Urbane ruine

Ne prvi put, preporučujem da pohodite portal koji sadrži jedan neverovatan foto-projekat.

Kada neko uloži mnogo znanja, strpljenja i truda u projekat koji nije komercijalan (bar ne u direktnom smislu) i u tome opstane godinama, onda je to veoma vredno pažnje, a možda i poštovanja.

Sajt Opacity (u podnaslovu Urban ruins) prvi put sam sreo i upoznao pre oko četiri godine i tad sam ga predstavio na svom starom kvazi-blogu. Od onda sam mu se vraćao samo nekoliko puta, tek toliko da overim je li još u akciji. Boga mi, i te kako jeste.

Opacity: sajt posvećen napuštenim građevinama.

Autor sajta, koji se potpisuje kao Mr Motts, dao je sebi u zadatak da fotoaparatom zabeleži napuštene građevine, usput utvrđujući ponešto o istoriji tih mesta i otkrivajući razloge za današnje stanje. No, pored tog istoriografskog pristupa, jedna pojedinost posebno privlači pažnju: galerije koje su organizovane oko svakog objekta sadrže fotografije koje su, u najmanju ruku, rezultat veoma ozbiljnog rada. U nekim primerima, slobodan sam da tvrdim, pred nama se nalaze fotografije koje oduzimaju dah. Uspešno hvatajući duh napuštenosti i propadanja tokom vremena, te fotografije imaju izraziti autorski pečat.

Nastavite sa čitanjem… “Urbane ruine”

Godine 2081, svi su postali isti…

…Samo su neki postali malo više isti, pa su ostalima obezbedili resurse da ne bi mislili kako su mnogo pametni i osobito lepi. A kad se jednakost zasniva na vraćanju istaknutih nazad u septičku jamu, znamo kako se to zove, zar ne? Živeli smo u tome do pre nekog vremena.

Istina, živimo mi u govnima i dalje, nego to nije bitno. Bitno je šta nam poručuju oni koje ćemo preživeti uprkos tome što nam žele dobro.

Elem, u distopijskom utopijskom svetu budućnosti, svi su isti. I ne brinu previše.


 

 

Izvinjavam se zbog grčkog titla, koji vam je verovatno beskoristan. Reč je o tome da je matična verzija skinuta sa jutjuba zbog, tobože, nekakvog kršenja nečega. Verovatno je onaj iz Šapca kršio prste dok je gledao ovo, pa je neka komisija Evropske unije, preko namenskih fondova, izdejstvovala da jutjub zaštiti sirote građane. Onda sam ja našao verziju sa grčkim titlom i eto…

PRRIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII!!! FFRRRRRRRRRIIIII! Tuga… Tuga kao takva.

Fotografija dana, 26. avgust 2011

Sesija za potrebe projekta “jedna na dan” je bla započeta tri ili četiri puta dok nisam dosegao nešto iole vredno istraživanja.

Počelo je lošim raspoloženjem zbog vremena, što je uzrokovalo katastrofalno neuspešan dan sa stanovišta posla: prosto, ostavi osam važne poslove za sutra, znajući d abih napravio više štete nego koristi kad bih se latio. Sreća, pa su rokovi tek iduće nedelje… Kada je u suton malo zahladilo, promenilo se i raspoloženje na bolje, uzeo sam fotoaparat u ruke i otišao u dvorište da dišem.

Uhvatio sam nekoliko scena na granici raspoloživog svetla, a sve iz ruke ili sa improvizovanih podloga. U inat, nisam hteo odem po tronožac kako bih izveo kulturne duge ekspozicije; naterao sam sebe da pronađem neku igru svetla sa onim što sam imao na raspolaganju tu gde sam se zatekao.

Rešenje sam našao kada sam sasvim slučajno džepnom lampom osvetlio zid u dvorištu kroz naslon baštenske stolice. Pade mi na pamet film Rebecca, u kome je Hičkok izvesno postigao vrhunac atmosfere u slici upotrebom senke na monohromatskoj slici (što, po mom mišljenju, nije prevazišao čak ni u filmu Psycho, mada je taj film namerno sniman u monohromatskoj tehnici). A ispitivanje senki je uvek vredno istraživanja: to je tema bez kraja i konca.

Napravio sam nekoliko “namernih” ekspozicija sa senkama na zidu, a onda sam ih varirao i u postprodukciji. Ona prava je nekako sama iskočila među drugima.

Fotografija dana za 26. avgust 2011.

