U čemu je problem sa pićem

De, naspi još jednu, pa mi posle drži predavanja o alkoholizmu…°

Citat dana dolazi od lika koji je pronašao duševni mir u urbanoj Americi, kao da je to neko hvale vredno dostignuće. A kad ga je našao, nije znao šta da radi sa njm, pa je krenuo ispočetka (kad se istreznio). I tako nekoliko puta u životu, sve dok najzad nije odlučio da ostane pijan zauvek.

Charles Bukowski (1920 - 1994)

 

To je problem sa pićem, pomislio sam dok sam sipao sebi jedno pićence… Ako se desi nešto loše, piješ da zaboraviš; ako se desi nešto dobro, piješ da proslaviš; a ako se ne desi ništa, piješ da bi izazvao da se nešto desi.
Charles Bukowski

 

Šta ja znam. Rekao bih da mu nije bilo lako ako je stvarno tako mislio.

 

________
° I to je citat, ako niste skontali. Moram da napišem zbog onih koji dolaze na Suštinu pasijansa samo zato da bi drugi pomislili kako umeju da čitaju između redova.

Fotografija dana, 1. mart 2012

Moralo je i to jednom da se desi. Zapravo, nije moralo, nego je bio red. Da se desi. Već jednom. Najzad.

Bili smo na promociji knjige o likovnom radu našeg prijatelja Brace (ili Braca, nominativ Braco, pa nas je moderatorka masirala genitivom tog imena koji niko nikad nije koristio; ko li joj dade da zimuje na Zlatiboru i druži se a domorocima, da mi je znati). I tamo sam mlatio neke sasvim reporterske i nezanimljive fotke, znao sam odmah da tu nema ničega za fotku dana. Produžili smo šetnju trgom, valja mi malo više kretanja.

I onda se zalomila jedna scena. U jednom izlogu koji je noću osvetljen plavim svetlom, nalazi se drvena bista dvoje egzotičnih ljudi. Naslonio sam aparat na izlog da bih mogao da uslikam dugu ekspoziciju, krenuo da lagano izdišem da bih smirio pokret i odapeo jednu.

Kad sam video šta sam dobio, obećao sam sebi da neće biti nikakve obrade. Čak ni one koja bi se podrazumevala, poput malčice pojačanog kontrasta. Fotka koju ovde vidite je obrađena samo za toliko što je konvertovana iz RAW formata i pritom smanjena na 640×480 i dodat je potpis. I to je sve.

Fotografija dana za 1. mart 2012.

Mišn akomplišd. Open-mouthed smile

Jan je odbijen

Ne zaboravimo da su crnci studirali ETF u Beogradu u isto ono vreme kada su neki drugi crnci tražili pravo da se voze gradskim prevozom

Za potrebe ove priče Jan Vennegoor of Hesselink pokušava da dobije francusko državljanstvo. „Teško je“, objašnjava zabrinutom novinaru Radio Ajndhovena 1, „objasniti sputanost koju osećam. Moji unutrašnji alarmi nepotrebnog se suviše često pale. Vidite i sami, Kori Udovički puzi ka mestu premijera. Previše je, zaista.“

„Dobar dan, sedite“, kaže Komisija za dodelu francuskog državljanstva Janu Vennegooru of Hesselinku koji se zbunjeno premešta sa noge na nogu dok rukama gužva kapu, francusku dakako. Da li se Komisija osmehnula ili nije, da li je bila ljubazna ili ne, zapravo nije bitno – Francuska je nosilac Evropske Unije, pa i više od toga, Francuska jeste Evropska Unija. „Da počnemo: primili smo vašu molbu za prijem u francusko državljanstvo, koja sadrži formalnu prijavu, Curriculum Vitae, esej do 300 reči, i položeni test iz poljupca. Sada sve to bacamo u korpu, jer je nebitno. Bitno je da se vaše ime piše Jan Vennegoor of Hesselink. To je odista sjajno, i daje vam velike šanse za uspeh. Recite nam: kako se izgovara vaše ime?“

Nastavite sa čitanjem… “Jan je odbijen”

Slučajevi (21): Tok!

