Pronalazač digitalnog fotoaparata

Pronašli smo krivca za sve: ime mu je Steven Sasson, a zločin je počinio davne 1975. godine.

Šalu na stranu: na blogu Davida Friedmana sam natrčao na zanimljiv projekat kreiranja video portreta pronalazača zanimljivih stvari. Video klip koji je prekjuče objavljen posvećen je Stevenu Sassonu, pronalazaču digitalnog fotoaparata.

Najfascinantniji deo razgovora pominje i autor intervjua: saznaćete kako je i zašto ispalo da uređaj može da zabeleži samo 30 fotografija na spoljnoj memoriji – a kao spoljna memorija je služila magnetna kaseta!

(Via)

Hakovan sajt odeljenja za visokotehnološki kriminal

Sa čime bi ovo moglo da se uporedi: recimo, kao kada bi neko ukrao sve točkove sa svih vozila odeljenja saobraćajne policije. I to zato što niko nije pazio na vozila, a lopovu bilo slatko da se dokaže.

Zlonamerni upadi na sajtove su jedan od vidova hakerskog delovanja. Što viši nivo sajta, to veća slava među mamlazima koji nemaju pametnija posla. Večeras se desio proboj, ni manje ni više, nego portala Posebnog odeljenja Okružnog javnog tužilaštva u Beogradu za borbu protiv visokotehnološkog kriminala. U domaćim okvirima, ovo je sveti gral za hakere. Meni se, međutim, čini da neko od administratora nije baš najbolje uradio svoj posao.

Ne znam kad se tačno desilo: informacija je već uveliko kružila fejsbukom i ja sam je dobio iz dva izvora negde između 23:15 i 23:30. dok sam opaučio par komentara i napravio slike ekrana, bilo je već 23:43. Oko 23:45, primetio sam da je sajt oboren…

Uhvatio sam dve slike – pornografija koja je uključena u sadržaj stranice je bila različita na ćiriličnoj i latiničnoj naslovnoj strani. Engleska verzija naslovne strane je sadržala neki tekst čiju sliku sam zaboravio da “upucam”. Te slike ne mogu da podelim, jer nisu za svačije oči, ali nije ni bitno.

Moj komentar je kratak: ako ne uhvate dripca do jutra, imaju ceo sutrašnji dan da naprave popis i zatvore dućan kao nepotreban. Hajde, momci, pokažite šta znate.

Inače, dok sam ovo pisao, evo ga opet (ovog puta bez slike na ćiriličnoj verziji)! BRUKA!

bruka!

Zaboga, ljudi, suspendujte taj server već jednom!

(Via; tnx Džoni)

Fotografija dana, 12. april 2011

I današnja fotka je ispala preko reda – to jest, tema je preko reda. Zadesilo se tmurno nebo uoči oluje (koja se na kraju nije desila) i ja sam hteo da uhvatim dramatična dešavanja među oblacima. To je bio težak zadatak.

Prethodni plan je bio neki drugi, ali od one vrste koja može da se odloži “do sutra”. Kad sam video na šta nebo liči, pohitao sam i napravio nekoliko snimaka. Preliminarnim rezultatom nisam bio zadovoljan, jer nemam opremu potrebnu za lov na takve gradacije boja i kontrasta (barem UV filter, a kamoli neki polarizacioni). Pokušao sam i tek donekle uspeo da izvedem ono što sam zamislio da bi trebalo pomoću tehnika u postprodukciji. Rezultat je sledeći:

Fotografija dana za 12. april 2011.

Nastavite sa čitanjem… “Fotografija dana, 12. april 2011”

Kako zabiberiti utorkom uveče

A gde to piše da moram da čekam petak da vam zavarim nešto vredno glasnog slušanja? Prepirite se sa ukućanima i komšijama još večeras!

Nakon drugog nastavka priče o mojih 125 i nekih ličnih reakcija, beše i onih koje je zainteresovala moja uzgredna opaska o koncertu Davida Gilmoura na festivalu Meltdown. I tako, reč po reč, opet dođoh do izuzetno dragog momenta sa tog koncerta. Ovo je svirka koja pripada kategorijama “nema laži, nema prevare”, “ko preživi, pričaće” i “pusti jače”.

I pusti to malo jače, nemoj da se stidiš.

Nemam šta da komentarišem.  Gle vraga, neću vas daviti nikakvim podacima ovog puta.

Pedeset godina od Gagarinovog leta

Danas se navršava 50 godina od prvog leta čoveka u kosmos, što već pomenuh kad sam skrenuo pažnju na onaj Google doodle. A sad reč više.

