Porodica Kliše

Da li su se klišei jednog društva iole promenili tokom poslednjih decenija? Verovatno jesu, jer smo postali robovi tehnologije preko svake mere. Ali neke paralele opstaju već pedesetak godina. Prava reč je pogođena: zapravo, robujemo klišeima.

Kakva samokritika šabloniziranog društva! Uračunajte vreme kad je ovo pravljeno: bilo je to vreme kad je propaganda odgovarala socijalnom blagostanju. Ni briga nije bilo previše: banke se još nisu toliko uzjebale kao s početka 21. veka,  srednja klasa je cvetala u obilju, a rat u Vijetnamu je tek bio u zametku… Tako da je samokritika bila nepoželjna: šta ima da ukazuješ na prazninu potrošačkog društva kad je svima lepo!

Zato je valjda ovaj klip i ostalo u bunkeru nekoliko decenija, dok se ne slegne toliko da svi priznaju činjenice. Mene, pak, fascinira to što je i u socijalističkim zemljama vladao sličan klišeizirani koncept porodičnog blagostanja. A te šezdesete i sedamdesete… Uh, pogledajte i sledeći klip, pratite slike na ulici, biće vam jasno na šta ciljam.

Kapirate?

Fotografija dana, 11. novembar 2011

Ponekad te slika sustigne tamo gde si najmanje mogao da očekuješ…

Tokom popodneva sam svratio u banku da odnesem AdSense ček (spasibog, jedva se nekako nakupilo za isplatu posle… posle dosta vremena), pa usput stanem i pred bankomat iliti uređaj u narodu poznat kao “zid plača”.

Izašle su mi samo novčanice od 500 dinara; ne pravim pitanje, nego je bitno za priču to što su novčanice ispale zadnjom stranom nagore. Da su novčanice bile složene kao i obično, verovatno nikad ne bih uočio ovo što se zateklo na jednoj od njih, gornjoj u šteku. Pogledajte:

Ajd’ što sam se uzdržao da se ne nasmejem glasno pred poprilično naroda koji je bio zatečen u banci, nego… Kako da vam kažem: ovo apsolutno liči na moj rukopis. I ne samo to: ja sam levoruk i kad nešto precrtavam, onda to činim zdesna ulevo i odozdo nagore. Probajte sami: ako ste desnoruki, najverovatnije precrtavate sleva udesno, takođe odozdo nagore. To znači da je onaj ko je odlučio da devalvira ovu novčanicu za jedan dinar takođe, gle koincidencije, levoruk. Secret telling smile Ajde-de, nego ovo je malo previše – i levoruk i rukopis koji liči… Boga mi, vreme je za zna-se-koju špicu.

Odjavljujem se uz konstataciju da motiv na fotki jeste incindentalan, ali je novčanica bila zanimljiva i kao predmet makro fotografisanja. Mišn akomplišd. Winking smile

Fizika? Ko im je kriv kad nisu sponzoruše!

Priča je jednostavna: svi junaci nikom ponikoše. Ministre Obradoviću, kako te nije sramota!

Danas sam naišao na vest da dve petnaestogodišnje devojke iz Niša, Irena Đorđević i Anđela Šarković, učenice gimnazije “Svetozar Marković” u Nišu, ne znaju da li će moći da se takmiče na Međunarodnoj olimpijadi znanja iz fizike, biologije i hemije, jer nema ko da im plati avionske karte do Durbana u Južnofričkoj Republici. Sudeći po vesti koju sam našao na sajtu Blica (odakle sam maznuo i fotografiju bez dozvole, ali valjda se neće ljutiti), reč je o iznosu od 3.000 evra.

Da su pinkulje, već bi se našao neki sponzor.

Kratki siže dešavanja:

Nastavite sa čitanjem… “Fizika? Ko im je kriv kad nisu sponzoruše!”

Kako biti obrazovaniji od Galileja? (II)

Osobenosti mikrosveta, kvantna teorija.

Supstancija i energija nisu kontinualni, već diskretni entiteti. Elementarno zrnce energije je njen kvant. Atomi i molekuli su osnovni diskretni objekti tela oko nas; atomi su i sami složeni objekti – njihove konstituente upoznajemo kad stupimo u subatomske sfere stvarnosti. Subatomske čestice ispoljavaju dualizam svekolike materije. One nagoveštavaju i svojstva čestica i talasna svojstva (talasno čestični dualizam). Posebno, svetlost je roj fotona(kvanata svjetlosne energije); kao specifični kolektivitet, fotoni u prostiranju ne ukidaju talasne svjetlosne fenomene.

Foton je jedina poznata stvar u kosmosu koja ne stari.

Skrećemo pažnju da je foton jedina poznata čestica koja može da se kreće brzinom svetlosti. Samim tim, foton je jedina poznata stvar u kosmosu koja ne stari. Pogledajte obližnje drvo: fotoni, koji redom ulaze u vašu rožnjaču i formiraju električne impulse vašem centru za vid, pre toga su se rodili u Suncu, proši orbite Merkura i Venere, prelomili se kroz atmosferu, odbili se od drveta – i u svom tom karambolu nisu ostarili ni sekund. A vi ste 8 minuta stariji nego kad su krenuli.

Nastavite sa čitanjem… “Kako biti obrazovaniji od Galileja? (II)”

11.11.(20)11.

Ne bih da vam kvarim zabavu, ali pomalo mi je pun burag tih numerologa i inih koji se bave kojekakvim disciplinama koje su zasnovane na omašenim tezama.

