mađioničar, sa tom razlikom što matematičar, pored toga što možda vara druge, možda vara i sebe. Zato nikada neće doći trenutak da profesor matematike kaže koju neafirmativnu reč o predmetu, da ukaže na loše, da govori o pogrešnom, jer to nije moguće, niko o istinitosti matematike ništa ne zna, niti može znati. Matematika je čardak ni na nebu ni na zemlji, što je strašna tajna koju esnaf krije komprimovanu u simboličke oznake parajezika. Dugoročno usporenje rasta fizike, koje nastupa posle eksplozivne Ajnštajnove faze, upravo potiče iz činjenice da su se fizičari uhvatili u koštac sa tajnama koje se moraju matematički opisivati (to jest nagađati), jer je tek ovih dana tehnološki razvoj omogućio eksperimentalne provere.

Ako nikada niste ostali bez teksta, sada je šansa!

Nastavite sa čitanjem… “Pohvala jeziku”

Pračet za neupućene

Nije bila mračna i olujna noć. Trebalo je da bude, ali takve su vam vremenske prilike. Na svakog ludog naučnika koji je imao prikladnu gromovnu oluju baš u noći kada je njegovo dovršeno Veliko Delo ležalo tamo, na laboratorijskom stolu, imate desetine onih koji bespomoćno sede pod mirnim zvezdama dok Igor obračunava svoj prekovremeni rad.

Dobro predskazanje veli da će nešto da se desi. Nešto lepo...Gornji pasus potiče iz “Dobrih predskazanja”, moje omiljene knjige Ser Terija Pračeta. Doduše, napisao ju je zajedno s Nilom Gejmenom, takođe svojevrsim ludakom (autor serije stripova “The Sandman” i niza romana od kojih je meni omiljen “Američki bogovi“), saradnja koja je lepo opisana na kraju knjige: “Teri Pračet ustaje rano ujutru, Nil Gejmen rano popodne. Ova knjiga je nastala u onih četiri ili pet sati kada su obojica bili budni.”

No, ovaj put ćemo se fokusirati na Pračeta. Ima zašto. Najprodavaniji je britanski pisac 90-ih (trenutno je na skromnom drugom mestu), rangiran je kao sedmi na listi stranih autora u SAD, a do sada je prodato 65 miliona primeraka njegovih knjiga koje su prevedene na 37 jezika. No, to su samo cifre, čovek bre piše bogovske knjige.

A ima i još jedan razlog. Ovaj post je ucena. Kakva? Saznaćete na kraju Smile

Nastavite sa čitanjem… “Pračet za neupućene”

Poljski Google u slavu Stanislava Lema

Danas je tačno šezdeset godina od objavljivanja prve knjige Stanislava Lema, jednog od najznačajnijih autora “tvrde” naučne fantastike. U slavu tog događaja, poljski ogranak pretraživača Google je objavio doodle koji je već ocenjen kao jedan od najboljih koje smo do sada videli.

Poljski Google u slavu Stanislava Lema

Da naglasim: ili kliknite na link koji sam vam obezbedio u prvom pasusu ili kucajte punu i tačnu adresu http://www.google.pl – ne samo počev od “www.” jer ako ostane https://, nećete se probiti do poljskog pretraživača.

Prva dva zadatka

Ovaj tušem crtani animirani doodle je kombinacija priče i male logičke igre: potrebno je da rešite tri zadatka i tako da… Uh… Otkrivanje prirode zadatka je deo igre, pa ću ovde zastati. Nisam mogao da odolim, pa sam spakovao nekoliko uhvaćenih slika… A animacija je perfektna, videćete. Fabula animacije je zasnovana na motivima zbirke kratkih priča Cyberiada.

Treći zadatak i finale

Da li ste čitali išta od Stanislava Lema?

Nastavite sa čitanjem… “Poljski Google u slavu Stanislava Lema”