I baš kad sam hteo da proverim ono što znam i iskopam ono što ne znam, otkrijem da se neko blagovremeno već potrudio, a na meni je samo da skrenem vašu pažnju na to mesto. Na stranu činjenica da sam tek sad otkrio koristan blog koji želim da podržim…

SVET NAUKE - Bitovi i bajtovi iz čudesnog sveta kvarkova i kvazara

Blog po imenu Svet nauke (Bitovi i bajtovi iz čudesnog sveta kvarkova i kvazara) vodi Milan Milošević, koji za sebe kaže da je dugogodišnji borac za razotkrivanje astrolagarija i ostalih kvazinauka na Internetu, i šire. To je sasvim dovoljno da bih se odlučio da ga podržim i stavim URL u listu stalnih preporuka. Posetite to mesto – uprkos realnom riziku da usput nešto i naučite Nerd smile

Upravo tamo sam našao ono što sam tražio – informacije o letu Jurija Gagarina 12. aprila 1961. godine. Pa da ne bih prepisivao, skoknite i pročitajte članak o tom događaju na Svetu nauke. I ne zaboravite da postavite URL ovog bloga u bookmark listu. Što se mene tiče, Svet nauke je našao svoje stalno mesto u mom RSS čitaču.

(Via)

Fotografije zatvorenih prodavnica ploča

Još malo, pa će izraz “zatvorena prodavnica ploča” postati pleonazam…

Na portalu Buzzfeed je osvanula izuzetna, mada pomalo depresivna kolekcija od četrdeset fotografija koja prikazuje zatvorene prodavnice ploča.

Bio sam deo tog doba, tokom jednog životnog perioda koji je trajao prekratko.

Going out of business sale

MTV i Internet su učinili da nestane sva romantika koja je nekad postojala oko kupovine svake pojedinačne ploče.

Nastavite sa čitanjem… “Fotografije zatvorenih prodavnica ploča”

Razlika između rudara i livca

Ekipa ne prestaje da greši: znaju da zvoni, ali ne znaju u kom selu. Dozvolite mi da vam ukažem na grešku koju pravi većina vas.

Da krenemo odmah, što kažu, napucavanjem lopte na volej, bez štopovanja. Dakle, kako se zove osoba na ovoj novčanici?

Najvažnija novčanica moje mladosti

Ne, nije to Alija Sirotanović.

Nastavite sa čitanjem… “Razlika između rudara i livca”

Sad ga vidiš, sad ga ne vidiš

Protokol je nezgodna stvar. Mediji su još nezgodniji. Češki predsednik je to naučio na najteži način.

Pazi sad ovo:

 

Mislim da gospodina Klausa očekuje težak period koji bi mogao da se podvede pod slogan “šta god vam ja sad rekao, nećete mi verovati”. Tako je: neće mu niko verovati.

Meni je, zapravo, svejedno. Nego ne mogu da poverujem da neko kome protokol čini debeli deo radnog vremena nije u stanju da obuzda nagone pred kamerama. A zna da ga snimaju…

Epidemija ulične mržnje

Gde je počelo, a dokle ide? Zašto sam baš ja onaj koji mora da trpi tuđe frustracije? Prepoznajete li besne ljude oko sebe? Ugrožavaju li i vaš prostor za kretanje? Šta preduzimate da ih izbegnete, da se spasete ili ih se rešite?

Čitam o onom sramotnom cirkusu koji se desio kad su u Beogradu deljene sadnice trešnje… Čitam i pitam se: znam da smo kratke kolektivne pameti – ali zar smo baš toliko kratke pameti da nismo mogli da pretpostavimo šta će se desiti? Primera radi, svakog Božića pekari Beograđanima priređuju onaj cirkus u deljenju kolača sa dukatom. Uvek se pitam koliko će proći pre nego Trešnjin cvet, simbol buđenja...što se na Terazijama za Božić pojavi i neki mamlaz u kompletnoj opremi za američki fudbal, što je prikladna oprema za postizanje cilja. A onda, dogodine, verovatno bi se prešlo na palice za bejzbol, a za posle neću ni da pomišljam.

Jedna stara družina, rasejana po belom svetu, a sa kojom se sastajem u virtuelnom prostoru, komentarisala je jutros taj događaj. Jedan drugar se setio savršenog recepta, onog za koji iz drugih primera znam da je perfektno efikasan: svaku sadnicu trešnje je trebalo naplaćivati 20 dinara. Ta suma je sasvim dovoljno banalna da se može uporediti sa besplatnom podelom (za neobaveštene: maloprodajna cena jedne sertifikovane sadnice trešnje je 5-10 evra), a sasvim dovoljno visoka da se bukači zadrže po strani. Psihološki efekat naplatne barijere je daleko važniji od finansijskog. Nema druge: vaspitanju se nećemo naučiti nikad; moramo naći druga sredstva za kroćenje čak i onih situacija koje u svom polazištu imaju neku plemenitu ideju.

Nužno je najpre organizovati odbranu, a tek onda podelu trešanja, hleba, šarenih balona i štatijaznam čega još. Pa dobro, možda ne bi bilo uputno baš naplaćivati sadnice, jer uvek će se naći neki inventivni NVO aktivista da na pro-američkoj televiziji objasni kako je to ružno. Ali je moglo da se organizuje legitimisanje pri predaji i da se najavi provera kroz mesec ili dva da li je trešnja zasađena, te da se sadnica naplati ako nije. Bilo bi to preveliko mentalno iskušenje za bukače i gurače i oni bi netragom nestali, a sadnice bi bile podeljene bez guranja.

Nastavite sa čitanjem… “Epidemija ulične mržnje”