Једна од пре: и остали опрашивачи

Кад је оно миш прегризао оне жичице што воде у осовину диска, Јоца Смуђ је рекао да он нема тако фине сечице којима би то тако хируршки прецизно пресекао. Слично чудо природе сам видео кад су се дрводеље населиле у неку натрулу греду. Пиљевина коју избацују кад дубе себи гнездо је финија од брашна, а само гнездо практично савршено ваљкаста рупа.

У ствари не знам да ли је ово на слици дрводеља. Величина одговара, кретње одговарају, али је ова буба нешто сувише светла. Ко зна, можда и њих има у разним бојама. Изгледају опасно, међутим не прилазе уопште, не нападају и чак ни не знам да ли имају икакву жаоку.

Иначе, умеју да се угнезде и у готову рупу кад им се свиди – например у управљач бицикла. Хм… сад кад сам тражио линк, наша википедија не зна за пчеле дрводеље. Можда је ово нека врста бумбара.


Као и код сваког оваквог снимка, треба наћи ту златну средину између свега… што, наравно, препуштам аутоматици тј овом рачунару са објективом, који се назива камером. Ако ништа друго, бржи је од мене, док бих ја наместио то како ја хоћу, оде буба. Нисам незадовољан – међу десетак снимака има чак три која су довољно оштра (тј сваки је негде оштар, ама “негде оштар” и “оштар где ја хоћу” није исто). Ослањање на аутоматику има својих добрих страна.

Nastavite sa čitanjem… “Једна од пре: и остали опрашивачи”

Nedelja je, 27-VIII-2017.

Reč gombа u mađarskom znači pečurku. Po načelima balkanskog špruhbunda, ovde se reči pozajmljuju pa ne vraćaju, a nekad se čak i vraćaju (stol – asztal – astal), pa kod nas gombu/gombicu ima zimska štrikana kapa, kod komšija susjeda gumb je dugme za pritiskanje, a kod nas se knedle sa šljivama zovu i gomboce sa šljivama. Možda može i sa nečim drugim, nismo se sretali. Neko reče da je video, čuj video, jeo i sa kajsijama.

Recept nije težak, u stvari recepata ima nekoliko. Može testo da se pravi od krompira, sa grizom, sa jednim jajetom, sa tri… gugao ume to da nađe. Šljive su upravo rodile i sad je vreme da priredite sebi jedno veličanstveno, poznavaoci (što kažu “ko, ne seri”) vele, skoro seksualno iskustvo. Spremite knedle, častite sebe.

Prijatan nedeljski ručak vam želimo.

Једна од пре: неко мора и вредан да буде

Кажу тако “вредан ко пчелица”… а кажу и “што се мора, није тешко”. Кад ти је главни извор свега за преживљавање у цвећу, а цвећа има само кад има, нема друге но да се спрема зимница. И пчелама, канда, не смета да проведу пролеће и лето правећи залихе за зиму. А ко зна, можда се преко зиме културно уздижу, оргијају, мењају друштвено уређење, смењују владу… може им се, урадиле су посао кад је требало.

Али ово се зове “једна од пре”, дакле очекујете фотку а не фантастичну пчелињу социологију (и пчелари их зову друштвима, није израз изабран без везе). Па, ево фотке.

Погледајте и велику – да се види колико се полена накупило у цегеру. На претходној, шест секунди и два цвета раније, тога има приметно мање.

Nastavite sa čitanjem… “Једна од пре: неко мора и вредан да буде”

Stepen dvojke

U šaljivim sećanjima na školske dane Ljubivoje Ršumović će se poigrati rečima “Nisu to kurajberi, nego tvoja braća.”.

Sa preklapanjem.

trasa kruga dvojke (ne stepena dvojke) u izvoedbi GSP-aU šaljivim sećanjima na školske dane Ljubivoje Ršumović će se poigrati rečima “Nisu to kurajberi, nego tvoja braća.”. Klinci koji imaju tu sreću(?) da su im prababe i predede živi uredno mogu da ih izbroje osam komada. Baba i deda je četvoro, a roditelja dvoje. Ako dovoljno vladaju matematikom skapiraće da broj predaka u istom kolenu zavisi od broja dva i rednog broja kolena. Tako dolazimo do kurajbera (muško), odnosno kurajbere (žensko) u četrnaestom kolenu. Matematika kaže da ih svaka osoba ima 16.384 komada ukupno.

Ako uprosečimo da je svako od predaka – čije nazive imamo do šesnaestog kolena – svoje direktne potomke dobio sa 25 godina, svako od nas je pre četiri veka imao 32.768 belih orlova i isto toliko belih pčela. Četiri veka… To mu dođe delom Habsburško, a delom Osmanlijsko carstvo. Bar kad je o ovim prostorima reč.

