Kad te udari posred srca, jako

Što ti je sinhronicitet: prvo se pokazalo da mi je Miloš ostavio samo ovu stvar na raspolaganje, a nju sam već planirao da okačim. Posle me je Valex podsetio da je već koristio tu pesmu u nekom drugom kontekstu. Polako, ali sigurno, stara teza da svaka ‘tica svome jatu leti potvrđuje se po ko zna koji put….

Kako da opišem svoj prvi doživljaj veličanstvene pesme, a da pritom ne budem patetičan? Znam: skrenuću pažnju da sam se sa albumom The Dark Side of the Moon sreo relativno kasno. Album Wish You Were Here sam već znao napamet i prešao sam na Animals… Pa mislim, blagi bože, plasirati klincu od dvanaest-trinaest godina takav materijal: niti sam razumeo strukturu, engleski pogotovo nisam poznavao dovoljno da bih razumeo o čemu je tu reč, imao sam ideju da tu mora da postoji neka psihodelija… Ah, da: kao redak pripadnik svoje generacije koji je imao reč “psihodelija” u svom rečniku, svakako sam se pravio važan…

Samo da pustim pesmu, pa nastavljam sa pričom dalje…

Nastavite sa čitanjem… “Kad te udari posred srca, jako”

Utovar nedeljom, 10. mart

Sad već znate, je li tako, da postoje i teme vredne bavljenja, a ne samo televizija-politika-stres-sport-opet stres.

“Rekao bih da kad smo zgotovili album, svako je mislio kako je to nešto najbolje što smo ikada uradili. I svako je bio vrlo zadovoljan rezultatom. Ali nije bilo šanse da je iko osetio kao je to pet puta bolje od albume Meddle ili osam puta bolje od albuma Atom Heart Mother, ili kolike već ono bejahu različite brojke o prodaji. Bilo je to… Ne samo činjenica da je album dobar, nego takođe i nešto što je nastalo na pravom mestu u pravom trenutku.”

There is no dark side of the moon, really. As the matter of fact, it is all dark.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 10. mart”

The Great Gig in the Sky… i ja

Nevidljiva ruka steže mi grlo kada se trudim da pretočim u reči punoću života koju u mene unosi Pink Floyd muzika

Porodična seoska kuća, to konačno utočište umirujućih mirisa i zvukova, zavučena je između brda i livade nad kojim se za vedrih noći vidi Mlečni put taman toliko da raspali maštu. I baš koliko treba iznad brda počiva svetionik naše epohe, zvezda Severnjača. Oko nje se vrti najslavniji rezultat milenijuma mešavine straha i dosade naših predaka, cirkumpolarno sazvežđe Velika kola, Ursa Major. Ili, ponekad, na anglosaksonskom govornom području… Great Gig.

Nastavite sa čitanjem… “The Great Gig in the Sky… i ja”

Kako je napravljena istorija

Dragi moji,

Danas Suština pasijansa otvara svoje srce jubileju.

Mislim – jebe se nama za jubileje, nismo spali na to da nam godišnjice predstavljaju lajtmotiv delovanja, ta vremna su prošla, cveće je nabacano na žutu kaldrmu dok je priolazila štafeta, nego ovo je ozbiljna stvar.

Elem, danas je četrdeset godina jednog od najvažnijih dela u muzici dvadesetog veka. Reč je o albumu The Dark Side of the Moon°, magnum opusu engleske grupe Pink Floyd.

Predlažem da saznate poneku pikanteriju o nastanku tog dela.

Nastavite sa čitanjem… “Kako je napravljena istorija”

Jedna na dan (344): 9. mart 2013.

Ima li ičeg urbanog u panonskoj varoši koja tiho i lagano umire?

Ostajem da se pitam, a moraću i da istražim to pitanje. Jer, zaista me interesuje gde i kako počinje ono što neki nazivaju “urbanim”. Ama, nije mi želja da se taj atribut prevali u dominantnu osobinu – naprotiv, ja se melanholično sećam svoje ulice pre asfalta – nego je to ono što lik kog Bogdan Diklić tumači u filu “U raljama života” veli: “tak, kulturološki, civilizacijski, kaj got”…

Jedna na dan, 9.mart 2013: Može li mala panonska varoš da rodi element nečeg urbanog?

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (344): 9. mart 2013.”

Stvar poverenja

Be on my side, I’ll be on your side, baby
There is no reason for you to hide
It’s so hard for me staying here all alone
When you could be taking me for a ride…

– Kako stvari stoje, ponekad je potrebno da se podsetimo temeljnih stvari – rekoh, prebirajući po fonoteci i tražeći šta sledeće da pustim na slušanje.
– Slažem se. Ali, ko će da odluči koje su to temeljne stvari? Hoćeš da kažeš da si to ti?

Možete li mi verovati da sam zaista vodio ovakav razgovor? I to sa osobom koja je svojevremeno dovedena u priliku da drugima postavlja kanone muzičkih vrednosti, što svesrdno i čini kad god može!

Setim se ponekad tog budalastog dijaloga. Ne zato što bih imao išta protiv toga da ljudi saopštavaju svoje muzičke preference drugima (naprotiv!), pa čak ni protiv toga da to ponekad čine tako agresivno kako je to umeo da čini moj sagovornik (koji, pak, nije imao problem da mene naziva agresivnim i, biser, uskogrudim i punim predrasuda). Nego zato što mi je žao što ti ljudi rasipaju neverovatnu količinu energije i vremena na nešto što uopšte ne razumeju.

Nastaviću posle petnaestominutnog školskog časa iz rock’n’rolla.

Nastavite sa čitanjem… “Stvar poverenja”

Jedna na dan (343): 8. mart 2013.

A sad jedna friška, nisam odavno… I kao što rekoše: ponesi fotoaparat, nikad se ne zna. A pogotovo ako je posredi besciljna šetnja.

Ubijali smo korake po trgu i naleteli na nekakvu izložbu ukrasnih odevnih predmeta od vune u galeriji “Terra”. Zapravo, izložba je potpuno neartikulisana, a tekst koji je priložen na nekoliko stranica pod staklom (?) nije dao dovoljno objašnjenja da li je tema odevanje ili su to tehnike heklanja i pletenja ili je, kako će se možda pokazati, ključ u izloženim cenama svakog komada odeće koji visi na zidu. Pažnju su mi privukle neke improvizovane figure koje su stajale na neobičnom mestu, za koje već imam iskustva da je gotovo nemoguće razrešiti tokom fotografisanja, e zbog tih odvratnih radijatora. Ali nisam mogao da odolim. Nadao sam se da ću nekakvom primerenom i slikovitom obradom moći da dočaram utisak koji sam stekao tokom kratkog obilaska te postavke.

Jedna na dan, 8. mart 2013: Izložba... Nečeg.

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (343): 8. mart 2013.”