Utovar nedeljom, 1. februar

Boktemazo, iscurio ceo mesec. Ama, dok si rekao “ejafjalajokul”… Ne govori se više “popokatepetl”, zar ne?…

Gore je da gore ne može biti, ali pošto gore ipak može biti, onda će gore i biti.

kreten1Ne vidite smisao prethodne rečenice? Ako zaista ne vidite smisao prethodne rečenice, onda postoje dve mogućnosti: 1. neskloni ste donošenju sopstvenih zaključaka na osnovu činjeničnih pojava oko vas; i 2. već duže vreme živite ispod nekog kamena, pa do vas ne dopiru predstave informacije vesti o aktivnostima izvršne vlasti. Imate svoju muku, gledate svoja posla, pa ste odlučili da sačuvate ono malo preostalih živaca i klonite se politike. E, ali politika neće da se kloni vas, jer sve političke aktivnosti (dakle i laganje i krađa i mere zadržavanja na vlasti – nema više, to je to) tangiraju sve što radite, možda čak i na načine koje još niste razaznali.

Ako osećate nelagodu, gledajte šta ćete: to što vas žulja nije neudobna kragna, a to što vas plaši nije karakondžula iz narodne bajke. To što vas žulja je nervoza koja je nastala zaslugom ili krivicom onih koji su odavno već nervozni za vaš račun (ili oni barem to tako predstavljaju).

kreten2Vlast je nervozna jer niko neće da je sluša (i to je, izvesno, jedini razlog što nam nije već mnogo, mnogo, mnogo… mnogo bolje, kao što je najavljeno), političari svih fela i boja su nervozni za svoj groš (sic! ipak je to za naš groš), novinari su nervozni jer mogu da pišu ili onako kako Vlada hoće ili onako kako Vlada želi (uz napomenu da u oba slučaja to slobodno mogu da čine samostalno – dakle, mediji su u našoj zemlji slobodni I samostalni), a mi smo nervozni jer nemamo više tapiju na posao i poljuljao nam se svaki plan za budućnost, jer budućnosti nema.

Valjda nam se ne dogodi Majdan i ovde. Ma neće… valjda.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 1. februar”

Mesečeva ptica

Volim da zavirim u zonu umetničkih animiranih filmova na portalu Vimeo. Nađe se tamo mnogo čudnih, prekrasnih radova, ponekad i kontraverznih. Nedavno sam natrčao na ovaj čudni film; ne znam šta da mislim o njemu. Odgledao sam ga triput, od čega sam dvaput prekidao, jednom čak bio na ivici odluke da ga izbrišem i zaboravim, ali sam mu se vratio.

Znam da moj lični ukus baš i nije bogzna kakva preporuka za čestitog posetioca suštine pasijansa, ali ipak pokušajte.

(gledanje preko celog ekrana će biti od koristi.)

Nastavite sa čitanjem… “Mesečeva ptica”

Tvrđava oko tvog srca

Then let me build a bridge, for I cannot fill the chasm,
And let me set the battlements on fire.

Kada je pre trideset godina izbacio svoj prvi solo album, “The Dream Of The Blue Turtles”, Sting je rekao da je ovo “pesma pomirenja”. Koristeći metaforu napuštene tvrđave, on pripoveda o vezi koja je bukvalno prošla kroz rat i gde on drugoj strani poručuje kako je vreme da polože oružje. Nimalo lak zadatak, jer treba proći kroz minsko polje koje je sam posejao…

Ljubav znači oprostiti.

Ljubavno pismo

I hold this letter in my hand
A plea, a petition, a kind of prayer
I hope it does as I have planned

Čuvate li svoja stara ljubavna pisma? Žuta od starosti, pohabana od mnogo čitanja. Pisana hemijskom koja se lagano razgrađuje bačena na nekoj ledini, ili je odavno pretopljena i sada je deo kvake jedne od kabina muškog vecea na autobuskoj stanici. Na papiru iz sveske koja je pre dvadeset godina otišla u staru hartiju i reciklirana se reinkarnirala prvo kao nekoliko listova iz objavljene zbirke nekog seoskog pesnika, a pre nekoliko godina istim procesom kao stranica u dnevnim novinama na kojoj je objavljena fotka nekih ispraznih duša u provodu…

Nastavite sa čitanjem… “Ljubavno pismo”

Almanah

Zamisli ovakav zadatak: dati su ti na raspolaganje svi resursi koje možeš da imenuješ i dato ti je sedamnaest godina da napraviš pregled svih osoba i događaja u istoriji čovečanstva koje je vredno zapamtiti u nekoj neodređeno dalekoj budućnosti, nekome ko na planeti Zemlji nikad nije bio. Šta ćeš učiniti?

Nastavite sa čitanjem… “Almanah”

Ljilja brani Srpstvo

Homo Sapiens je stvorenje satkano od svakodnevnih rutina. Nositi majicu boje onog lustera iz dnevnog boravka ili živeti na jedanaestom spratu od mogućih dvadeset ili oboje… možemo podneti samo ako tokom dana veliki broj radnji obavljamo aftamacki, bez prevelike upitanosti nad uzrocima onoga što činimo.

Vikendom volim da kupim i pročitam novine. Subotom kupujem Politiku i Danas, nedeljom odnedavno Politiku (doskora sam nedeljom čitao Večernje Novosti zarad podizanja nacionalne gotovosti). Imao sam još poneke male i samo moje rutine (totalni dokonluk Prvog Januara beše ubedljivo najdraži) od kojih sam se, sa rođenjem druga Ognjena, morao rastati. No, čitanje novina vikendom je opstalo. Nije taj moj ritual važan da bih saznao šta se događa. Važan je samo zato što je ritual. Sve ostalo je bonus, ponekad lep a ponekad i uvredljiv: stabilizovana struktura Basarinih tekstova, još pravoslavljivija pesma Matije Bećkovića, hladnokrvne poente Alekseja Kišjuhasa, sećanja raznih Bajića na Božić (ili se ipak kaže sećanja Božića na Bajić?). Ali pre svega, čitajući novine, tragam za stilskim biserima, mrvicama hleba koje kolumnisti iza ostavljaju iza sebe potkazujući svoje skrivene motive, odajući džep koji ih plaća.

Skriveni biser

Nastavite sa čitanjem… “Ljilja brani Srpstvo”

Амблендуј ми ноћас

Панту знам још из времена кад су бруцоши ишли у летњу војску… они 12 недеља после матуре, па онда на студије. Ишао је и он, па је после написао “Стани на нагазну мину”. И још којешта. И није батаљивао.

Ово је отприлике прва новија ствар, коју сам чуо на једној свирци коју је приредио таман кад сам се врнуо из печалбе, нова ствар! Нисам чуо нову Пантину ствар годинама!

Оно, није баш његова, ал’ Панта је ко покојни Џо Кокер, кад он нешто отпева то је онда његово. Не марим што је снимак скрнав, аматерски, јер Панту нећете видети пред професионалном екипом сниматеља. Сви су му снимци најбољи, јер бољих нема wlEmoticon-winkingsmile.png.

Nastavite sa čitanjem… “Амблендуј ми ноћас”