Ličnost. Karakter. Temperament.

Neki postanu slavne ličnosti pre nego što postanu ličnosti.

zlostavljanje nije samo fizičkoMnogo volim matematiku. Precizna nauka. Nema konačne tvrdnje, ako nema dokaza. A od matematičkog dokaza jačeg nema. Nasuprot tome psiholozi – dečiji pogotovo – i pedagozi se lome oko raznih definicija. Ličnosti, karaktera, temperamenta, posebno. Kad dete stiče ličnost, kad karakter. Da l’ se temperament stiče, nasleđuje, da l’ se menja u životu?

S druge strane – a i iste na kraju krajeva – deluje mi kao da će neki izbori? Aktivirali se opštinski očevi i oci u školi, pa sve nešto oko sprečavanja vršnjačkog nasilja. Na tribini silna lica iz policije, opštine. Sad će sve da srede, sad će da bude bolja kontrola, školski policajac će bolje da radi posao. Teško da gore i može. Onaj video-nadzor koji su obećali pre neku godinu još nije, jer je propao tender (iako je dobio onaj ko je trebalo da dobije). Al’ to nas ne sprečava da uradimo ovo, popravimo ono. Proširiće ulicu da se može vozilom do ulaska u dvorište. Proširiće trotoar da pešaci imaju mesta. Al’ prvo su se proširila dvorišta okolnih kuća, a sve na račun trotoara i ulice.

Kad ih pitah šta ćemo sa verskim vršnjačkim nasiljem (imali smo slučajeve da deca – doduše verbalno – maltretiraju decu zamo zato što nisu krštena), dobih odgovor da je to pitanje za neku drugu tribinu, jer ovde nije dođao niko “iz Bogoslovije”, nego je tu “čovek iz policije”. Sad čekam da mi neki njegov kolega dođe na vrata, jer sam postavljao nezgodna pitanja.

Nastavite sa čitanjem… “Ličnost. Karakter. Temperament.”

Najteže je biti čovek

Ne želim da se ovo pisanje pretvori u patetiku, ali moram da vas upozorim da ovo pisanje započinjem a da nemam rešenje. To je prilično benasta stvar, jer ja nemam običaj da započinjem pravo pisanje dok tekst nije zgotovljen u glavi.

Dugo sam kuvao ovu nameru: sad su već godine posredi. Najzad sam shvatio da se preda mnom nalazi nešto toliko veliko da moje reči tu ne mogu da pomognu. Neka zato stihovi govore sami o sebi, a šta ćete vi od svega toga čuti, videti, zamisliti ili spoznati, neka vam bude na volju, na dušu, na čast.

Meni na suze.

Nastavite sa čitanjem… “Najteže je biti čovek”

Odileja u svemiru: 2000!

Planet Earth is blue and there’s nothing I can do

Legenda kaže da je Dejvid Bouvi bio oduševljen filmom Stenlija Kjubrika Odiseja u svemiru 2001. Gledao ga je više puta i ta fasciniranost nam je donela pesmu Space Oddity, jedno od čudesa koja spada u domen kolektivnog sećanja naše vrste, kamen temeljac o kojem se ne raspravlja već koji služi kao odskočna daska za buduća pregnuća ljudskog roda. Danas je poseban dan, ovde na Suštini Pasijansa, pa stoga još jednom slušamo ovo čudesno delo.

Nastavite sa čitanjem… “Odileja u svemiru: 2000!”

Nesposobnjakovići

Rock & Roll je oduvek bio stecište različitih likova, a čudaka i ekscentrika mu nikada nije nedostajalo. Verujem da neću pogrešiti ako Franka Zappu proglasim za najvećeg od njih. Počeli smo da se družimo u vreme kada sam imao 15 godina, a završili kada sam utvrdio da u kućnoj arhivi imam njegovih 99 albuma.

Onda sam rekao – dosta! Devil

Nastavite sa čitanjem… “Nesposobnjakovići”

Једна од пре: плитко и житко

Љубитеље природе прво питам да ли воле блато. Јер они то већином замишљају као парк, подшишано, геноцидним методама уклоњене сувише биљке, а ако може и понека стаза да је поплочана и понека клупа да има где да се седне. У тзв. нетакнутој природи тога нема, стазе су тамо где се угазе. Где се угази ту трава не расте. Где трава не расте биће блато.

За гажење по блату треба техника, штогод различита од хода по сувом. Не газити ни петом ни прстима него целом површином; не одбацивати се о прсте него дизати ногу – све у свему, не појачавати притисак на било коју тачку (јер се онда лепи на ђон), нарочито не укосо, јер онда клизи па се љосне. Или да се родите као барска птица.

Ово је код комшије, он има и гуске и патке. Ово је њихова стаза.