Pri svakom udarcu, s nosa Olge Petrovne spadne cviker. Jevdokim Osipovič sedi u fotelji i puši.

– * –

Tok!

Leto. Pisaći sto. Desno su vrata. Na zidu slika. Na slici nacrtan konj, a u konjskim zubima Ciganin. Olga Petrovna cepa drva. Pri svakom udarcu, s nosa Olge Petrovne spadne cviker. Jevdokim Osipovič sedi u fotelji i puši.

To je bezobrazluk! Odrastao čovek – a ne shvata običnu ljudsku molbu!

Olga Petrovna (udara sekirčinom po cepanici, koja, međutim, neće nimalo da se rascepi).

Jevdokim Osipovič: Tok!

Olga Petrovna (nameštajući cvikere, udara po cepanici).

Jevdokim Osipovič: Tok!

Olga Petrovna (nameštajući cvikere, udara po cepanici).

Nastavite sa čitanjem… “Slučajevi (21): Tok!”

Boksovanje vezanih očiju

Pogledajte ovo: koncept je apsolutno zanimljiv. Pogotovo, skrećem pažnju na to kako se borci motivišu da započnu borbu.

Valjalo bi da se ovaj koncept primeni u političkoj borbi kao predizborna aktivnost. Ne u prenesenom značenju: u doslovnom, dakako. Jednostavno, odbaciti sistem cenzusa: ko se plasira do osam najboljih, ide na izborni listić i to je to.

Fotografija dana, 29. februar 2012

Prosto ne mogu da verujem.. .Ne mogu da verujem! Motiv za fotku ovog čudnog dana se namestio kao da sam ga tri meseca planirao!…

Lepo nas jedan iz ekipe stalno podseća na sinhronicitet, sve upirući prstom u empirijske dokaze. A ja se sve pravim naivan, kao “sve je to lepo” i tako to. Dok se ne potrefi.

Jedini prilog u današnjoj kanonadi koji nije bio unapred planiran (osim generičkog saznanja da će biti tu) i čiji sadržaj se nije znao, po prirodi stvari, bio je baš ovaj. Sve sam se nadao da će se sama od sebe pojaviti neka primerena scena za fotku dana… I pojavila se.

Išao sam gradom tamo-amo, raznim poslovima. Zgodila se baš jedna čestita šetnja kakva mi je i inače bila potrebna. Fotoaparat u džepu, a onda i van džepa: štrikao sam okolo u polumraku, jer sam potkačio prvi mrak. I već je bilo zanimljivih radova.

U poslednjoj etapi, zamalo da omašim jedan grafit. A kad sam ga ugledao, znao sam: moj je.

Fotografija dana za 29. februar 2012.

Dakle:

Nastavite sa čitanjem… “Fotografija dana, 29. februar 2012”

Jan je prevaren

Ovo je interaktivna priča. Hoću reći, možete da pišete po njoj, kao što neki ljudi podvlače crvenom olovkom feljtone Dobrice Ćosića. Kada kažem neki ljudi, mislim na sebe. Probajte, dobro je za živce. Mislim – da interagujete, ne da čitate feljtone Dobrice Ćosića.

Za potrebe ove priče Jan Vennegoor of Hesselink snima film. I drugi deo filma. I seriju, dakako. Naslov svima poznat: Johanesburg, šio mi ga hirurg. Novac obezbeđuje Javni servis Holandije, Vaše pravo da vidite sve vaša je obaveza da ne mislite ništa. Glumačka ekipa svima poznata, tu je čak i legendarni Vrijheid Neuker. Jan Vennegoor of Hesselink je pametan momak, znamo to već, a to nam ponovo dokazuje jer razmišlja: vidiš, vidiš. Narod koji ovako komplikovano piše reč Sloboda očigledno nije morao slobodom previše da se bavi.

