Logika pereca

In memoriam: Walter Becker (1950-2017)

Došli smo, odavno, do tačke na kojoj se vest o odlasku nekog dragog umetnika na Neko Bolje Mesto čuje sve češće. Priroda je neumitno drska i neselektivna prema svetu oko nas, pa ponekad poneko i požuri. Juče mi je nedeljno popodne upropastila vest da je istim putem otišao i Walter Becker, jedan od dva mozga koji su stvorili, oblikovali, vodili i svetu ostavili veličanstvenu grupu Steely Dan.

Veoma sebično, iskoristio sam nedeljno veče, a i celog ovog dana mi vibrira nešto u glavi na istoj frekvenciji, da preispitam svoj stav o toj za mene veoma posebnoj grupi.

Nastavite sa čitanjem… “Logika pereca”

Pastir

Život u betonskim zgradama i nije preterano zanimljiv. Al’ uz dobra komšiluk lakše se podnosi. S. i M. su stariji bračni par koji spada u one retke kod kojih navraćam i sa kojima volim da ćaskam. Naše sedeljke su obično maratonske jer me S. uvek natera da probam njene kulinarske specijalitete, a M. mi održi zanimljivo predavanje iz istorije koju ne poznajem.

Kao provereni hedonisti, ovoga puta smo počeli sa aperitivom.

Nastavite sa čitanjem… “Pastir”

Kada se kockice slože

Jeste li ikada čuli za grupu Upp? Njihovi snimci spadaju u kategoriju “hard to find” jer u vreme dok je grupa delovala diskografska industrija nije pokazivala neko naročito interesovanje za rock jazz ili nešto tome slično, što se danas opisuje širokim pojmom fusion. Čak i kada je produkciju odradio i gitaroški Bog lično. I svirao tu i tamo. 🙂

A priča je više nego zanimljiva.

Nastavite sa čitanjem… “Kada se kockice slože”

Једна од пре: под светлошћу рефлектора

Те давне шесет прве су нам не само асфалтирали (асфалтовали?) улицу, него и поставили неонско осветљење. Тј живино, што сам ја тада бркао са некаквим кокошкама. Било је најзад довољно светла да смо почели да се увече играмо на улици.

Преко лета су се око светиљке, наравно, скупљали комарци, а и много веће бубе. Чак и неке за које нисмо дотле ни знали да постоје, нисмо имали довољно јака светла да их навабимо. Било је међу њима и правих оклопника, који би летели док не падну, а тај пад са висине од 4-5 метара се баш чуо. Нешто налик бубашваби али бар упола веће.

Тај плес под светлошћу рефлектора ме фасцинирао тада. А после… већ нешто мање, јер на фотци никад не испадне како очекујеш. Но, ко чека дочека (не, на хрватском се не каже “тко четка дочетка”, то вас је неко прешао).

Јер, најзад ми је дошло из оданде у главу да могу да шкљоцнем и петнаест пута ако хоћу, док методом грубе силе не нахватам два-три снимка где ће тих буба под светлом бити онолико колико се мени чини да их има. Прва тура се, наиме, завршила неверицом – како бубе знају кад ћу да шкљоцнем, па се разбеже? Кад сам нанишанио било их је милион.

Nastavite sa čitanjem… “Једна од пре: под светлошћу рефлектора”

Obećavala si mi čuda

Dok slušam novi album jedne od perjanica američkog indie rocka, nikako ne mogu da se otmem utisku da sam ono što sviraju već čuo. Kritičari su po već ko zna koji put pali na teme naglašavajući njihov grandiozan zvuk koji je u stanju da oduva sve ispred sebe, a kako pesme odmiču meni postaje sve dosadnije – čini mi se da su se članovi grupe smestili u preveliki studio za sebe i da tehnologija i ispolirana produkcija prevladavaju nad sadržajem pesama.

Bavljenje formom nije moj omiljeni sport.

Nastavite sa čitanjem… “Obećavala si mi čuda”

Hrabre sreća prati i onda oni ispadnu heroji

Ponekad je potrebno više od puke želje da se dosegne nagrada: potrebna je hrabrost da se suočiš sa nečim što znaš da je veće od tebe, da može da te zgazi i uništi. A hrabar čovek nije onaj koji se ne plaši, jer onaj ko se ne plaši pred opasnošću nije junak već ludak. Hrabar čovek prevlada svoj strah i stupa napred znajući da može propasti.

E, tako.

Nastavite sa čitanjem… “Hrabre sreća prati i onda oni ispadnu heroji”

Buđenje rane jeseni

Šta to može da bude neobično u zemlji u kojoj samo Bog zaliva kukuruz? Šta je to vredno pažnje tamo gde čestit narod predlaže izdavanje novčanice od 3000 dinara da bi se onom zadriglom klipanu pomoglo da izigrava Mesiju? Sa kim se može podeliti radost ili tuga kad svakog pritiska nešto na šta ne može prstom da se pokaže, ali može plećima da se oseti?

Rešenja...

Nastavite sa čitanjem… “Buđenje rane jeseni”

A iz mraka vreba… babaroga

Baba-Roga.

Iron Maiden – Fear of the DarkOnomad me Brat Blizanac pitao da li smo i kako Aleksu izlečili od straha noću kad legne da spava.

– Kakav, bre, strah! – Rekoh mu. – Kad je prvi put nešto zakukao u tom smeru, nabavili smo mu plišanog medu da ga čuva od raznih neprijatelja koji vrebaju u mraku dečije sobe.

– Ma, nije to lek u mom slučaju.

Za njega ne znam, al’ ja prevideh da mu je naslednik dve godine stariji od Alekse. Nama će tek da dođe faza noćnih strahova.

Nastavite sa čitanjem… “A iz mraka vreba… babaroga”

Progovorila je žena

Mnogo puta smo se sretali sa autorskom saradnjom zasnovanom na harmoniji bliskih osoba koje su iznedrile neke od fantastičnih pesama. Partnerima se učini kao da se stvorila gotovo idilična atmosfera u kojoj, pored zajedničkih planova, podizanja dece i ostalih svakodnevnih tričarija, pisanje pesama i nije pisanje – one nekako nastaju same. A onda se desi nešto nepreviđeno, puknu ljubav i zaveti, a celokupan dotadašnji život se okrene naglavačke.

U takvim okolnostima žene najčešće promene frizuru, način odevanja i čine sve da bi se otarasile “one stare”. U slučaju muzičarki, sav nakupljeni bes i povređenost se često pretoče u pesme sa jasnom adresom i uobičajenom poentom – tek ćeš da vidiš šta si izgubio.

Najnoviji primer je Imelda May.

Nastavite sa čitanjem… “Progovorila je žena”

На станаре разброј’с

Шта смета ако је велико? Велике ципеле, например, ако и не жуљају, ландарају и тару се о стопало. Велик шешир, пада на очи. Велик орман, не може кроз врата. А ето, има коме смета улазак, кад се повећа. Како се мери величина уласка? Немам појма, али има ко уме.

Уме то ревносни грађанин Симић.

Пошто се ради о особи са посебним задужењима (има печат скупштине станара!), очигледно се ради и о особи са посебним обавезама, а отуд и правима.

Nastavite sa čitanjem… “На станаре разброј’с”