Nastavite sa čitanjem… “Stepen dvojke”

Raspus’!

Dragi naši,

Svi su se razišli, mi smo se isto razišli. Vidimo se u septembru, a možda i pre. A možda i u međuvremenu, ali nemojte okolo da pričate da smo vam to obećali, jer nismo.

Prekidamo vas zbog izvinjenja programa

U međuvremenu, pijte mnogo vode, popijte i poneko pivo ako ima gde pravog piva, jedite lubenice i breskve, oblačite laganu odeću od pamuka ili lana, držite se senke, dišite sporo ali duboko i mislite o svemu onome što vam je po volji da mislite.

Ako pročitate neku knjigu, neće vam pasti kruna s glave. A ako kome treba da padne kruna s glave, to je neka druga tema kojom se nećemo baviti sada i ovde.

Živi bili.

Promena

Pretvaram se u rame za plakanje, kao da mi nije dovoljno i sopstvenih muka. Onomad mi se javila prijateljica i odmah sam primetio da nešto kod nje nije u redu. Po tonu, rekao bih da je u debelom dertu, a posle kratkog izvlačenja klještima reči iz nje, priznala je da je napravila neku glupost. O detaljima, naravno, nismo razgovarali, ali je stalno ponavljala kako bi htela da popravi sve to što je zabrljala.

Ne sumnjam da je imala najbolje namere u svom naumu, ali sam retko viđao da se muško-ženski odnosi daju popraviti. Ili se meni to nikada nije desilo.

Nastavite sa čitanjem… “Promena”

Dugo nam je i trajao

“A šta ti imaš protiv Susan Tedeschi”, upita me poznanik, “pa ona je sjajna pevačica, a nije loša ni sa gitarom”, reče. Slažem se sa izrečenim konstatacijama o kapacitetu dotične. Štaviše, ima tu simpatičnog materijala. A negde sam o njoj pročitao “kada zapeva Susan Tedeschi, možete čuti kako se zvuk valja od Misisipija na jugu do Čikaga na severu”.

Sve je to u redu. Ali, kriva mi je nešto, i to mi je mnogo kriva. Kriva mi je što je kategorija blues-rocka, hibridnog žanra u kojem dominira odlična gitarska svirka, praktično izgubila najbolje što ima, a preko dvadeset godina smo čekali da se takav baja pojavi. Kriva mi je što ovog više nema:

A taj greh se ne može tek tako oprostiti.

Nastavite sa čitanjem… “Dugo nam je i trajao”

Kao zapaljeni papir

Kako nam mediji svakodnevno javljaju, nama je sve bolje. No, nikako da to “bolje” osetimo na sopstvenoj koži… I ako mislite da su tu u pitanju “srpska posla”, grdno se varate. U odnosu na to kako se živelo pre, recimo, četrdesetak godina bilo gde u svetu, danas većina populacije živi mnogo gore.

Razrešenje ovakvog stanja se ni ne nazire.

Nastavite sa čitanjem… “Kao zapaljeni papir”

Linija na kojoj se razdvaja ono pre i ono posle

One hand on the hammer, one foot by the door
Pushed by the wind, fed by the need for moving on,
Moving on to nowhere

Ima već par meseci, Peacock junior je postavio ovu pesmu na svoj zid na fejZbuku i tako me podsetio na jedan od najboljih koncerata koje smo, eto slučaja, zajedno pohodili… Beše vrela avgustovska noć pre četiri godine, zidine Malog Kalemegdana su bile usijane. A beše još vrelije kad je krenula ova pesma.

To su oni prosti trenuci kad čovek shvati koliko je malo potrebno da bude srećan.

Nastavite sa čitanjem… “Linija na kojoj se razdvaja ono pre i ono posle”

Bend od jedne pesme (i nijedne ideje)

Spasi me, bože, bendova klase “zna narod šta valja”.

Svako vreme nosi svoje, ali sedamdesete godine prošlog veka su verovatno bile najčudniji period u istoriji šou-biznisa, pogotovo u Velikoj Britaniji. Sa jedne strane je došlo do globalnog proboja standarda, može biti da je neko čak pomislio da bi to moglo da znači da sleduje zlatna era čovečanstva, sa druge strane je nastao potpuni metež jer se nije znalo ko pije, a ko plaća. A među sirotim muzičarima, izvesno, postojala je ideja da samo jedan adut, pa ma koji to bio, može da predstavlja put u popularnost i blagostanje.

Kakvih je tu ludaka sve bilo, bog da te ubije. Recimo, ovi.

Seća li se iko grupe Kursaal Flyers? Ja verovatno ni dan-danas ne bih znao za njih da nisam dobio jednu ploču na poklon.

Nastavite sa čitanjem… “Bend od jedne pesme (i nijedne ideje)”