Deo si mene

Now is the time
I must let you go
We both knew this day would come
How it would hurt I could never know

Da parafraziram Milana Kunderu, velikog pisca & vrsnog poznavaoca slabijeg(?) pola:

Nije važno u životu imati što više žena, već što više dobrih;
kao merilo sopstvene vrednosti. Uostalom, iskusni ribari
male ribice uvek vraćaju u vodu.

Srećom, na vreme sam to pročitao! Hot smile

Zato neću danas da davim sa situacijama koje su davno proživljene i dešavaju se svakome, bez izuzetka. Neki drugi put, kada budemo imali manje interesantnog muzičkog gosta na Suštini pasijansa.

Nastavite sa čitanjem… “Deo si mene”

Zvuk koji može da se vidi

Znaš ono kad te pitaju zašto prvo vidiš munju, pa tek posle čuješ grmljavinu? Odgovor je, naravno, zato što se uši nalaze iza očiju. No, da li ste ikada osetili baš jak zvuk? Jeste li bili spremni za njega?

Da li biste umeli da se snađete u ovakvoj prilici.

Nastavite sa čitanjem… “Zvuk koji može da se vidi”

Јарићи некрштени

Роботи су свуда око нас, само што их не препознајемо, јер практични ум схвата да човеколики не служе ничему, а слепачки ум, по дефиницији, не би приметио ништа што није баш очигледно.

У суштини, ваш ауто је већ поприличан робот. Има ли крстарење? Оно, да вам држи брзину а да не морате да држите ногу на педали? А, шта, то су имала нека боља кола још пре педесет година? Па шта, тада се то радило механички, данас се ради електронски. Као да је разлика између дизелке и парњаче значила нешто – са обе сте стизали на исту станицу. Веш машина мери масу веша и по томе подешава како ће да пере? Ето робота.

Роботска педагогија није подучавање робота. То је подучавање људи да се на роботе навикну. Она мора јако да пази да контрира лику злог робота из лоше фантастике из педесетих, и зато…

…први рачунари на којима су се истраживале имитације људског мишљења, бар они што су излазили у јавност, од свих могућих корисних ствари – играју шах. Јапанци направе робота за изложбу, и шта тај ради – балансира чигру на оштрици катане. Nastavite sa čitanjem… “Јарићи некрштени”

Čamac na reci

Krajem sedamdesetih, dok se poštena mladež mlatila oko punka i new wavea, neko od muzičkih urednika u staroj nam zemlji se dosetio da nam servira američki stadionski rok. Za par godina diskografske kuće su nas počastile sa četiri albuma grupe Styx. Ako je za utehu, te ploče su bile i ono najbolje što su ostavili iza sebe. I don't know smile

To nije muzika na koju se palim, prošla je pored mene kao da je nije ni bilo. Zapamtio sam samo jednu pesmu. Pointing upNerd smile

Nastavite sa čitanjem… “Čamac na reci”

Ča je život vengo fantazija

Napisao sam tekst za blog i zadovoljan odlazim na spavanje. Nije mi trebalo ni pet minuta da se rastavim od ovoga sveta, i dok sanjam Igora Popovića kako peva “San je jak/ u njemu ti i ja/kaplje mrak/sa tvojih usana…”, začujem Juniora kako se dere iz svoje sobe: “Oh, my God, Oh, my God, Oh, my God…”

“I’m coming”, proradi u meni očiski instikt pre no što sam se pribrao… Šta je, bre, ovo? Disappointed smile

Wet dreams ili Junior gleda američku pornjavu u sitan sat? Zašto ne gleda nemačke, mislim se onako bunovan, ako naša Vlada to toplo preporučuje… Smile with tongue out U svrhu promene svesti & radne etike…

Ni jedno, ni drugo!

Nastavite sa čitanjem… “Ča je život vengo fantazija”