Bilbo pronalazi Prsten. Susret i zagonetanje sa Golumom.
LICA: Bilbo, Golum, Torinov glas
BILBO: Gde sam? Gde je Gandalf? Gde su patuljci? Kako da izađem odavde?… Šta je to? Kao neki prsten… Da se vratim? Ne, nikako. Izgubiću se još više u ovim tunelima. Napred. E, moj Bilbo Baginse, kako je tebi bilo lepo u tvom udobnom stanu… To je tako daleko sada… kao san… Da sam barem poneo maramicu… Šta je to? Šta je to?

GOLUM: Psssss, golum… Ovo je osobita gozba, moj prekrasssssni. Bar će nam pružiti ukusan zalogaj, golum…
BILBO: Ko si ti?
GOLUM: Šta je on, prekrasssssni moj? Kao jedan davno zaboravljeni hobitski ssss…
BILBO: Ja sam gospodin Bilbo Bagins. Izgubio sam patuljke i izgubio sam čarobnjaka, i ne znam gde se nalazim, i ne želim da znam ako samo mogu da se izvučem odavde.
GOLUM: Šta ssssu mu to u rukama, sssss?
BILBO: To je žalac koji je napravljen u Gondolinu!
GOLUM: Ssss, golum… Ti sedi ovde i možd’ makičički razgovara sa njim, prekrasssssni moj. Ono voli zagonetke, možd’ voli, voli li? Golum, golum… voli li zagonetke?
BILBO: Voli, voli. Nema Hobita koji ne voli zagonetke.
Nastavite sa čitanjem… “Hobit, treća scena: Zagonetke u tami”