Nastavite sa čitanjem… “Једна од пре: плитко и житко”

Odavno

If you said goodbye to me tonight
There would still be music left to write
What else could I do
I’m so inspired by you
That hasn’t happened for the longest time

Verovatno ste kad-tad imali prilike da u nekom američkom filmu zakačite uzgrednu scenu u kojoj se grupica zamlata okupila oko bureta u kojem su založili neko smeće, pa greju ruke na zimi, a vreme provode pevajući u višeglasnoj harmoniji, bez instrumenata. Taj stil se naziva doo-wop i nastao je četrdesetih godina prošlog veka u crnačkim getima u velikim gradovima, negde  na potezu od Njujorka i Filadelfije do Čikaga i Detroita. Zasnovan na elementima vokalnih rhythm and blues struktura i gravitirajući ka laganim šlagerskim motivima, doo-wop je postao sve popularniji kao radiofonična muzika pedesetih, da bi do šezdesetih doživeo vrhunac. Do tog doba, taj a cappella format je primio razne oblike i podvrste, sa daljim uticajem na rhythm and blues, soul, pop i rock muziku tog vremena. Posebno zanimljiv na istočnoj obali, doo-wop koji je razvijen u italijanskim četvrtima u Njuarku (grad u državi Nju Džersi) dobacio je najdalje; današnje poimanje te muzičke forme je najbliže tom modalitetu.

Dakako, desetine derivata su proizašle odatle. Današnja pesma je verovatno najpoznatiji takav primer u mainstream rock muzici.

Zanimljiva pričica ovde postoji, a ispričao ju je sam vinovnik, legendarni Billy Joel.

Nastavite sa čitanjem… “Odavno”

Svrha života

Marc Almond je jedan od naših miljenika i o njegovoj muzici, s vremena na vreme, pišemo sa velikim zadovoljstvom. Mark-Almond se razlikuje od pomenutog u samo jednom slovu imena, što može da dovede do zabune, ali reč je o potpuno drugoj priči. No, razlikuju se i u jednoj bitnoj stvari – pevač Marc Almond je vremenom postao megazvezda koja može da radi šta hoće (što i obilato koristi), a grupa Mark-Almond je neslavno propala.

No, njihova priča je vrlo interesantna i nije ni malo naivna.

Nastavite sa čitanjem… “Svrha života”

Prljava rabota dosadne muške grupe

Times are hard
You’re afraid to pay the fee
So you find yourself somebody
Who can do the job for free

Pre neki dan, prilazi mi Jasna, smejući se, pa mi veli: “Možda sam pronašla optimalnu definiciju za grupu Steely Dan.” Ispostavilo se da je u nekom filmu, seriji ili gde već uhvatila scenu u kojoj neke ženetine raspravljaju o smislu života, svemiru i svemu ostalom, pa je neka od njih pomenula Steely Dan. Većina sagovornica u razgovoru se zapitala o čemu je reč, da bi jedna od njih pobedonosno utvrdila:

– Znam! To je ona dosadna muška grupa!

Sad, prepirao bih se ja kad bih znao da bi to bilo gde odvelo. Uostalom, ne bi Jasna čačkala moju privrženost toj grupi da nije znala da ću reagovati onako kako i jesam: od srca sam se nasmejao. Najzad, ko god da je smislio tu frazu, strefio je u središte mete.

Nastavite sa čitanjem… “Prljava rabota dosadne muške grupe”

Muzika mora da se promeni

Druga polovina sedamdesetih se pokazala vrlo zanimljivom zbog pojave punka i new wavea, a problematičnom za sve ostale koji su već imali uspešne karijere. Glam rokeri su još uvek preživljvali iako su dostigli svoj zenit, a prog rokeri su velikom brzinom jurili ka provaliji. Diskografske kuće su se brzo snašle i prešaltovale na nove stvari, a mnogi značajni prvoborci su bez pardona proglašeni – dinosaurusima.

Kojima je, jel’te, ostalo još samo da izumru.

Nastavite sa čitanjem… “Muzika mora da se promeni”

Једна од пре: дани лудаје (8)

Навикли смо да нам све касни, па кад након четири узастопна новембра најзад падне ваљан снег, ником ништа. Него ударимо у носталгију за летом. А летос, е, родиле лудаје.

Оно нису само лудаје, било је и пешес фела тиквица и тих цукинића и како се све не зову, једино ваљда натегаче нисмо запатили. Имамо и рекордера.


У чему је проблем са оваквим фоткама? Светло није, лепо се наместило, сутон, плави сат, боје се згуснуле. Композиција – калај работа, паркирам ону једну вертикалу у усправни златни пресек, средину лудаје у водоравни, зелениша около колико мислим да треба, готово.

У чему је онда проблем?

Nastavite sa čitanjem… “Једна од пре: дани лудаје (8)”