Najpre uživajte u slici. Posle nekog vremena će vam se učiniti da nešto nije u radu redu i onda ćete provaliti. Ili nećete… Ama, hoćete.
Kako god, priznajte da je ovo sjajan video zapis.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Najpre uživajte u slici. Posle nekog vremena će vam se učiniti da nešto nije u radu redu i onda ćete provaliti. Ili nećete… Ama, hoćete.
Kako god, priznajte da je ovo sjajan video zapis.
A sad mala igra sa zagonetnim predmetom. Ovo mi neće uspeti jer većina redovnih posetilaca ili zna ili naslućuje šta je ovo. Ali ajd’, nema veze…
Dakle, hajde da ispitamo stvar. Na slici se nalazi zagonetni predmet. Vaš zadatak je da kažete kako se taj predmet zove i čemu služi.

Sad bi trebalo da izjavim i nagradu prvom ko pogodi, ali nikako ništa da mi padne na pamet…
U međuvremenu, ja sam zapravo iskušavao jednu tehniku izvedbe sepije prema preporuci koju sam video na jednom blogu. Nisam bio bogzna koliko uspešan sa kontrolom senki, pa baš i ne smem da kažem da je mišn akomplišd.
A opet, nije tako ni loše. Glavni trik u ovom slučaju je taj što je ovaj predmet monohromatski i u prirodi, pa nema gubitaka. Dobar trik je i da podmetnete podlogu u nekoj intenzivnoj boji, takvoj da ona ne postoji na glavnom predmetu, pa da izbacite tu boju; Lightroom omogućuje da to izvedete za nekoliko sekundi. Isprobao sam i to, onako usput, ali na drugoj ekspoziciji. Znaću za sledeći put.
Mogao sam ja sinoć da okačim fotku, ali… Tako je lepo odmarati se od moranja, bar na kratko. Pa makar to bilo i kvazi-moranje.
Da ne bih nervirao sebe i druge obiljem na božićnoj trpezi, izbegao sam da fotografišem taj sadržaj… Ma, lažem. Reč je o tome da znam koliko je teško napraviti dobru fotografiju hrane, ama u bilo kom vidu. Patio bih se da izvedem fotke onako kako nalazim za shodno, pa nisam ni pokušavao.
Umesto toga, prisetio sam se onog ježa; slikao sam ga nekoliko puta poslednjih dana, dvaput i objavio (ovde i ovde). Uvek se nalazila neka zanimljivija fotka, pa ga nisam stavljao u prvi plan. Do juče, kad sam skontao šta je Jasna mislila kad mi je rekla “jež nije izdržao”.
Ama, izdržao je, samo što ima frizuru kao onaj profesor iz “Povratka u budućnost”. Evo:

Boje su u distorziji: realno, žito je već požutelo (tu gde se na ovoj fotki vidi bela boja), ali mi je prilikom igranja baš ova obrada ispala najzanimljivija, jer naglašava teksturu. Ovo je poslednja fotka božićnog ježa; mišn akomplišd. ![]()
Eh. Toliko zam zadrigao za božićnom trpezom da sam zaboravio, da izvinete, da istovarim prilog… Uh, utovarim. Natovarim. Pretovarim. Tako nešto.
Moraću da uvedem neka pravila za utovar nedeljom. Recimo, da ne pravim sve po svaku cenu, nego koliko skupim, toliko istovarim… utovarim… pret… natov… koliko skupim, toliko pošaljem.
Ako nema, onda nema. Bilo je lepo odmarati se desetak dana, moram da priznam. Ovaj utovar je kratak jer sam bio dalje od računara tokom praznika. I to je baš dobar osećaj.
Jedino ne znam kako sad da se odmorim od hrane. Recimo da tri dana jedem samo šaku lešnika i dve jabuke. Tako će i biti.
– * –
Kodak se priprema za podnošenje zahteva za bankrot, nakon što već duže vreme grca u problemima. Groteska nije najveća zbog toga što je to nekada bila ključna kompanija za podršku fotografije u hemijskom procesu, nego zato što je digitalna fotografija, onakva kakvu je danas imamo, evoluirala iz patenta koji je zaštitio – Kodak. Prevedeno na običan jezik: time što je učestvovao u globalnoj revoluciji fotografije, Kodak je odsekao debelu i udobnu granu na kojoj je sedeo poslednje 123 godine. To je izgledalo ovako:

Neka to bude pouka da ništa nije bogom dato.
– * –
Prepričava jedan drugar.
…A most je, […], stvarno izuzetan komad građevine. Moj ortak iz gradsko/općinske uprave je uspeo da zajebavanjem navede Švabe da ugrade i dodatak: svaki kabl o kome visi most je zategnut nekakvim elektromotornim servo uređajem veličine pisaćeg stola, kompjuterski kontrolisan, rade se analize opterećenja realtime u zavisnosti od vlažnosti, pritiska i ko zna čega sve ne, pa kada ih je čovek pitao kakav im je backup, ponosno su rekli da su na sve mislili, i da i struja ima rezervne vodove i ptičje mleko, on ih upita: “A šta kada Cigani pokradu kablove?” Glavni Švaba pozeleneo jer je neko uspeo da ga uhvati da nije na sve mislio. Par dana kasnije su u servisne tunele uneli agregate… E, vidite, to vam je ta stara poslovica: “Šta Srbin izmisli, Švaba napravi”.
– * –
Kada radiš ono što voliš, to je sloboda.
Kada voliš ono što radiš, to je sreća.
(nepoznati autor)
– * –
Nije preporučljivo za mlađe od 30 godina. A za mlađe od 15 je zabranjeno. Upozoreni ste. A osim toga, nećete moći da odvojite pogled, garantujem vam.
Ako Luka vidi ovo, nagrabusio sam.
[EDIT: tako je to kad staviš prilog unapred. Morao sam da zamenim link; izvinjenje zbog kašnjenja.]
Da se prisetimo legendarnog skeča.
Ne da mu se, pa to ti je…
Maestralni Rowan Atkinson.
Tradicija u familiji se poštuje.
I tako, Badnje veče smo proveli kod Jasninih roditelja. Uslikao sam jedan mali aranžman na jednom stolu.

Ako obeležavate, onda: mir božji, Hristos se rodi! Ako ne obeležavate, želim vam mir, svakako. Mišn akomplišd! ![]()
A da bi božićni mišn bio akomplišd, fotka dana za 7. januar će malčice da okasni, pa ću je objaviti retroaktivno. A onda, u nedelju polako ponovo hvatamo zalet na Suštini pasijansa.
Gospođa S. je divna supruga, koja zna za koga se udala.
Gospođa S. je stigla kući tužna. Za nju je bilo ponižavajuće da kući donese to što su joj u pošti predali kao penziju. Da je imala volje, mentalno bi se pobunila i protiv logike koja je banku nazivala poštom, ali nije imala volje. Najviše što je mogla da uradi sa tim, i tako makar malo sebi podigne moral, jeste da “za sve pare” kupi gaudu. Dolazi slava, pa je treba obeležiti (kad se već ne može proslaviti). Od rodbine “sa ranča” su već pokupili nešto za mezu, a za sarmu će se snaći. Kad je bal, nek je na vodi.
Ako sam dobro shvatio, ovo je emitovano u toku intermenca intermeca na Novogodišnjem koncertu u Beču 1. januara 2012.
Maestralno.
Primereno za Badnji dan. Predlažem da ovo pustite da svira u pozadini nekoliko puta u toku dana.
A Beč?… Pa, tako je to bilo za vakta carevanja nad frtaljem Evrope…
(Tnx Nebojša)
Ako umeš da pratiš inventivne klince, možeš da naučiš mnogo od njih.
…I tako je Marinko pokušao da pravi bravure biciklom po vlažnom asfaltu, a negde usput je zaboravio da ima neku kilu viška, šta je bilo da bilo, uglavnom levi palac je u gipsu. I šta se tu može, ko će da ga zavitlava ako neću ja, odoh da ga posetim.
A tamo su Luka i njegov drug pravili čuda sa nekim opakim flomasterima. Poređao sam ih na fotofrafisanje fotografisanje, a posle sam isekao i obradio jedan detalj sebi za groš. Kako to izgleda kad se bavi klinac kome glava radi sto na sat:

I ja sam voleo da pravim slične zahvate kad sam bio nešto malo mlađi nego Luka sada, ali tada nije bilo razumevanja za moje kreativne izlive; to tada beše rešavano antievropskim metodama.
Tim pre mi je drago što sam ovo uhvatio. Ama, ovolicko je falilo da se pridružim ekipi večeras.
No, nema veze: mišn akomplišd. ![]()