Potrudio se Jan Vennegoor of Hesselink, i na snimanju pokazao sve ono što čini fudbal. Ne možemo, ipak, izbeći istinu: zaista je Jan Vennegoor of Hesselink prvo pokazao nešto što se nekada zvalo dribling. Režiser neiskusan, ali lukav kao stenica, odmah prekida snimanje: “Stoj! Šta je to?” “Ovaj… dribling…” “Čuj”, reče režiser strpljivo, kao detetu da  objašnjava kako se piše broj šest, “nemoj više. Mi ovde snimamo film, i drugi deo filma, i seriju dakako, o fudbalu.” Jan Vennegoor of Hesselink je pametan momak, znamo to već: odmah su usledili sprintevi, uklizavanja, remplovanje, pljuvanje, odugovlačenje, laktanje, držanje za organe, onaj pogled Aleksandra Vučića, sto i jedan način da se protivnički dres slučajno nađe u šaci.

Na premijeru ga nisu zvali. Ime mu na špicu nisu stavili. Rekoše, tehnički razlozi su u pitanju. Dik, njegov Advokat, sugeriše da se ne isplati da ih tuži. Nijedan sud neće presuditi da ime Jan Vennegoor of Hesselink može da stane u televizor prosečnog Holanđanina. Kad bolje razmislim, ni nadprosečnog, dodao je.

Jan Vennegoor of Hesselink je pametan momak, znamo to već. Film, i drugi deo filma, i serija dakako, nisu tek oborili sve rekorde: oni jesu rekordi, reče Jan Vennegoor of Hesselink samom sebi, ugasi televizor i ode da razmatra uzimanje francuskog državljanstva.

Najjači smo, najjači… al’ zamalo

Nole srušio Fejs… ti sunac krasni.

Nema medija koji nije preneo da je Nole jači i od Fejsbuka. Slušam jutros na radiju, spremajući se za posao, da su “čak morali da probude i Cukerberga” (izem vas u transkripciju, čovek se zove Zakerberg) da interveniše, tolika kriza je bila u sedištu najveće društvene mreže.

Sad mu nije ništa, ubio si ga ko zecaNavodno, juče je na Novakovu fan stranicu postavljena aplikacija koja omogućava posetiocima da se “slikaju” zajedno sa njim, ekvivalent onim vašarskim zabavama gde imate veliki oslikani karton s rupama za glave. Domaći mediji prenose da je aplikacija dosegla toliku popularnost da se preuzimala brzinom od 416 skidanja u sekundi, i kako serveri Facebooka nisu to mogli da izdrže.

Gospodo novinari, aplikacije koje postavljaju korisnici ne nalaze se na FB-u, već se vuku sa servera onoga ko ju je i postavio. Stoga naslov ove fascinantne vesti ne bi trebalo da glasi “Nole srušio Fejs”, već “Kreator Noletove aplikacije se nije dovoljno otvorio za pristojne servere”. Nije baš stvar kojom bi trebalo da se ponosimo, ha?

P.S. Dobro je da se ovo nije desilo pre par dana, ispalo bi na kraju da su probudili Obamu koji je potom rekao: “Dajte im, for God’s sake, već jednom tu kandidaturu inače nam Srbi dođoše glave”.

Kolosalno, u svakom smislu

“My philosophy is to have a really good time and never to
let anything stop me from doing what I want to do.”
Michel Petrucciani

Nažalost, Mišel Petrućiani (Michel Petrucciani, 1962-1999) je otišao prerano, u amanet nam ostavio da razmišljamo, i naravno, muziku. Verovatno i tamo gde je sad ima visoku stolicu i naštimovan klavir. Au revoir Maestro.

Koncert koji vam preporučujem na ovaj redak datum snimljen je u februaru 1998. godine u Štutgartu. Poslušajte koliko bogato može da zvuči jedan trio. Uz Petrućianija su Entoni Džekson (Anthony Jackson) na basu i Stiv Gad (Steve Gadd) za bubnjevima. Džez standardi koje budete prepoznali, siguran sam, ostaviće upečatljiv utisak na vas.

Da citiram: „Neka sluša ko ima uši. Neka čuje ko ima dušu.“. Uživajte.