Peacock’s Files: Jed

Moja sklonost ka muzičkim opskurnostima je sasvim normalna za jednog zavisnika. Odavno mi nema spasa. Ono što ja preslušavam ne znači da će automatski da se svidi i drugima, pa izbegavam da time davim druge ljude. A kamoli da o tome pišem.

Ovih dana se zabavljam sa muzičkim komadom koji sa zadovoljstvom slušam i uživam u njemu. I sve se nećkam da nešto napišem, jer nemam bogzna šta u rukama, sem činjenice da Cevka časti kompletan album.

Zato ćemo da uvedemo novu kategoriju na blogu – Peacock’s Files će se, povremeno, baviti istraživanjem najluđih stvari u muzici posle čijeg preslušavanje neće da vam se smuči. Naprotiv! Winking smile

Nastavite sa čitanjem… “Peacock’s Files: Jed”

Zašto dizel motocikli nikad nisu postali popularni

Čovek objašnjava kako da startuješ motocikl sa dizel motorom na –1,5°C. A onda… Budite bar malčice strpljivi i pratite koliko je uporan da uspe.

Sad, koliko je ta njegova mala kućna čarolija bila uspešna, procenite sami.

A dizel motocikl je posebna priča. Ma, vredi samo bog tog lera. Smile with tongue out

Kad Telecaster zaplače

Upoznavanje opusa ključnih muzičara je nije jedini, ali je verovatno najbolji put ka razumevanju istorije popularne muzike. Jer, ako rad ljudi koji su uticali na druge muzičare i tokove u muzici stavite u pravi kontekst, razumećete njihovu veličinu i uticaj, pronaći ćete pravilnu perspektivu o dešavanjima i ukupna slika će vam biti jasnija.

Čest problem u istraživanju takvih muzičara – barem sam ja imao takav problem dok se nisam upoznao sa pravim znalcima – nekada je bio u tome što je bilo teško pronaći njihovu fonografiju. A danas, kada je to, što bi ono rekli stari Feničani, just one click away, pretrpani smo svim i svačim i više nije lako održavati fokus na nečemu što možda nije u prvi mah tako interesantno – bar dok ne zagrebete malčice ispod površine.

Imam perfektan primer.

Znate li ko je ovaj čovek? Posvete su mu pisali i kao uzor ga navodili mnogi gitaristi. Ako vam išta znači, među tim gitaristima su se našli Robbie Robertson, Billy Gibbons, Gary Moore i Jeff Beck. I ne samo oni.

Ko je bio Roy Buchanan?

Nastavite sa čitanjem… “Kad Telecaster zaplače”

Pao sam i ne mogu da ustanem

Pre nego što se zaprepastite, samo jedna mala napomena: ovo nisu živi ljudi. Ovo su animirani objekti. Reč je o novom modulu za program Maya po imenu Miarmy, koji služi za unapređenu kinematiku masovnih scena.

Pa’j sad.

Nastavite sa čitanjem… “Pao sam i ne mogu da ustanem”

aplauz

jedini način da se odistinski hvalim kako imam lepe unuke jeste da ih nagovorim da se prošetaju sa mnom. slike su odavno podložne montaži i više mi niko ne veruje kad se hvalim foto-sadržajem mobilnog telefona (slike po novčanicima su demode čak i za nas matore; u stvari i novčanici su demode).

ali još uvek samo najmlađa pristaje da sa dedom prošeta bečićkom plažom i to pod uslovom da je ubedim da ću stvarno da joj kupim onu “prelepu narukvicu od morskih školjki” i sladoled sa pet kugli.

Nastavite sa čitanjem… “aplauz”

Крвава бајка: Moralna pouka istorijskih istina

Dok se ljudi bore za slobodu, zveri se bave streljanjem

Zveri su u Kragujevcu streljale sedam hiljada ljudi i tri stotine đaka. To je moralna pouka događaja koji se dogodio na današnji dan pre sedamdeset tri godine. O tom vremenu i o tom događaju danas se uči u školi na časovima istorije.

Било је то у некој земљи сељака
на брдовитом Балкану,
умрла је мученичком смрћу
чета ђака
у једном дану.

Spomenik petom tri

Nastavite sa čitanjem… “Крвава бајка: Moralna pouka istorijskih istina”