Nema mnogo šta bitno da se priča. Isforsirao sam monohromatsku sliku, pojačao kontrast i blago popunio scenu svetlom (da ništa ne bude baš sasvim crno – baš kao u pomenutom filmu) i jednog časa mi se učinilo kao da gledam u insert iz filma. Bio je to trenutak sa oznakom “mišn akomplišd” i ja sam samo stao sa obradom. Ispalo je mnogo uspešnije nego što sam se nadao. Tema upravljanih senki po zidu ili teksturama i na monohromatskim fotkama je zanimljiva i valja joj se vratiti, što ću učiniti kad budem imao način da slikam sa ISO 800 koji ne proizvodi bolesno jak šum…

Prelistavam avgustovski National Geographic

Da, znam: kasnim tri nedelje. Bio sam na letovanju i dao sebi oduška. Ali to ne znači da nisam mislio na NG. Naprotiv, čak sam bio u lovu na potencijalni članak…

National Geographic Srbija, avgust 2011.Sad bih ja mogao da pričam kako sam osetio strašnu prazninu jer aktuelni broj nisam video na vreme. No, ja sam se u životu rešio potrebe za laganjem, pa ću reći da nisam ni osetio taj nedostatak. Jasna i ja smo napravili i uspešno sproveli plan da zujimo po Srbiji; napravili smo oko 2000 km i prepuni smo utisaka, priča i energije kojom smo napunili baterija kao malo kad. Taj format letovanja – pusto lutanje tamo-amo – trenutno nas toliko preokupira da smo već načeli planove za dogodine.

Za sve to vreme, jedan ranac sa logotipom National Geographica je neprekidno bio uz mene. I sećam se, šetajući užarenom pešačkom zonom u Kraljevu, uglom oka sam zapazio novo izdanje u jednom kiosku – i nisam ga kupio. Kad sam došao kući, pretplatnički broj je čekao u zlaćanom najlonu dva dana, doslovno, dok nisam stigao da ga raspakujem i prelistam. Sad mi je žao što nisam bio agilniji: za razliku od većine časopisa, koji preko leta pređu u lake note i trivijalne teme, ovaj broj je napakovan tako zanimljivim temama da sam broj čitao na štetu posla, koji sam morao da uradim brzo, i na štetu spavanja, kojeg mi nikako nije dosta otkad sam se vratio s puta. Ali, nema veze: vredelo je.

Uveo sam praksu: ova prelistavanja obavezno sprovodim slušajući Radio Paradise. Tako je i ovog puta.

Nastavite sa čitanjem… “Prelistavam avgustovski National Geographic”

Šahovska partija

Nije da volim šah, naprotiv: trebalo je da odem u vojsku da bih shvatio koliko ne podnosim tu igru. Ali, nema veze: šah je nebitan. Bitni su igrači. Bar ovde, u remek delu kuće Pixar.

Ishod je uvek moguće izokrenuti, veli pouka. Jedino što su zaboravili da kažu kome šta, kad, kako i koliko treba da se plati na tom putu. Sa te tačke gledišta, ovaj film je dvostruka utopija.

Nastavite sa čitanjem… “Šahovska partija”

Fotografija dana, 25. avgust 2011

Ovo je jedna od onih koje sam odavno planirao da izvedem. A na kraju, trebalo mi je tričavih pet minuta za celu sesiju i jedva petnaestak minuta za obradu i konačni izbor…

Odavno nemam gramofon u upotrebi. Zapravo, imam gramofon, jednu (možda još uvek ispravnu) Tosku 20, eno je u Ali-Babinoj pećini ispod stepeništa. A ploče i dalje držim u istoj stalaži, namenski izrađenoj pre 25 godina, koja je deo plakara u sobi. Za razliku od nekih svojih drugara, nisam kapitulirao pred zahtevom slatke ženice da se to izbaci iz kuće. Pride, Jasna je stvarno ispala drugar, pa je moje insistiranje da taj prvi razgovor o dislokaciji ploča ujedno bude i poslednji prihvatila s razumevanjem.

Odavno se kanim da se iskušam u fotografisanju površine gramofonske ploče. I tako, večeras sam se najzad prihvatio posla.

Fotografija dana za 25. avgust 2011.

