Nisam mislio da ću ikad sebi dozvoliti da kačim uspravan video na SP, jer uspravan video je digitalno smeće po definiciji… Međutim, viša sila je umešala prste…
Nastavite sa čitanjem… “Ljubav prema pivu, sedmi stepen (nirvana – 1)”
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Nisam mislio da ću ikad sebi dozvoliti da kačim uspravan video na SP, jer uspravan video je digitalno smeće po definiciji… Međutim, viša sila je umešala prste…
Nastavite sa čitanjem… “Ljubav prema pivu, sedmi stepen (nirvana – 1)”
Pre koji mesec sam pisao o starijem od braće Gallagher, a neki dan naleteh i na mlađeg, Liama, u čudnoj kombinaciji.
I to u trenutku kada su mediji pomislili da je “pukao”.
Pronađi mačku. Ili sačekaj malo.
Ovo je jedna od onih pesma koja ne može da se uhvati ni za glavu ni za rep.
Pa makar on bio i od rakete.
Ove sedmice, po nagovoru i blagom (ali upornom) pritisku Šefa, podeliću s vama neke poglede koje sam uhvatio s mog prozora u proteklih godinu i nešto dana.
Ma, dok se okreneš, neko krene da pravi gluposti. Doduše, drogiranje adrenalinom iz sopstvenih žlezda je legalno, a obaranje svetskog rekorda je ozbiljan posao.
Elem, ovo: ![]()
Some kind of night into your darkness
Colors your eyes with what’s not there.
Kažu da ne valja taj nauk, dati se u startu 100%. Treba ostaviti odstupnicu, napraviti prostor za vaganje. Omogućiti drugoj strani da zasluži poverenje. Stvoriti mogućnost uzmaka kako bi se minimizovala eventualna šteta. I uvek imati racio na gotovs.
Kako onda dobiti 100%? Jer išta manje nije vredno cele igranke…
Iskoristite trenutak za radovanje, jer posle ih neće biti toliko. Pogotovo ako primećujete stvari koje su očigledne iako to ne biste smeli da radite.
Mnogima je u subotu ujutru srce zaigralo od radosti, jer su vikend započeli informacijom da je fudbalska reprezentacija Srbije sa igračima do 20 godina osvojila tron na svetskom prvenstvu održanom na Novom Zelandu. Kako i ne bi: fudbalski uspesi njihovih starijih kolega mogu da se mere isključivo “zamalo kvalifikacijom među 16 najboljih (samo da sudija nije favorizovao ekipu X)”, pod uslovom da se uopšte kvalifikuju na svetsko prvenstvo nakon gomile potrošenih para u pripremi koja nikuda ne vodi i, dakako, krivice tamo nečije strine što taj i taj nije tad i tad uradio to i to.
Trenutak radosti je prihvatljiv, jer nema dovoljno dobrih vesti bilo koje vrste koje bi pomogle da se održi elan nacije. Veselje na ulicama, u kafanama i na drugim okupljalištima: uobičajena slika koja prati događaje. Masovne radosti su dobra stvar, na trenutak.
Međutim, šta zaista sledi? Osim notorne činjenice da tim dečacima zaista treba čestitati na srčanosti, osim retke prilike da prepoznamo kako je svaki uspeh u svakom kolektivnom sportu nemerljivo veći od uspeha onih porodičnih preduzeća koja ulažu veliki novac i trud kako bi kondicionirali svoju decu da mlate loptu reketom preko mreže, šta zaista preostaje da se desi nakon realno velikog uspeha Orlića na Novom Zelandu?
Nažalost, scenario je bolno predvidljiv.
Pojedinac ne evoluira: pogrešno je shvatiti evoluciju na taj način. Stvar se zbiva na nivou izbora optimalne mutacije između više potomaka unutar jedne populacije. Dakle, evoluira vrsta. I onda, ako bismo pogledali unazad, najzad bismo shvatili da linija roditeljstva ide na sam početak života.