Elem drago mi je što mislite da je samo jednom i nikad više u životu dostignuta vremenska odrednica 11.11.11. i to u vreme 11:11:11.

Sve je to lepo i krasno, osim…

Pa dobro, majka mu stara, je l' vi znate koja je ovo godina il' ne znate?

…osim što ovo nije 11. godina, nego 2011. I što astronomski časovnik i konvencionalni nemaju veze jedan sa drugim. I što datumi pokazuju redne brojeve, a vreme navršene sate i minute. I što bismo baš mogli da se bavimo i nečim pametnijim. Ergo, aj razlaz! Nerd smile

Ma kakav Čak Noris!

Čak Noris ovo ne ume! Čak Noris je rahitični vrabac za ovo! Čak Noris je baba! Moj novi idol je Singham!

Pazi sad: dobro gledaj i svima reci šta si video! Slobodno diši tokom gledanja, ali nemoj da proizvodiš zvukove! Gasi svetlo, pali projektor, idemo!

Velič…ččč….čanstv…veno!

Ovo zahteva i štogod amandmana…

Nastavite sa čitanjem… “Ma kakav Čak Noris!”

Fotografija dana, 10. novembar 2011

Otkad nisam video ovako lepu gomilu…

Bili smo kod prijatelja na nekoj večerici i druženju. A tamo, u prikrajku, trenutno pored sezonskog aranžmana u uglu dnevne sobe, stajala je korpa puna dunja. Koliko čujem, sledećeg vikenda će se praviti kitnikes. Uh, boktemazo, otkad nisam probao kitnikes, onaj pravi, što nije presladak. Moraću da preporučim svoje degustatorske kapacitete… Nyah-Nyah

Uglavnom, ko bi odoleo takvoj sceni. Poigrao sam se malo i na kraju dobio ovo:

Fotografija dana za 10. novembar 2011.

Pošto je fotka spontano izvedena, a ne planirana unapred, nemam šta veliko da pričam. Tek, nisam čak ni ukrao jednu dunju da mi malo miriši na stolu, a onda da je pojedemo. Zadovoljio sam se krađom scene; mišn akomplišd.

In memoriam: Petar Kralj (1941-2011)

Radmiloviću, stiže ti tvoj dragi naliv-Pera. Razveseljavajte zajedno one na nebu. Mi ćemo malo tugovati, pa idemo dalje…

Upravo sam saznao za vest da je danas preminuo Petar Kralj, dramski glumac.

Petar Kralj (1941-2011)

Mnoge sjajne uloge. Upravo se prisećam furioznog kraja pozorišne predstave “Mefisto” Klausa Mana u Jugoslovenskom Dramskom, scene koja ne može da se prepriča.

Ali, bio je i ostao genije tumačenja poezije. Njegova interpretacija pesme Santa Maria della Salute je, izvesno, najviše što se moglo glasom učiniti nad jednom od najvećih pesama napisanih na srpskom jeziku. Dotače čovek misao Laze Kostića bolje od svih.

A pesme Brane Petrovića… E, to je posebna priča. Ovo je savršeno:

Slava ti, majstore.

Svako pedeset godina…

Citat dana dolazi od onog ko je video mnogo više nego što je smeo da kaže, rekao mnogo manje nego što je uradio, a uradio mnogo važnije stvari nego što većina to zna.

ivo-andric-50

 

Svako pedeset godina na ovim terenima pametan ušuti, budala progovori
a fukara se obogati…
Ivo Andrić

 

Tako je, doduše, bilo nekad – da to vreme ne traje dugo. Sad imamo efikasne komunikacije, efikasna sredstva za prevoz s mesta na mesto, efikasne mašine i alate za sprovođenje namera, pa kad nastupi to zlo vreme, onda ono traje dugo. Evo, ovo se oduži na četvrt veka.

Ali manja je to muka. Prava muka je u tome što svake dve-tri godine spoznamo da ona naša stara krilatica “ne može gore” ne vredi ni pišljiva boba. Da bismo to prevladali, pobrinula se socijalna evolucija koja nam je ugradila veštinu kratkog pamćenja.

Najskuplja fotografija na svetu

Danas ću da vam demonstriram razliku između ludaka i ekscentrika…

Pogledajte ovu fotku:

Slika se zove "Rhein II", autor je Andreas Gursky, a za cenu ne pitajte...

Ime ove fotografije je “Rhein II”, a autor je Andreas Gursky. Dimenzije su poprilične, negde oko 180×360 cm, a rad je izveden kao štampa namonitirana na tablu od pleksiglasa.

Sad zamislite da je fotka izložena na prodaju. Koliko biste love izuli za nju? Što se mene tiče, ja bih je propustio i potražio nešto zanimljivije.

Međutim, Gursky je stekao reputaciju među ekscentričnim kupcima umetnina° i već nekoliko puta je obarao rekorde dostignute cene za svoje radove. Uglavnom, za ovu simpatičnu kompoziciju horizontalnih linija i dve boje neko je u aukcijskoj kući Christie’s prošlog utorka istresao sumu od 4.338.500 USD (ako laže koza, ne laže rog). I to je opet rekordna cena ikada plaćena za neku fotografiju.

Kuku i lele.

 

__________
° Što reče neko: “Nisam ja lud; ja imam više para nego što mogu da potrošim, pa zbog toga ne mogu da budem kvalifikovan kao ludak. Ja sam ekscentrik.” Kako kaže Gugao, ima bar stotinu različitih izvora te izjave.