Nije bilo teško: znao sam da ću raditi izbliza i da će makro režim sabiti dubinsku oštrinu na vrlo mali prostor; trudio sam se da to bude, otprilike, sredina zone rilni. Trebalo mi je dodatno osvetljenje da bih izveo traku svetla kako sam poželeo; za tu svrhu sam upotrebio LED lampu za bicikl (uočite pet traka u donjem levom uglu – to su odsjaji pet dioda). Namestio sam da se lepo vidi logotip produkcijske kuće Harvest, namestio odloženu ekspoziciju da ne bih kompromitovao sporu ekspoziciju okidanjem – i to je bilo to.

U postprodukciji, osim izreza koji su bili razni u osam ekspozicija koje sam napravio, malo sam toga menjao; na ovoj odabranoj, izbacio sam plavu boju koja je nastala prelamanjem LED svetla na rilnama, malo sam utišao najsvetlije delove slike, tek-tek sam izoštrio scenu da bi fokusirani deo bio još izraženiji i to je bilo sve. S obzirom na resurse kojima raspolažem, mišn absolutli akomplišd. Jednog dana kad budem imao pravi makro objektiv na pravom fotoaparatu, pokušaću opet. Nerd smile

Ah, da…

Pošto će se naći neko da pita koja je to ploča, hajde da predupredim dileme. To je ova. Note

Džepno višenamensko sokoćalo

Ovo se ne viđa svaki dan. Ma šta: ja ovo vidim prvi put.

Kao reakciju na moj prilog sa švajcarskim nožem koji je bio fotka dana prekjuče, moj stari prijatelj i tzv. Komšija (namerno pisano velikom slovom), pride i imenjak nDragan (a u potpisima na Suštini pasijansa D.R. Fairday), prijavio je u komentaru sledeće:

Него, имам једну сличну алатку, видећеш је првом приликом, величине картице, а са футролом. Обичан комад љутог челика, ал’ изрезбарен тако да на себи има, да видимо: нож, одвијач, отварач за лименке, кључеве за шест величина матица, тестерицу, лењир (од свега 4цм), угломер (баждарен на пи осмине) и отварач за пиво, те још пар прореза непознате намене. Носим то у задњем џепу, и веровао или не, досад је итекако добро дошло више пута.

Šta sam mogao, nego da tražim fotku tog čuda. I ne budi lenj, Komšija mi je večeras udovoljio. Pa, izvol’te:

Ha! Nema krstak!

Nema krstak, ali nema veze! Just kidding Čudno čudo! Liči da ga vredi imati pri ruci u svaka doba! Nisam se raspitivao oko detalja nabavke i upotrebe. No, Komšija će već naći za shodno (ili neće) da dopuni ovaj prikaz daljim podacima i komentarima. Isto važi i za one koji imaju pitanja: postavite ih u komentaru, a nDragan će vam izvesno odgovoriti.

(tnx nDragan)

Kako uspeti uprkos obrazovanju

Moram da vam skrenem pažnju, bitno je.

Nailazeći na zanimljiv skup članaka o obrazovanju u časopisu “Vreme”, Boris, stalni posetilac i budno oko Suštine pasijansa, poželeo je da priloži link ka PDF verziji na netu. Umesto da me isprovocira na novu temu, a ja za probleme u obrazovanju uvek imam sluha, Boris se setio jednog starog priloga u kome citiram Igora Rilla, glodura srpskog izdanja časopisa National Geographic.

Sadržaj tih članaka je suviše važan da bih ga prepustio vašoj (ponekad škrbavoj) pažnji u arhivi komentara u starim prilozima. Zato vam savetujem da ih pročitate. Sad. Odmah.

Evo linka: http://www.vreme.com/download.php/system/storage/pdf/1077obr.pdf

Obrazovanje ili propast.. Hm... Obrazovanje? Propast? ILI?...

U šta se ovaj svet pretvorio, ovog časa bih mogao da opisujem isključivo primenom vaskolike palete termina iz srpskog mitološkog rečnika (kasnije je deo tog korpusa prenet u onaj patetični srpski poslovni rečnik, koji nije ni blizu primeren svakoj prilici). A nešto mi naspelo da danas budem pristojan; ‘beš mi sve ako znam koji mi je andrak.

Uzgred budi rečeno… Važi za Borisa, a važi i za druge: kad naletite na ovako važne teme, tresnite mi ličnu poruku na adresu koju znate ili na [drgrba AT drgrba TAČKA info]. Zar mislite da ću ignorisati valjane predloge za prilog ili komentar? Dakako da neću.

…Uostalom, ja još trpim traume od one epizode koju sam opisao u komentaru na stari prilog.

(tnx Boris)